MERHUM BEKIR OMERSOFTIĆ
Bekir Omersoftić, advokat u Sarajevu i bivši sudija, rođen 1907 u Maglaju, punih 14 godina bolestan od teške astme, umro je nenadano 1 jula 1954 godine. Njegova smrt došla je za nas sve, i pored teške bolesti koju je stoički podnosio, neočekivano. Jer, njegova strpljivost bezprimjerna vedrina i prilježnost radu, ulijevala nam je varljivu nadu, da je stanje njegove bolesti daleko od kritičnosti.
Teško je naći dovoljno toplih riječi kojima bi se istakla dobrota i plemenitost srca, koje je Bekir Omersoftić unosio u svaku svoju društvenu aktivnost, u svaki svoj odnos prema ljudima: prijateljski, poslovni ili opštedruštveni. Malo je ljudi, koji bar površno poznaju Bekira, a da im nije poznata i njegova primjerna aktivnost i agilnost, koju je unosio u svaki koristan posao, a naročito u društveni rad u našim predratnim kulturno-prosvjetnim društvima. Istaknut član mnogih društava, član Glavnog odbora »Gajreta« i drugih većih muslimanskih društava prije Drugog svjetskog rata, on je bio primjer naprednog i pozitivnog društvenog radnika pod uslovima predratnog građanskog društva. Njegova društvena aktivnost nije bila rezultat prazne ambicije za isticanjem, jer je takav motiv bio dalek njegovom karakteru, već prije svega dubok osjećaj ljubavi za našeg čovjeka, prosvjetno i privredno zaostalog, kome je u cilju uzdizanje na viši stepen ekonomskog i kulturnog života bila potrebna pomoć onih koji su uspjeli da se otrgnu iz opšte učmalosti i da steknu veće znanje. To Bekir pokazuje i kroz niz svojih objavljenih članaka.
Bekir Omersoftić pripada generaciji intelektualaca, koja se školovala, živjela i počela da djeluje u teškom razdoblju između dva svjetska rata. To je bio kratak i težak period da bi se razvile i došle do punog izražaja sve njegove intelektualne sposobnosti i karakterne osobine. Kad je Narodno-oslobodilačka borba otpočela, međutim, Bekir je već bio težak bolesnik. Ali usprkos takvog zdravstvenog stanja, on je uzeo znatno učešće u pozadinskoj narodno-oslobodilačkoj borbi. Poslije Oslobođenja Bekir Omersaftić je s obzirom na naše potrebe za stručnim pravničkim kadrovima u upravi, bio kratko vrijeme upravni službenik. Od januara 1946 do januara 1947 god. on je urednik “Službenog lista NRBiH”, koju funkciju uspješno obavlja sve dok nije bio prisiljen da zbog stanja bolesti zatraži penziju. Kasnije kad se stanje popravilo, počeo se baviti advokaturom.
U svojim poslovima Bekir Omersoftić je bio poznat ne samo po svojoj savjesnosti, već i po osobitoj stručnosti. Među stručnim pravničkim krugovima bio je radi toga cijenjen kao pravnik rjeđih sposobnosti. Stoga naša društvena zajednica i pravna struka ranom smrću Omersoftića gubi mnogo.
M. Kamarić