Fatiha za naše merhume
HADŽI ZAIM EF. DIZDAREVIĆ
imam, muallim i pedagog
U ponedjeljak, 30. ramazana 1411. godine (16. aprila 1991. godine) na ahiret je ispraćen hadži Zaim ef. Dizdarević, imam i muallim u mirovini iz Sokola kod Gračanice. Rođen je 1901. godine u uglednoj porodici Dizdarevića u Sokolu od oca hadži Uzejra i majke Zlate.
Poslije završetka mekteba u rodnom Sokolu počeo je pohađati nastavu u Osman-kapetanovoj medresi u Gračanici. Nastavu je pohađao pred muderizom hfz. Mustafa ef. Šiljićem. Ovu medresa je uživala veliki ugled u ovim krajevima zbog čega su se roditelji najčešće odlučivali da pošalju svoje sinove u ovu medresu. Ovu medresu je završio veliki broj poznatih intelektualaca, imama-hatiba i muallima koji su dali veliki doprinos u širenju islamskog učenja, očuvanju islamske kulture i tradicije, a među njima je bio i naš rahmetlija.
Po završetku Medrese ostao je u njoj više godina i obavljao dužnost sohtabaše. U isto vrijeme obavljao je dužnost imama-hatiba u Oloviji džamiji i muallima u mektebi-ibtidaiji u Gračanici. Dužnost muallima je obavljao do zabrane rada mekteba.
Poslije iznenadne smrti imama u Budimli Ahmetpašinoj džamiji – Bijeloj džamiji, hfz. Bekir ef. Like, koji je umro pred džamijom kao mutekif, hadži Zaim ef. preuzima dužnost imama i hatiba u ovoj džamiji. Obavljajući navedene poslove ulagao je maksimum truda i pedagoške nadarenosti i sa sigurnošću se može reći da je uspješno obavljao svoju muallimsku dužnost s dosta pedagoškog umijeća kao u mektebi-ibtidaiji tako još više u radu s đacima Medrese, što sam i lično osjećao u kontaktima s njim i ne samo ja. Svi smo ga cijenili i voljeli, a on je prema nama bio stariji kolega, muallim i roditelj. Znalački je otkrivao naše probleme bilo u nastavi ili van nje, pronalazio bi najbolja rješenja, u ponekad teškim i konfliktnim situacijama za nas i za rad u Medresi. Među gračaničkom ilmijom i šire bio je poznat i cijenjen kao beskompromisan borac za vjeru i provođenje islamskih propisa u vjeri zbog čega je optuživan kao reakcionar i neprijatelj naroda od strane lokalnih moćnika toga doba. Zbog svog nepokolebljivog držanja, zaštitnika vjere islama i zaštite vakufske imovine bio je optužen kao narodni neprijatelj i osuđen na 18 mjeseci zatvora, koji je izdržao po zatvorima u Bosni.
Poslije izlaska iz zatvora, od 1953. do 1958. godine, radio je u Maglaju kao imam-hatib u Kuršumli džamiji. Svojim nesebičnim radom i zalaganjem vrlo brzo je stekao ugled vjerskog službenika kojeg Maglajlije neće dugo zaboraviti.
Iz Maglaja je premješten u Veliku Brijesnicu, općina Doboj, gdje je službovao nepunu godinu kao imam-hatib.
Na zahtjev svojih Sokoljana, iako uz veliko protivljenje tadašnjih vlasti, prešao je na rad u svoj rodni Soko i obavljao dužnost imama-hatiba i vjeroučitelja do zaslužene mirovine 1975. godine. Poslije odlaska u mirovinu bio je aktivan u džematu, a posebno se angažovao oko izgradnje velike i lijepe džamije koja se ističe svojom arhitekturom kao što se isticao nekad stari grad u ovom mjestu.
Iza njega su ostale četiri kćeri i sin Muhamed ef. koji je naslijedio rahmetli babu u džamiji i svim drugim poslovima vjerskog službenika. Dženazu je klanjalo hadži Zaim ef., preko 700 džematlija iz bliže i dalje okoline, kao i preko 50 njegovih starijih i mlađih kolega sa područja Gračanice, Gradačca, Doboja, Srebrenika i drugih mjesta.
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasi’ah!
Šerbečić hadži Tahira Ibrahim
TV Zaboravljeni Maglaj - Dokumentarni program 