Arhive oznaka: Mehmedalija Lokmić

Izvještaj iz Maglaja i sela Rujnica i Činovići o sakupljenim prilozima na Bajram – “Gajret”1930. godina

G. g. Ibrahim Čejvan i Mehmedalija Lokmić sakupiše pred džamijom Kuršumlijom na Bajram Din. 275.—;
Ibrahim Krzić i Mehmedalija Smajić pred čarsijskom džamijom Din. 205.—;
student prava Husein Lokmić pred Fazlipašom džamijom Din. 60.—;
Imam Arif eff. Parić iz sela Vikovića pred džamijom Din. 50.—;
Imam Halid eff. Zilkić iz sela Gostovića pred džamijom Din. 51.—;
Salih eff. Imamović iz sela Perovića pred džamijom Din. 213.—;
Salih eff. Imamović sakupio u selu Rujnici pred džamijom Din. 58.—;
Hasan eff. Ibrić sakupio u selu Činovići pred džamijom Din. 51.—;
Hašim eff. Aliefendić sakupio u selu Seoni pred džamijom Din. 34.—;
Sadik eff. Durmić sakupio u selu Potočanima pred džamijom Din. 28.—.
Prihod od Ramazanske tombole Din. 829.—; članarina za mjesec januar Din. 184.— ; članarina za mjesec februar Din. 189.—; članarina za mjesec mart Din. 300.—; za skupljeni i prodani kukuruz Din. 818.75—.
Kukuruz za Gajret i Muslimansko sirotište pokupiše g. g. Mehmedalija Smajlagić, vukufski mutevelija i Mehmedalija Lokmić, društveni sekretar, a darovaše slijedeća gospoda:
u selu Rujnici:
Hasan Hodžić 10kg kukuruza, Mustafa Hodžić 10kg kukuruza, Husein Selimović 5 кg kukuruza, Ibro Pašić 20 кg. kukuruza, Avdo Bačić 12 kg. kukuruza, Mehmed Bačić 5 kg. kukuruza, Meho Turković 6 kg. kukuruza, Ahmet Turković 10 kg. kukuruza, Mustafa Joldić 15 kg. kukuruza, Avdo Mehić 10 kg kukuruza, Salih Imamović 10 kg. kukuruza, Meho Turković 6 kg. kukuruza, Ahmet Turković 10 kg. kukuruza, Mustafa Avdić 5 kg. kukuruza, Alija Mujanović 10 kg. kukuruza,  Mehmed Frkatović u gotovu Din. 5—, Meho Frkatović u gotovu Din. 5.—, Salih Hodžić u gotovu Din. 10.—, Huso Frkatović 10 kg. kukuruza, Ibro Omerović 5 kg. kukuruza, Mehmed Ahmetović 10 kg. kukuruza, Mustafa Mehanović 15 kg. kukuruza, Mustafa Ahmić 20 kg. kukuruza, Husein Ahmetović 15 kg. kukuruza, Hasan Hodžić 5 kg. kukuruza, Mustafa Husanović 30 kg. kukuruza, Ramo Hodžić 5 kg. kukuruza, Fatima Hodžić 5 kg. kukuruza, Mehmed Frkatović 10 kg. kukuruza, Mehmed Hodžić 15 kg. kukuruza i u gotovu Din. 20.—, Оmer Hodžić Avdin 18 kg. kukuruza, