ORGANIZACIJA JRZ U MAGLAJU
Maglaj, 30 septembra.
Inicijativom Osmanbega Muratbašića narodnog poslanika izvršen je upis u JRZ. Izabran je i odbor JRZ u koji su ušli pretsjednik Osmanbeg Muratbegović, potpretsjednik dr. Mihajlo Simić, blagajnik Ibrahim Smajić, sekretar Hamzalija Smajlagić, odbornici Uzerbeg Uzejrbegović, Islam Lukačević, Sejfudin Terzimehić, Ibro Ruvić, Ibrahim (Čejvan?), Alija Mujanović, Mehmed Mašić, Mehmed Karabegović i Mehmed Lalić.
Vijesti iz Maglaja
NA ADRESU GRADSKE OPĆINE U MAGLAJU.
Maglaj, 4. januara.
Stanovnici mahale Voljevac pritužuju se da nemaju ni jedne lampe. U istoj mahali
Voljevac sve do prije nekoliko vremena bile su dvje lampe, jedna na raskrsnici pod kućom Delića, a druga na samoj vodi Voljevac, koje su iz nepoznatog razloga skinute i odnešene tako, da je čitava mahala Voljevac time osuđena da bude neosvijetljena dok je periferija osvijetljena.U mahali Voljevac živi jedna većina takve sirotinje, koja dolazi na vodu Voljevac.
Stanovnici mahale Voljevac vrlo su revoltirani, te apeluju da im se voda Voljevac popravi i pokrije kao i prije, i da se postave dvije petrolejske odnešene lampe na svoja stara mjesta.
BOSNA OPADA.
Jučer smo javili, da Bosna neprestano dolazi, od sinoć je opet počela opadati, i ušla je u svoje korito. Ceste sa obadvije strane rijeke slobodne su od vode. Za »preko« (Novu Varoš) prošla je svaka opasnost.
S.M.
(JL 9.1.1929)
Vijesti iz Maglaja
GRAĐANSTVO JE ZADOVOLJNO PROMJENOM.
Maglaj, 8. januara.
Jučer u rano jutro po dolasku drugog posebnog izdanja »Jugoslavenskog Lista« u naše mjesto, list je bio za čas rasprodan, jer je ovdje narod sa nestrpljenjem iščekivao promjenu situacije, koja se je rješila kako je naš narod ovdje i prije pripovijedao i želio.
Vrlo dobro primljena je proklamacija Njeg. Vel. Kralja i Kraljeva riječ minstrima koju je vijest u naše mjesto donio također prvi »Jugoslavenski List«, koji je svojim brzim i tačnim informacijama u građanstvu zadobio svaku pohvalu i simpatiju.
Na svakom mjestu, pri svakom doticaju i u čitanju čuli su se povici »Živio Kralj« koji nijesu bili osamljeni. Narod je sve vijesti koje su u detalje objavljene u drugom izdanju »Jugoslavenskog Lista« radosno primio, vjerujući da nas ovo vodi boljoj i ljepšoj budućnosti.
PREMINUO
U 80. godini života i najstariji po godinama u mjestu jučer je pokopan Ragib Mulalić, koji je preminuo preksinoć. — Rahmetlija je do zadnjeg časa bio zdrav, momentano se razbolio i nakon dva sata umro. Jučer u podne u gornjoj (čaršijskoj) džamiji obavljena je dženaza uz lijep broj prisutnih građana, koji su ga ispratili do na Orsopovac. Allah-rahmettejle.
ZBOG SLABOG BARATANJA REVOLVEROM.
Proslavljajući Božične praznike uz tradicionalne običaje pucanjem iz pušaka i revolvera dovede obično do nesreće. Tako su sinoć gradom u ovdašnju drž. ambulantu dopremili jednog težaka iz Bakotića, koji je mogao biti žrtvom zbog neumjesnog baratanja sa revolverom, koji je sam sebi opalio u lijevu nogu, gdje mu se kugla i zadržala.
S. M.
(JL 10. 1. 1929)
Staro općinsko vijeće ostaje
Maglaj, 11. februara.
Gradsko općinsko vijeće u Maglaju izabrano na zadnjim općinskim izborima osim vijećnika g. Edhembega H. Uzeirbegovića, koji se nedavno zahvalio na mandatu, danas se u gradskoj vijećnici a u prisutnosti sreskog poglavara g. Miličevića ponovno zaklelo tako, da su ranije izabrani načelnik g. Uzeirbeg Uzeirbegović i podnačelnik g. Josif Simić i na dalje ostali na položaju. Poslije zakletve odaslan je pozdravni brzojav Nj. Vel. Kralju. Iza toga je ova svečana sjednica općinskog vijeća pretvorena u običnu sjednicu, pa je na predlog vijećnika g. Osmana Muradbašića jednoglasno zaključeno: da se obzirom na mnogobrojnu sirotinju u gradu i na nezapamćenu studen odmah pruži nekim najbjednijim porodicama hitna pomoć iz općinskih sredstava u sumi od 2000 dinara. U vezi s tim je vijeće zaključilo da se i cijene hljebu i mesu u čaršiji djelomično obore. Nu, pošto sve ove mjere obzirom na dugotrajnu studen, na prošlogodišnju sušu i nerodicu te na vječitu pasivnost i siromaštvo naroda skoro cijelog sreza maglajskog nisu ni od kakova značaja, ujedno je zaključeno, da se i vijeća svih ostalih pet općina u srezu hitno pozovu na prikupljanje podataka, da se što prije upute dvije predstavke i to na glavni odbor Crvenog Krsta radi pomoći narodu ovoga sreza u hrani, i na Ministarstvo Socijalne Politike radi pomoći u obliku javnih radova na već ranije započetim cestama u srezu, pa se je nadati, da će se i velika bijeda naroda ovoga sreza u brzo koliko toliko ublažiti.
