GRABEŽNO UMORSTVO ZA OKUPACIJE.
Konac prijepodnevne rasprave prvoga dana.
Zatim pripovjeda svjedok Mehaga Mulabdić što su vojnici sve odnieli te označuje glavnim krivcem onoga čovjeka u crvenom fesu s „Kaiserbartom”.
Predsjedatelj stavlja na svjedoka više pitanja. — Svjedok na nekoja pitanja odgovara, da se ne sjeća, a na neka odgovara kako je bilo i kako je on upamtio.
Predsjedatelj predočuje svjedoku, kako se njegovi prvi iskazi iz god. 1878. i sadašnji iskaz ne slažu posvema. Onda je u nekojim stvarima drugačije iskazao, nego što to danas iskazuje. Svjedok veli, da se točno ne sjeća što je sve govorio, no nije mogao reći vojnom sudcu, da on nebi mogao prepoznati vodju, jer ga je već prije prepoznao.
Predsjedatelj pita svjedoka, da li je mogao u silnom strahu, koga je osjećao, kada su u njegovu sobu provalila četiri oružana čovjeka, prepoznati tako točno onoga čovjeka sa crvenim fesom.
Svjedok veli, da je mogao vidjeti toga čovjeka točna, jer je s njime govorio.
Predsjedatelj predočuje svjedoku, da je on tvrdio, da je bar dvadeset puta preslušan a sud znade samo za dva preslušavanja. — Da li ste bili preslušavani jedno dvadeset puta? — Svjedok: Jesam. Ni sam ne znam koliko puta. — Predsjedatelj: Da li je bio ovaj čovjek, kojega ste vi prepoznali, preslušan? — Svjedok: Nikada, što bi ja znao. — Predsjedatelj: Kako si tumačite, da je vaš brat u nekim stvarima drugačije iskazao nego vi? — Svjedok: na to pitanje šuti.
Predsjedatelj u tri četvrta na 1 sat prekida raspravu i uriče nastavak poslije u 4 sata.
Poslijepodnevna razprava.
Nešto iza 4 sata otvara predsjedatelj Košutić nastavak glavne razprave Save Dragovića.
U dvorani se nalazi veliki broj obćinstva uslied čega vlada u dvorani nepodnošljiva vrućina.
Nastavlja se preslušavanje svjedoka Mehage Mulabdića.
Bran. dr. Katušić stavlja na svjedoka pitanja a naročito glede rasvjete sobe kada je izvedeno umorstvo. — Svjedok: Gorila je svieća. — Predsjedatelj pita svjedoka od koga je čuo da se onaj vodja zove Sava Dragović? — Svjedok veli, da ne zna od коga je čuo, ali je čuo odmah nakon konfrontacije da se zove tako.
Na dalnje upite predsjedatelja odgovara svjedok, da je upoznao krivca (onoga vodju) kod konfrontacije, te je on namignuo, jer mu je tako rekao „kapetan ili oficir”.
Svjedok veli, da nije nikada poslie vidio toga „cugsfirera”, nego sada ovdje pred sudcom iztražiteljem.
Predsjedatelj: A je li vi živite u mržnji s obtuženikom?
Svjedok: Ne živim. A za što?
veli, da obtuženik каže da svjedok za to krivo izkazuje, što hoće da mi se osveti radi strogog traženja oružja za doba okupacije. — Svjedok veli, da nije imao posla s obtuženikom.
Predsjedatelj poziva obtuženika, da dodje gore pred svjedoka, a onda pita svjedoka da li on može na dušu reći, da je to doista taj čovjek, koji je vodio četu provalnika.
Svjedok: Jest, to je onaj isti.
Predsjedatelj: A po čemu ga vi prepoznajete?
Svjedok: Tako. Po svem, a najbolje po očima.
Obtuženi: Nisam ja bio.
Predsjedatelj: A ne varate li se vi Mehago, možda u osobi.
Svjedok: Ne varam se!
Predsjedatelj: A jeste li vi bili daleko od obtuženoga.
Svjedok: Bio sam na korak daleko i molio ga neka nas pusti, a on me puškom odgurnuo
Obtuženi veli, da je svjedok rekao za njega, da je kozičav, a to on nije.
Predsjedatelj: On je rekao, da izgleda„kao“ kozičav.
Obtuženi veli, da se je vidjao sa svjedokom i poslie toga. Veli, da je 1880. godine došao u Maglaj da proda Krausu konja, a onda mu se svjedok zagrozio, da će mu se osvetiti, jer da mu je ubio mater.
Svjedok: Nisam ga vidio. Da sam ga vidio, ja bih ga prijavio.
Obtuženi veli, da je vidjao svjedoka u birtiji pok. Riste Nikolića.
