Arhive oznaka: Tujnica

SL 09. 09. i 11. 11. 1903. Ragib Čamdžić

Br. 5183/gr. 1903. 17. 7/1903.  1947 1—1

Kotarski ured kao sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu ovrhovoditelja Mehmeda Mulabdića iz Maglaja, zbog dužnih 172 K 82 h spp., dozvolio javnu dražbu nepokretnina ovršenika Ragiba Čamdžića iz Čustogbrda, u grunt. ul. br. 59, kat. općine Camdzic Ragib SL 9 9 1903Čustobrdo, u A I. upisanih.

Za dražbu tih nepokretnina, koja će se obdržavati kod ovog suda u uredovnoj sobi, odregjuje se prvi rok u subotu dana 10. oktobra 1903. u 11 sahati prije podne.

Na ovom roku prodaće se nepokretnine za naj­više ponugjenu svotu, ali ne ispod oglasne cijene od­regjene na 200 K.

Dražbeni uslovi i isprave…

Kotarski ured kao sud. Maglaj, 25. augusta 1903.

 

Br. 6890/gr. 1903. IV. 10/1902. 2446 1—1

Kotarski ured kao sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu ovrhovoditelja Mehmeda Mulabdića iz Maglaja, zbog dužnih 172 K 82 h spp., dozvolio javnu dražbu nepokretnina ovršenika Ragiba Čamdžića iz Čustogbrda, u grunt. ulošku br. 59, kat. opć. Čustobrdo, u A I. upisanih.Camdzic Ragib SL 11 11 1903

Za dražbu tih nepokretnina, koja će se obdržavati kod ovog suda, odregjuje se drugi rok u subotu dana 12. decembra 1903. u 11 sahati prije podne.

Na ovom roku prodaće se nepokretnine za naj­ više ponugjenu svotu, makar i ispod oglasne cijene odregjene na 200 K.

Dražbeni uslovi i isprave…

Kotarski ured kao sud. Maglaj, 18. oktobra 1903.

Musavat 1910. Dopis iz Maglaja o nasilju policajaca nad Ademom Čamdžićem iz Tujnice

Naši dopisi.
Maglaj, u augustu 1910.
U tek nastaloj “ustavnoj” eri našoj, “eri vajne slobode” gdje se toliki milijuni u ime nekakva reda zaračunavaju i gdje nebi više smjelo biti ni traga kakvu terorizmu ni okrutnosti ni s čije strane, a najmanje sa strane naših vlasti, bio sam u srijedu 10 o. mj. očevidcom takog nereda i tako odurna slu­čaja, na koji bi se zgrstilo i svakom divljaku iz Središnje Afrike, a sve zbog besprimjerne okrutnosti i divljaštva onih, što se zovu redarstvo i što bi morali red da čine.
Oko 3 1/2 sata poslije podne izišao je iz lokala Aleksije Arsenovića Adem Čamdžić iz sela Tujnice, inače vrlo miran i čestit čovjek i upravio upravo kući. Ni sjedeći u Aleksije, ni idući preko čaršije nije se nikog — što ima riječ — ni cmokom dotakao. Ali ipak ne kročivši slobodno ni 20 koraka i ma da nikom ništa učinio nije, dok gladneš, obori se na njeg najprije stražar Hadžavdić, a onda i Mahumtagić i počeše ga ni kriva ni dužna tako tući, da bi se i čovjeku kamena srca sažalilo na siromaha, zgra­žajući se nad tim njihovim škandaloznim postupkom. Osobito se u tom divljaštvu odlikovao stražar Ha­džavdić, koji ga najprije udari 15 puta stisnu­tom pesnicom u desno slijepo oko, pri čem mu sekundiraše Alaga Džanbegović, dok ga ne pometoše i dok se čovjek ne sruši u blato. A oborivši ga u blato, udari ga taj isti stražar i nekoliko puta u lijevo slijepo oko, gdje mu i ranu otvori a po drugim dijelovima tijela i nogom, te kad se siromah usljed tih ni zaslužnih ni dozvoljenih užasnih šamara i uda­raca sasvim izgubi i ne znade više za se, stavši mu Hadžavdić nogom na glavu i svezavši ga, odvedoše ga u kotarski zatvor.
Ovaj odurni i gadni skandal ovdašnje policije gledalo je stotine duša i svak se bez razlike zgražao nad tom okrutnošću i divljaštvom tog žalosnog re­darstva, koje je pozvano da red čini, a ne ovake skandalozne sablazni, a ipak je cijelo mjesto ovda­šnja politička vlast terorizovala i zastrašila da niko od gragjanstva nije smio ni pomisliti da ode možda u kotarski ured i da taj barbarizam protestira, jer bi za taku smjelost svaki odmah bio ja globljen, ja zatvorom kažnjen.
Ovo je užasno i ovako sam šta vidio samo još u švapskih kasapa, kad hajvan hoće da kolju, gdje ga najprije sikirom u čelo tuku, pa kad se na taj na­čin sruši, onda istom nož upotrebljavaju, a kad sam poslije saznao, da tog žalosnog stražara Hadžavdića siromah Čamdžić nije negdje htio da časti i da je Hadžavdić to od njeg s toga počinio, tako sam se izgubio, te nijesam ni sanjao, da nijesam gdje god u Centralnoj Australiji.
Samo ovaj slučaj i samo ovo, što se na 10. o. mj. ovdje usred bijela dana odigralo, a nek noć stoji i onda da sad i ne spominjem onih užasnih moralnih sablazni, što ih ta čemerna policija, a oso­bito taj stražar Hadžavdić po samoj zgradi policije s kojekakvim droljama, koje na štaciji zaustavlja i sebi svrće, čini, za što ima čitava vreća dokaza i o čem ću se drugi put napose i opširno pozabaviti, dovoljno ilustrira onu kolosalnu moralnu truhlež na­ših političkih vlasti i njihovu “kulturnu misiju” u nas, te kad im tendencija ove i ovako bezobrazne šikanacije ne bi prilično bila prozirna i kad ovo ne bi smjeralo na poticaj na seobu i iz ovog našeg kraja, te napokon, kad ne bi bilo naivno govoriti o pravdi, ovaj stražar Hadžavdić nakon ovakog ispada morao bi s mjesta biti skinut i otpušten od službe, jer ih ima i potrebnijih i poštenijih od njeg, koji bi mogli na njegovo mjesto da stupe, ali pošto naša vlast ovake neljude u policiju uzima, svijet će trpiti dok mogne, a kad prekipi, ne će više niko biti odgovoran za njihov zulum i za njihove škandale.
Upozorujemo na ovo g. g, poslanike Dr. Karamehmedovića i Prcića i zemaljsku vladu, ako visoka nagje za shodno, da ovu svoju vrijednu policiju nagradi jer da joj je baš ravna i upravo onaka, kako visokoista želi, a svjedoci su slučaja od srijede Hašim Cvrčković i Mehmed Suljaković iz Tujnice, Alaga i Arif Bradarić te Ahmed Husukić iz Jablanice, koji će ovo u svako doba potvrditi i posvjedočiti.
N.
Musavat 1910 napad policajaca na a. camdzica