S. M.
(JL 17.2.1929)
Pošta iz Maglaja
MAGLAJSKA KANDIDATSKA LISTA RADIKALA, J. M. O. I ZEMLJORADNIKA
Maglaj, 2. oktobra.
Po nadležnoj vlasti je potvrđena gornja kandidatska lista za općinske izbore. Nosioc liste g. Uzeirbeg Uzeirbegović, bankar i veleposjednik, zatim Josif Simić, industrijalac, Spaso Gojković, trgovac, Osman Muradbašić, oblasni poslanik, Aleksa Jovanović, trgovac i oblasni poslanik, Mehmed Mulalić, trgovac, Began Karahusić, trgovac, Suljo Mehinagić, težak, Meho Bradarić, trgovac i ekonom, Mehmed Mašić, težak i Alija Mujanović, težak.
Sastavom gornje kandidatske liste, kako sam informisan, jako su ogorčeni zanatlije, pošto na listi nema ni jednog predstavnika zanatlija.
S. Mujezinović
(JL, 04. 10. 1928)
Pošta iz Maglaja
U OČEKIVANJU OPĆINSKIH IZBORA
Maglaj, 4. oktobra.
Poslije kandidatske liste J. M. O., Radikala i Zemljoradnika postavljena je i po nadležnoj
vlasti odobrena i građanska lista za općinske izbore. Nosioc liste g. Edhembeg H. Uzeirbegović, veleposjednik, zatim Ibrahim Krzić, sudski činovnik, Šahbeg Mulalić, potkivač, Ibrahim Čejvan, trgovac, Refik Smajlagić, težak, Hašim Mustabašić, težak, Gavro Simić, pekar, Ibro Ruvić, dunđer, Mujo Berbić, težak, Haso Bradarić, težak, Mahmut Terzimehić težak.
Prema tome predate su svega dvije liste, koje su i potvrđene za Maglaj-grad, dok za sela ostaje po sporazumu Radikala, J. M. O. i Zemljoradnika.
Za Maglaj-grad bio je sporazum između Radikala, J. M. O. i Zemljoradnika koji bi bili na dan izbora 28. oktobra o. g. izabrani ovako: J. M. O. 8 mandata, Radikali 2, Zemljoradnici 1. Ukupno 11 mandata.
Čim je predata prva kandidatska lista sporazumaša, istog časa nastao je pokret za građansku listu, koja je sastavljena i u zadnji čas kao druga predata. Za građansku listu postavlja se prognoza 2-8 mandata.
Prema tome postavlja se kao vrlo vjerojatna ova prognoza: J. M. O. 5 mandata, Građanska 3 mandata, Radikali 2 mandata, Zemljoradnici 1 mandat. Ukupno 11 mandata, koliko se i bira.
S. Mujezinović
(JL, 06. 10. 1928)
Obijest.
Pišu nam iz Maglaja:
„Prilikom proslave kraljevog imendana ovdje je u večer opštinska uprava most preko Bosne i svoje zgrade osvijetlila i okitila zastavama, što su također i mnogi građani učinili. Te večeri nekako poslije 9 sati sakupilo se nekoliko maglajskih mladića, pa su prolazili gradom manifestujući i pjevajući narodnu himnu. To bi sve zasluživalo pohvalu i odobravanje, da se nije desilo nešto – što je vrlo loše djelovalo na mirne maglajske građane – a što nas podsjeća na nemile demonstracije iz 914. god.
Među tim manifestantima našla se tada nažalost dva-tri mladića, koji iz objesti polupaše kamenjem gotovo sve prozore na stanu ovdašnjeg posjednika Uzeirbega Uzeirbegovića i nabacaše se grudama zemlje i blata na lice iste kuće, navodno radi toga, što Uzeirbegovi prozori ne bijahu dovoljno osvjetljeni… Uzme li se u obzir, da je g. Uzeirbeg jedan vrlo miran čovjek, koji se još nikome zamjerio nije i koji je kao iskren prijatelj našeg jedinstva i sloge poznat, onda se zbilja čovjek mora zgražati nesmotrenosti ovakog ispada.
Lijepo bi bilo kada bi maglajski predstojnik počinitelje ovog ispada malko podučio o svrsi narodne sloge i jedinstva i kad bi im kazao da se ne slavi imendan vladara uz ovake divlje i nekulturne ispade.
(List “Obrana” 17. 07. 1920. godine)
Maglaj, u julu.
(»Herojizam« u Maglaju.) Nije šala kad ljude obuzme »herojizam«! Baš ko kad goveda ostanu bez čobana, a u njih udari obad, pa da sve potaru. Ovakim se bar »herojizmom« razmeće naše srpsko-pravoslavno pleme u Bosni i Hercegovini te u Sandžaku i Maćedoniji, osobito od sloma centralnih vlasti i našeg oslobođenja pa ovamo nikako da se ustavi. Stid jok, obraz jok, obziri prema narodnom jedinstvu, prema konsolidovanju i stabilizovanju mlade nam države jok. Ama ništa baš kao da ovo niko i ne vidi i ne čuje, i kao da i Talijani i Švabi i Madžari i Rumunji i Bugari, pa čak i Arnauti, koji na nas i na našu nesređenu državu neprestano reže, neće iz ovog svega praviti sebi politički kapital i prvom ga prilikom iskoristiti, pa će nam onda svjema biti potegni, povuci, jer uza suho i sirovo gori.
Nakon toliko paljevina od prevrata pa ovamo, nakon tolike pljačke, nakon tolike otimačine zemlje, nakon tolike psovke sa strane Srba pravoslavnih svega onoga, što nam je najnježnije i najsvetije, nakon toliko tvornih napadaja i t. d. i t. d., evo nam opet braća Srbi baciše rukavicu i 11. jula o. g. uoči Petrovdana u večer u predsjednika mjesnog odbora naše organizacije Uzejrbega Uzejrbegovića na najdrskiji način polupaše prozore i djecu mu isprepadaše, a što? što bajagi nije zapalio svijeća uoči kraljeva rođendana, ma da to nje učino ni Dr. Živan Marković ni Gradska čitaonica, čije se kuće također nalaze u istom sokaku gdje i Uzejrbegova, ama je Uzejrbeg musliman, »feudalac«, »Azijata« i t. d. pa treba da osjeti pesnicu srpskih uličnih »heroja« i fakinaže, među kojom se nalazio haman i jedan žalosni narodni »prosvetitelj« odnekle iz Srbije, koji vazda bunca i čitav teritorij SHS nazivlje Srbijom valjda nekakvom velikom Srbijom. (Usnila se koka u hambaru).
Niko se nije upitao, je li Uzejrbeg imao za što kupiti svijeće i upaliti ih uoči kraljeva rođendana? Zar mu opljačkati i zapaliti čardak, a hambar i koš izložiti na vatru pekući rakiju, zar mu oteti svu zemlju i oduzeti svaku mogućnost živovanja, pa ga još nagoniti, i ko da ga nagoni, da kupuje svijeće i da ih pali uoči rođendana kraljeva, koji to ne traži od ljudi, koji su stjerani na prosjački štap? E ovaki se paradoksi mogu da događaju samo u nas, gdje su stražnja kola prometnuta naprijed i nigdje, – nigdje više.
Ovaki drski ispadi i ovako shvaćene državljanske dužnosti mogu da budu samo u zemlji gdje se ne samo u izvjesnom dijelu štampe nego i s oltara svakom svečanom zgodom neprestano gnjavi o nekakvu petstoljetnom robovanju i masa vazda nahuckava na nas muslimane, pa nije ni čudo šta ulica radi.
Ali neise, ko god ore i pobrnaće i treba da pobrna. pa kad li tad li, samo treba da ovaka zlodjela svoje nebraće dobro pamtimo.
P.
(List “Pravda” 20. 07. 1920. godine)
Maglaj, u junu 1910.dobrovoljnih priloga darovanih prilikom prve zabave isl. omladine u Maglaju dana 3. augusta o. g. za “Gajret” i mjesnu islamsku sirotinju.
Darovaše slijedeća gospoda:
Po 20 K:
Edhembeg H. Uzejrbegović i Irfanbeg Sulejmanpašić, veleposjednici iz Maglaja;
po 16 K:
Braća Osmanagić, posjednici iz Maglaja;
po 10 K:
Ademaga Mešić. trg. i posjednik iz. Tešnja i Mustajbeg H. Uzejrbegović, veleposj. iz Maglaja;
po 8 K:
Osmanaga Srkalović, posj. iz Tešnja i Hilmi beg H. Hafizbegović veleposj. iz Maglaja;
po 6 K:
Mujaga Kučukalić veleposj. i trg. iz Gračanice, Rudolf Loebel, apotekar i Mahmudbeg Širbegović, načelnik iz Maglaja;
po 5 K:
Eminbeg Eminagić, veleposj., Rifadbeg Ferizbegović, veleposj. i Aširaga Mujičić, trg. sva tri iz Tešnja, Edhem ef. Mulabdić, uč. šer. škole iz Sarajeva, N. N., Uzejrbeg H. Uzejrbegović, veleposj. i Derviš ef. Čolaković, šk. uprav, oba iz Maglaja i Mujaga Karamehić posj. iz Visokog;
po 4 K:
Ibrahim ef. Kadić, šer. sudac i Simeun Arsenović, trg. oba iz Maglaja, Hašim ef. Nevesinjac, posj. iz Vozuće, kot. Maglaj, Fra Jure Tvrtković, župnik iz Radunica, kot. Maglaj;
po 3 K:
Muhamedbeg Širbegović, velep., Stefan Vujanović, por. kontr., Sulejman Begovac, posj., sva tri iz Tešnja, Mehmed Zuhdi ef. Ruvić iz Sarajeva, Smailaga Kakeš, posj., Ahmedaga Mulalić, posj., Abdul Halim Mulaomerović, posj., Hafiz Rudanović, posj. sva četiri iz Doboja, Rifadbeg Bagdadi, veleposj. iz Zepča, Ibrahim ef. Krzić, Nazifaga Omersoftić, Alois Soltys, nadšumar, Cvjetko Radović, kot sudac, Abraham Frenkel, geometar, Husein ef. Smailagić, Atifaga Smailagić, svi iz Maglaja;
po 2 K:
Husein ef. Kadić, trg. iz Visokog, Mehmed Didić, Nurija Ganibegović, posjednici iz Doboja, Stjepan Divić, župnik iz Žepča, Ibrahimbeg Čengić, velep., Sejd Alibeg Filipović, podrav. islam. štamp. oba iz Sarajeva, Ragibaga Mulalić, Sadik Danon, Sabitaga Osmanagić, Mihajlo Pavlović, Mustafa ef. Rešidović, Ignatz Hengster, učitelj, Leopold Sprung, šum. trg., Aleksa Arsenović, Aširaga Topčagić, Martin Lončarević por. kontr., Julije Kozaky, por. of., M. M., Miloš Arsenović, Aleksa Petrović, pravnik, Dervišaga Šahbegović, Mehmedalija Terzimehić, Milan Ilić, Dimitrija Božić, Josip Simić, Vladimir Pejović, svešt., Spaso Gojković, Naim ef. Lokmić, svi iz Maglaja, Hasan ef. Šabanović iz Krivaje, Stjepan Božanović, trg. iz Trbuka (Maglaj);
po 1 K 50 h:
Esad ef. Ibrahimefendić, imam iz Maglaja i Gjulaga Pekmić iz Mećevića (Maglaj);
po 1 K:
Derviš ef. Hero, učitelj, Mustafa ef. Vehabović, obitur. gimnazije, Divić živ. lij. sva tri iz Žepča; Salih Kadribašić, Ibrahim Hasanić, Meho Hasanić, Mehmed Jusufović, Ibrahim Bajrić, Mustafa Bajrić, Salih Herceg, Ignjat Popović, Pašaga Terzimehić, H. Sulejman Beganović, Jovo Cvijanović, Jovan Jeftić, sveštenik, Petar Jovanović, Mehaga Mulabdić, Thomas Katholing, post. upr., Franc Krikava, feldwobel, Kuzman Tanasić, Ahmetaga Terzimehić, Simo Ilić, Vlado Brkić, Sepil Ostrmann, Mihajlo Arsenović, Ivan Račić, bilj., svi iz Maglaja;
po 60 h:
Džanbeg Džanbegović iz Maglaja;
po 50 h:
Mustafa Mulalić, Šahbeg Mulalić, Mujo Obralić, Began Karahusić
i Hafiz Nuri ef. Čejvan iz Maglaja 40 h.
Ukupno dobrovoljnih priloga 306 K — h.
Od ulaznica 234 K 80 h.
Od ruža i koriandola 23 K — h.
Ukupno 563 K 80 h.
odbivši troškova 188 K 40 h.
Ostaje čista prihoda 375 K 40 h.
Od ove svote pripada po zaključku odbora “Gajretu” 200 K, a ostatak od 175 K 40 h mjesnoj isl. sirotinji.
Odbor smatra za ugodnu dužnost zahvaliti se svjema prijateljima i gospodi, koji priložiše dar zabavi, za tim svjema, koji odlikovaše našu zabavu svojim posjetom i tim nam pomogoše i uveličaše naše veselje. Mnogi nam prijatelji pozajmiše stvari za ukras bine i sale, na čemu im odbor najljepše zahvaljuje.
Živili!
U Maglaju, 25. augusta 1907.
Odbor.
Socijalni sastav članstva JMO
Od osnivanja Jugoslavenske muslimanske organizacije pa do šestojanuarske diktature, kada je zabranjen rad svim političkim partijama, JMO je na svim izborima dobivala ogromnu većinu muslimanskih glasova bez obzira na njihove socijalno-klasne osnove i razlike. Članstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije su sačinjavali isključivo bosanskohercegovački Muslimani a u socijalnom pogledu, s obzirom na socijalnu strukturu muslimanskog naroda, to su bili u ogromnoj većini zemljoradnici, zatim ostali slojevi: zanatlije, trgovci, posjednici, intelektualci, sveštenstvo, činovnici, gradska sirotinja i radništvo.
Opšta karakteristika muslimanskih političkih partija bila je da su sve one, pa i JMO, željele da okupljaju sve Muslimane bez obzira na klasnu pripadnost. Naravno da su biračku masu činili zemljoradnici, koji su sačinjavali ogromnu većinu bosanskohercegovačkih Muslimana.