Bran. dr. Katušić stavlja na svjedoka razna pitanja glede nekih potankosti iz dobe
čina.
Tako ga pita, kad je saznao za ime Save Dragovića.
Svjedok veli, da ne zna točno kada.
Branitelj: Gdje je stajala svieća one noći
Svjedok: To je bila lojena svieća, a stajala je u fenjeru na sanduku. Kad je išao otvoriti, onda je išao s drugom sviećom u čirjaku.
Na upit branitelja pokazuje svjedok, kako je bio zamotan onaj vodja razbojnika. Рrеma tome se je cielo lice njegovo vidjelo.
Za tim dolazi na preslušanje svjedok Teofil von Halavania-Radoicich, 68 god. star, rkatolik, rodom iz Bjelovara, general-major u miru; pošto je prigodom istrage zaprisegnut, to se sada ne zaprisiže.
Pošto svjedok ne znade hrvatski, to ga predsjedatelj pita njemački.
Svjedok veli, da je bio 1878. godine u Maglaju kao kapetan i zapovjednik 5-satnije 79. pješačke pukovnije, u kojoj je služio opt. Sava Dragović.
Ne znade absolutno ništa o tome, da je tada u Maglaju izvedeno grabežno umorstvo, a najmanje kod njegove satnije. To je sve poslie čuo.
Svjedok se u obće ničega ne sjeća, a najmanje opt. Dragovića. Veli, da se vojnici moraju redovito brijati, a tako je bilo i onda u Bosni.
Svj. Mehaga veli, da se ne sjeća tog svjedoka, ali moguće da je bio kapetan u ono doba
Svj. Halavania za obt. Dragovića veli da mu se čini, da ga poznade, naročito po očima
Obtuženi veli, da poznade svjedoka, jer da je bio njegov kapetan.
Predsjedatelj predočuje obtuženiku,da se svjedok ne sjeća onog velikog dogodjaja, kad je bila konfrontacija, ali da se dobro sjeća pogleda obtuženikovih očiju. Tako isto se zasjekao vaš pogled u pamet Mehagi.
Obtuženik pripovieda jedan slučaj iz Doboja no svjedok se toga niti najmanje ne sjeća.
Za tim branitelji stavljaju na svjedoka razna pitanja no svjedok se ne sjeća niti jednog dogadjaja iz te dobe.
Bran. dr. Katušić: Je li moguće, da jedan podpukovnik u jednoj službenoj prijavi na Armeekomando, izvješćujuč o zbivšem se zločinu grabežnoga umorstva počinjenom navodno po vojnicima izvjesti u istoj — da se nakon u svestranog potraživanja medju vojnicima nijesu krivci mogli pronaći, akoprem je dva dana prije po oštećenicima označen i prepoznat kao krivac jedan vodnik? Predsjedatelj odklanja to pitanje.
Bran. dr. Katušić ulaže žaobu ništovnu.
Nakon toga se preslušava treći svjedok Agan Arifagić, prisjednik u Maglaju. Veli da je našao za vrieme okupacije neku kasu ,,švabsku“ te iz nje izvadio novaca. Nakon istrage od tri godine, dobio je „čistih“ pet godina Lepoglave, i to je ovršio.
Svjedok nakon zaprisegnuća iskazuje, da je „onda“ bio u istražnom zatvoru u „festungu“ radi one kradje. Tu je upoznao nekog vojnika koji mu je rekao, da se zove Sava Dragović i da je potvoren radi ubojstva neke žene, ali da on nije toga učinio.
Kod suočenja prepoznaje svjedok obtuženika kao onoga, koji mu je pripoviedao, i rekao, da je pod sumnjom umorstva.
Nakon toga je dovršeno preslušavanje toga svjedoka, a predsjedatelj prekida raspravu i odredjuje nastavak za danas u jutro u 8 sati.
Dragovića, kojega je optužilo onamošnje državno odvjetništvo zbog grabežnog umorstva, učinjenog 26. septembra 1878. na Nuri Hasafdića, majci Mehage i Edhema Mulabdića, koji su u doba učinjenog zločina stanovali u osamljenoj kući kraj Maglaja. Senatu je predsjedao sudbeni vijećnik dr. Mirko Košutić, javnu optužbu je zastupao zamjenik državnog odvjetnika Leo Kaurić, a obranu su bili preuzeli advokati dr. Thaller i dr. Katušić. Glavna rasprava je zaključena u subotu 22. o. u 7 sah. u veče, a u ponedjeljak 24. o. u 11 1/2 sah. pr. p. predsjednik senata proglasio je osudu, kojom se optuženi Sava Dragović zbog grabežnog umorstva osugjuje na 15 godina teške tamnice. Branitelji su uložili ništovnu žaobu i priziv
TV Zaboravljeni Maglaj - Dokumentarni program 