U tekstu se spominje Arif Bradarić iz Jablanice. To je vjerovatno isti što je registrovan u evidenciji gubitaka Austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu.

U listi broj 708 (Verlustliste Nr. 708 / 1919) ubilježen je Arif Bradarić, rezervni pješak 3. bosanskohercegovačke pješadijske regimente, rođen 1884. iz Jablanice, Maglaj, Bosna. Kao status navodi se da je umro, datum smrti 12. 11. 1917.

https://digi.landesbibliothek.at/viewer/resolver?urn=urn:nbn:at:AT-OOeLB-2453807

bradaric arif vll708

Bilješka Tešanjskog sidžila o vjenčanju, polovina 18. st.

L 29/d3:

Suprug: Hasan, sin Mustafin, iz Tunjice. Došao lično.

Supruga: Asija, kći Bećirova. Opunomoćenik Mumin iz Devetina, a svjedoci Sulejman, sin Sulejmanov, iz Crnoviđa i Durmuš, sin Hasanov, iz Tunjice.

Mehri-muedžel iznosi: 1.500.

Svjedoci čina:

Kethoda Bajram, Ahmed Bulgurović (Bulgur oglu), Džafer, poslužitelj, Husejn, sudski pozivar.

Dražbeni izrok od 24. oktobra 1890. (Čičeklić, Čamdžić)

Dražbeni izrok. Potpisani kotarski ured kao sud u Maglaju daje na znanje, da je na Imagemolbu ovrhovoditelja Ibre Čičeklića iz Maglaja protiv ovršenika Sulje Čamdžića iz Tujnice radi dužnih 797 groša spp. dozvolio ovršnu javnu dražbu slijedećih nepokretnina ovršenikovih popisanih u pljenidbenom zapisniku ovoga suda od 21. juna 1889. br. 1888, koje se nalaze u mjestu Tujnici, i to:

1. Kuća u Tujnici sastojeća se iz podruma, sobe i predsobe iz drveta sagragjena, sa megjašima: sa sve četiri strane ovršenik.

2. Oranica sa malim šljivama i sušnicom, imenom “Velika njiva”, sa megjašima: s dvije strane put i Ragib Čamdžić, s treće Ibro Čičeklić, s četvrte Ibro Čamdžić.

Za dražbu tih nepokretnina, koja će se obdržavati u Maglaju odregjuje se rok u utorak 30. Imagedecembra 1890., u 9 sahata prije podne. Na prvom roku ne će se nepokretnine prodati ispod oglasne cijene odregjene na 110 for. a ako ne budu prodane na prvom roku, to će se na drugom odrediti se imajućem roku onome prodati, koji najviše ponudi makar i ispod oglasne cijene. Dražbeni uslovi i isprave odnoseće se na gornje nepokretnine, mogu se uvidjeti kod ovog ureda kao suda, svaki dan od 9 do 12 sahati prije podne. Pozivaju se realni vjerovnici, koji imadu pravo da budu namireni iz kupovnine i koji nijesu dobili posebne obavijesti o dozvoljenoj dražbi, da svoje zahtjeve prijave na razdiobnom ročištu najkasnije do konca rasprave, jer se inače kod razdiobe kupovnine ne će uvažiti njihovi zahtjevi. Isto tako pozivaju se svi, koji hoće da dokažu pravo vlasništva ili druga stvarna prava na nepokretninu koja se ima dražbom prodati, da ne gledeći na to, što nijesu dobili posebne obavijesti, imadu svoje tužbe za ova prava predati za dvije nedjelje, počevši od pošljednjeg dana, kada je izrok proglašen, jer će se inače bez obzira na ta njihova prava ovrha provesti.

Kotarski ured kao sud   Maglaj, 24. oktobra 1890.