Izvjesna manja i povremena diferencijacija bosanskohercegovačkih Muslimana u političkoj aktivnosti vršila se jedino prema nacionalnoj “opredijeljenosti” pojedinih, uglavnom ekstremno orijentisanih ili karijerističkih muslimanskih političara. Pojedine političke stranke ili, bolje reći, grupe okupljale su se na inicijativu muslimanskih političara pristalica srpskih ili hrvatskih građanskih političkih stranaka. To se desilo, na primjer, 1919. godine sa grupom nacionalista muslimana-Srba oko lista Jednakost (Jugoslavenska muslimanska demokratija). Dalje, pred izbore za Konstituantu muslimani – Srbi, pristalice demokrata osnovali su Muslimansku težačku stranku. Sam naziv stranke pokazuje da su ovi političari željeli osnovnu glasačku snagu JMO – zemljoradnika da odvoje od JMO. Ali, Muslimanska težačka stranka je doživjela neuspjeh na izborima i raspala se. Inače u propagandističkoj aktivnosti vodstvo JMO je tu stranku nazivalo “mutež” (kratica: Mu/slimanska/ tež/ačka/). Muslimanski političari srpski orijentisani – pristalice radikala okupili su se 1920. godine oko lista Domovina pod vodstvom muslimanskog političara iz vremena Austro-Ugarske Šerifa Arnautovića. Na skupštinskim izborima 1923. godine njihovu ulogu odigrali su disidenti JMO, također s neuspjehom. Tada je osim njih isto tako bezuspješno nastupila Nezavisna muslimanska stranka. Na sljedećim skupštinskim izborima 1925. godine potpomognuta od radikala nastupila je Narodna muslimanska stranka. I ona je, kao i sve ranije muslimanske stranke – protivnice JMO, doživjela puni poraz. Jedinstvo muslimanskog stanovništva, njegova puna podrška Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji i raniji pokušaji razbijanja JMO učinili su da na skupštinskim izborima 1927. godine ne vidimo ovakve konkurentske istupe.1
Bez obzira na intencije muslimanskih političkih stranaka da okupljaju sve muslimanske socijalne strukture, ipak se može konstatovati da su “Muslimanska narodna stranka” i “Narodna muslimanska organizacija”, osnovane pred izbore 1920. godine, odnosno 1925. godine, bile u svojoj suštini izrazito političke stranke bivših feudalaca. Obje su zastupale isključivo interese bivših feudalnih zemljoposjednika.
Iz izloženog proizilazi da su bosanskohercegovački Muslimani, kao i Srbi i Hrvati, osim u JMO bili organizovani i u drugim političkim strankama, koje nisu imale nikakvo političko uporište. Dovoljno je poznato da je nacionalno-vjersko obilježje političkih stranaka u Bosni i Hercegovini bilo jedno od važnih komponenata političkog života u ovim krajevima. Analogno aktivnosti srpskog i hrvatskog dijela bosanskohercegovačkog stanovništva kao posebna istorijsko-kulturna i političko-etnička zajednica istupali su i Muslimani. Kod sva tri naroda u Bosni i Hercegovini vjerski faktor je imao značajnu i manje-više istu ulogu kako u nacionalnom razvoju, tako i u političkom životu.
Prema rezultatima svih skupštinskih izbora, u buržoaskoj Jugoslaviji muslimansko biračko tijelo je u ogromnoj većini (preko 90%) glasalo uvijek za kandidate JMO. Vrlo mali broj Muslimana je glasao za druge muslimanske političke stranke ili liste,2 a još manje za srpske ili hrvatske političke stranke.
Bilo je, dakako, pojedinačnih slučajeva da su Muslimani pristupali srpskim ili hrvatskim političkim strankama, prvenstveno vladajućoj Narodnoj radikalnoj stranci. To su, sa stanovišta socijalne strukture, uglavnom, bili muslimanski službenici, čija je egzistencija umnogome zavisila od toga da li su pristalice vladajuće političke stranke. U protivnom, kao pristalice JMO oni su bili proganjani uvijek kada je JMO bila u opoziciji.3 Međutim, kakvog je karaktera bila partijska povezanost muslimanskog činovništva sa radikalima, vidi se iz činjenice da su oni gotovo svi, čim bi JMO ušla u vladu, javno istupali iz Narodne radikalne stranke i ponovo se vraćali u Jugoslavensku muslimansku organizaciju. Izrazitije se to dešavalo od aprila 1927. do januara 1929. godine, kada je JMO sa demokratskom strankom formirala Demokratsku zajednicu i kada su njeni predstavnici učestvovali u prvoj i drugoj vladi Velje Vukićevića, te u vladi dra Antona Korošca. U vezi s tim, radikalska Samouprava je reagovala na istupanje ionako malog broja Muslimana iz Narodne radikalne stranke naglašavajući da su Muslimani vrlo rado primljeni u redove Radikalne stranke jer su se svojim radom u partiji pokazali “kao vrlo pouzdan i konstruktivan elemenat”. Samouprava očekuje da će Muslimani pristupiti u Radikalnu stranku “čim se prilike potpuno srede”, jer “samo velike i moćne stranke mogu u dovoljnoj mjeri da vode računa o njihovim željama i interesima”.4
O radikalskim pristalicama među Muslimanima, njihovom karakteru i brojnosti u 1920. godini, može poslužiti kao karakterističan primjer izvještaj Kotarske uprave Bos. Gradiška o sastanku Jugoslavenske muslimanske organizacije (27. septembra 1920). Prema tome izvještaju, veći dio Muslimana u gradu, koji su do tada bili potpuno politički neopredijeljeni ili su pripadali radikalima, pristupio je JMO. Svega oko 20 Muslimana, ličnih prijatelja gradonačelnika Hakibega Reufbegovića i nadalje je ostalo u Radikalnoj stranci.5
Sa sigurnošću se može konstatovati da je Jugoslavenska muslimanska organizacija, kao svoje birače, okupljala gotovo sve muslimanske građane s pravom glasa u Bosni i Hercegovini. Stranačku masu su, osim zemljoradnika, sačinjavali i svi drugi slojevi, kao što su: zanatlije, trgovci, inteligencija, sveštenstvo, posjednici, činovnici, radnici, gradska i seoska sirotinja itd.
Socijalna struktura centralnog vodstva JMO
U Centralnom odboru JMO, izabranom na Osnivačkoj skupštini 16. februara 1919 – kako je već konstatovano – od 32 člana bilo je: gradonačelnika 6, posjednika 6, profesora 3, činovnika 3, sudija 2, muftija (viših sveštenika) 2, ljekara 2, a po jedan advokat, novinar, preduzetnik, učitelj, kotarski predstojnik, književnik i trgovac. Jedno mjesto je ostalo nepopunjeno.
Na sljedećoj Glavnoj skupštini Jugoslavenske muslimanske organizacije 6. i 7. oktobra 1921. u Centralni i Radni odbor izabrana su, takođe, 32 člana. Oni su sa 24 poslanika JMO, prema članu 21 Statuta JMO, činili centralno vodstvo stranke. Među tih 56 funkcionera JMO bilo je: trgovaca 12, posjednika-begova 10, činovnika 6, profesora 5, šerijatskih sudija 4, sudija 3, kotarskih predstojnika 3, doktora prava i advokata 3, zemljoradnika 2, ljekara 2, novinara 2, sveštenika 2, preduzimača i učitelja po jedan.6
Od 127 članova Centralnog odbora i delegata kotarskih skupština JMO na Zemaljskoj skupštini JMO 25. i 26. januara 1923. po zanimanjima je bilo: trgovaca 47, zemljoradnika 27, posjednika 24, gradonačelnika 6, obrtnika 3, profesora 3, viših činovnika u penziji 3, sveštenika 3, činovnika 3, advokata 2 i po 1 novinar, pravnik, poslanik ljekar, školski nadzornik, kovač.7
Sastav Centralnog odbora i delegata kotarskih skupština JMO na Zemaljskoj skupštini 10. i 11. decembra1924. izgledao je ovako: trgovaca 64, posjednika 21, težaka 21, narodnih poslanika 13, mualima (sveštenika) 11, službenika 7, penzionera 2, industrijalaca, zanatlija, novinara i studenata po jedan: svega 143.8
Slika objavljena u specijalnom prilogu lista “Slovenac” 25. januar 1925.
Na Zemaljskoj skupštini JMO 16. jula 1927. od 32 izabrana člana Centralnog odbora bilo je: posjednika 8, trgovaca 6, penzionera (viših službenika) 4, advokata 4, profesora 3, činovnika 3, te po jedan ministar, ljekar, zemljoradnik i obrtnik. Na ovoj skupštini bilo je prisutno 140 delegata kotarskih skupština, od kojih 48 trgovaca, 27 zemljoradnika, 22 posjednika, sveštenika 10, oblasnih poslanika 5, obrtnika 2, i po jedan bankovni direktor, industrijalac, novinar i pravnik, dok je 22 delegata bilo bez naznake zanimanja.9
Prema navedenim podacima, vodstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije (većina kotarskih rukovodilaca JMO je birana u Centralni odbor) po socijalnoj strukturi bilo je iz redova buržoazije, pa je JMO predstavljala tipičnu građansku stranku u kojoj je preovladavao uticaj muslimanske čaršije i inteligencije.10
Društveno-ekonomske prilike, politički odnosi i događaji u Kraljevini SHS pogodovali su muslimanskoj čaršiji i inteligenciji da okupi muslimansko stanovništvo i da ostvari političko jedinstvo tih masa, da bi uz njihovu političku podršku, prema postojećoj konstelaciji političkih snaga ostvarivali svoje klasne interese.
Iz naših dosadašnjih razmatranja dolazi se do zaključka o neodrživosti postavke da je u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji preovladavao uticaj feudalnih zemljoposjednika i begova, da je ona stvorena isključivo radi zaštite begovskih interesa i da je to begovska stranka.
Stoji činjenica da su feudalni zemljoposjednici – begovi imali određenog uticaja u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, osobito u početku njene političke aktivnosti kada je, inače, za begove bilo životno pitanje – rješavanje agrarnih odnosa. Nema sumnje da su feudalci – begovi životno i ekonomski ugroženi poslije ujedinjenja 1918. iskoristili tadašnji neravnopravan položaj Muslimana. Umnogome su uspjeli da svoje klasne interese predstave kao interese svih Muslimana.11 U tome su uspjeli i s obzirom na činjenicu da su begovi u Bosni i Hercegovini gotovo sve do 1918. imali važnu riječ u muslimanskom društvu, jer su, izuzimajući Sarajevo i Mostar, oni bili nosioci društveno-ekonomske i političke aktivnosti. Muslimanska inteligencija se tek stvarala, i to dobrim dijelom iz redova begova (koji su ekonomski bili u mogućnosti da školuju svoju djecu). Još 1900. godine među bosanskohercegovačkim Muslimanima bilo je svega 10 lica sa fakultetskom spremom (osam pravnika, jedan filozof i jedan veterinar), ako se u ovaj broj ne računa mnoštvo obrazovanih Muslimana u školama islamskog Istoka.12 Uticaj muslimanske inteligencije, premda je svakog dana bio veći i jači, ipak je u vrijeme Austro-Ugarske bio neznatan. U promijenjenim uslovima poslije ujedinjenja, za koje je karakteristično ukidanje kmetskih odnosa, revolucionarno raspoloženje seljaštva, pojačan uticaj građanstva i inteligencije u društvenom životu, begovat je počeo tražiti saveznike i našao ih u politički ugroženoj muslimanskoj čaršiji, ojačanoj inteligenciji i sveštenstvu. Tadašnja razvijenost muslimanskog društva nije mogla dovesti do političkog grupisanja na klasno-socijalnoj osnovi, iako je begovat kao feudalna klasa nestao (i sam begovat nije bio jedinstven s obzirom na veličinu posjeda, jer je samo oko 10% bilo veleposjednika). Tada se muslimanska buržoazija nije bila još potpuno razvila a inteligencija se kolebala između feudalaca i buržoazije.
Bosanskohercegovački Muslimani, brojno neznatni u odnosu na ostalo stanovništvo u srazmjerama Jugoslavije, bez jačih pozicija u ekonomskom i političkom životu zemlje, neravnopravni i pod stalnim pritiskom, našli su jedini izlaz u tome što su se jedinstveno politički organizovali, računajući da će se na taj način moći uspješno boriti za svoj opstanak i egzistenciju kao istorijsko-kulturna grupacija koja je u nacionalnom smislu, upravo, pod pritiskom srpske i hrvatske buržoazije i pod uticajem političke aktivnosti muslimanske čaršije i inteligencije sve jasnije izražavala svoju etničku posebnost.
Šovinistički ispadi i zastranjivanja u međunacionalnim odnosima, posebno prema Muslimanima, pomagali su muslimanskim feudalcima da, uz pomoć inteligencije, svoje klasne interese predstavljaju kao navodni interes svih bosanskohercegovačkih Muslimana. To im nije bilo teško i zato što nijedna nemuslimanska politička stranka ili grupa u svojim političkim programima nije zagovarala, čak ni spomenula zaštitu muslimanskih masa ili bilo kakve njihove posebne interese koji su doista bili egzistentni i koji su najmanje bili čisto vjerskog karaktera.
No, bez obzira na aktivnost JMO u korist feudalaca, sami feudalci su dobrim dijelom smatrali da u JMO ne mogu naći punu zaštitu svojih klasnih interesa. Zato su, pored aktivnosti u JMO, početkom 1919. godine osnovali svoju čisto klasnu organizaciju “Udruženje zemljoposjednika Bosne i Hercegovine”, kako bi lakše branili svoje interese. U toj organizaciji, koja je postojala sve do propasti monarhističke Jugoslavije, iako su bili okupljeni feudalci bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost, izrazit uticaj su imali Muslimani (s obzirom na etničku strukturu feudalaca u Bosni i Hercegovini). Staviše, intransigentniji muslimanski feudalci – veleposjednici – nalazili su potrebnim da osnuju vis avis JMO svoje posebne političke stranke, i to 1920. godine MUSLIMANSKU NARODNU OGRANIZACIJU, a 1925. godine NARODNU MUSLIMANSKU ORGANIZACIJU, koje, uzgred rečeno, nisu postigle bilo kakvog uticaja među muslimanskim masama.
Dr Atif Purivatra: JMO u političkom životu Kraljevine SHS, Svjetlost, Sarajevo, 1977, str. 368-377.
1Muslimani-Hrvati, pristalice Hrvatske seljačke stranke organizovali su poslije 1936. godine Muslimansku organizaciju HSS, pod vodstvom Hakije Hadžića. Ni oni nisu mogli muslimanskim masama ugroziti politički prestiž vođa JMO uprkos Stojadinovićevoj nepopularnosti.
2Kao ilustracija da su bosanskohercegovački Muslimani u ogrornnoj većini poklanjali povjerenje Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji mogu poslužiti rezultati skupštinskih izbora u Kraljevini SHS. Vid. Prilog br. 10.
Ako se uporede podaci o dobivenim glasovima sa ukupnim brojem stanovništva, onda se još očitije vidi da je JMO bila gotovo stopostotni reprezentant muslimanskog biračkog tijela: JMO je dobila 1920. godine 33,5% glasova u Bosni i Hercegovini; 1923. godine 32%, 1925. godine 29,9% i 1927. godine 30,8%, a muslimana je bilo 1921. godine 31,07%. Takav uspjeh nije postizala ni Hrvatska seljačka stranka, jedini predstavnik hrvatskih masa u Bosni i Hercegovini, jer nije nikad dostigla ni 20% glasova u Bosni i Hercegovini, iako se procenat Hrvata u Bosni i Hercegovini kretao od 22,87% do 23,58%. Srpski glasovi su dijeljeni uglavnom između Narodne radikalne stranke i Zemljoradničke stranke. Vid. Prilog broj 11.
Rezultati pojedinih opštinskih izbora u Bosni i Hercegovini za vrijeme Kraljevine SHS (28. oktobra 1928) također potvrđuju konstataciju o ogromnom uticaju JMO u muslimanskim masama. Tada je JMO obezbijedila 1 466 mandata, dok su sve ostale muslimanske liste postigle svega 46 mandata ili 3,04% od svih muslimanskih glasova. (Tih 46 mandata protivnici JMO postigli su u Tuzli 10, Sarajevu 4, Goraždu 5, Mostaru 2, Maglaju 5, Banjoj Luci 3, Derventi 2, Bosanskoj Gradiški 4, Bosanskom Novom 4, Cazinu 2, Bosanskoj Krupi 2 i Stocu, Livnu i Bugojnu po 1 mandat). Na ovim izborima JMO je od svih političkih partija postigla najviše mandata, pošto su ostale glavne političkc stranke postigle: Narodna radikalna stranka 1357, HSS 749, Zemljoradnička stranka 454, SDK 182 i Demokratska stranka 123 mandata (Jugoslavenski list, 257, 30. X 1928).
3Pravda, 146, 28. VI 1922; 147, 1. VII 1922; 148, 2. VII 1922; 149, 4. VII 1922; 150, 5. VII 1922.
4Pravda, 42, 30. VII 1927.
5ABiH, ZV, Pov. 10926/1920.
6U Centralni i Radni odbor JMO na skupštini stranke 6. i 7. oktobra 1921. izabrani su: 1. … 20. Uzeir Uzeirbegović, veleposjednik, Maglaj; 32. … Za počasnog predsjednika je izabran Ibrahim Maglajlić, a za potpredsjednika dr Mehmed Spaho (Pravda, 346, 13. X 1921).
7Članovi Centralnog odbora i kotarski delegati na skupštini JMO 25. i 26. januara 1923. su bili: 1. … 74. Began Karahusić, trgovac, Maglaj; … 123. Mustafa Uzeirbegović, posjednik, Maglaj; … 127. … (Pravda, 21, 27. I 1923).
8Sastav Centralnog odbora s imenima kotarskih delegata na skupštini JMO 10. i 11. decembra 1924: 1. … 25. Meho Bradarić, Maglaj: … 105. Hašim Mujanović, Maglaj; … 135. Uzeir Uzeirbegović, Maglaj; … 138. … (Pravda, 281, 12. XII 1924)
9Na Zemaljskoj skupštini JMO 16. jula 1927. izabran je Centralni odbor u sastavu: 1. dr Mehmed Spaho, predsjednik; 2. … 23. Edhem Mulabdić, direktor Proparandije na raspolaganju, Sarajevo; … 31. Uzeir Uzeirbegović, posjednik, Maglaj i 32. … Delegati tuzlanskog okruga: 1. … 12. Osman Glumčević, težak, Maglaj; … 28. Began Karahusić, trgovac, Maglaj; … 33. Omer Parić, Maglaj, … 40. … (Pravda, 33, 20. VII 1927).
10Upor. Jovan Marjanović, Građanske političke partije Kraljevine SHS, 1918 -1929. u knjizi: »Iz istorije Jugoslavije 1918 -1945«, Zbornik predavanja, Beograd 1958, 202.
11Milan Gaković u radu »Agrarni nemiri u Bosni i Hercegovini poslije prvog svjetskog rata« (Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BIH, Sarajevo, 1966, 6, 179) navodi da su se Muslimani u vrijeme formiranja nove države osjećali nesigurni i ugroženi, te da su age i begovi uspijevali da svoje klasne interese muslimanskog stanovništva i agrarnu reformu »kao isključivo muslimansko pitanje, kao pitanje ekonomskog i političkog opstanka Muslimana«, pridobivši na taj način ogromnu većinu muslimanskog stanovništva. U tome im je, prema Gakoviću, umnogome pomogla srpska buržoazija, sa naglašendm nacionalizmom, kao i nasilja koja su poslije rata vršena nad običnim muslimanskim svijetom.
12Fakultetski obrazovani bosanskohercegovački Muslimani do 1900. godine su bili: Ćamil Karamehmedović, dr Ahmed i Ibrahim Defterdarević, dr Halid, Abduselam i Mahmut Hrasnica, Muhamed Kulenović, Hašim Badnjević (svi pravnici ), dr Safvet Bašagić (filozof) i Šemso Salihbegović (veterinar). Oni su, uglavnom, iz begovskih porodica.
Kotarski Odbor Jugoslavenske Muslimanske Organizacije u Maglaju
dne 8. avgusta 1927.
Gospodinu Aliji Mujanoviću u Ulišnjaku
Povjeravamo ti i imenujemo te za čuvara naše kutije na glasačkom mjestu Maglaj II na dan izbora od 11. septembra 1927, pa te molimo, da se za hatar sloge i jedinstva u našoj organizaciji bez oklijevanja primiš te dužnosti i da se nađeš na glasačkom mjestu već uoči izbora 10. septembra najkasnije u 3 sata poslije podne.
Mahsus selam!
Tajnik: Smajlagić
Presjednik: Muradbašić
Primjedba: Naša je kutija ovaj put peta po redu. Lista naše Organizacije glasi:
Nosilac liste: Dr. Mehmed Spaho
Sreski kandidat: Edhem Mulabdić
Njegov zamjenik: Uzeirbeg Uzeirbegović
Na glasačkom mjestu Maglaj II glasaju općine: Moševac, Ulišnjak, Tujnica, Straišće, Krsnopolje, Globarice.
TV Zaboravljeni Maglaj - Dokumentarni program 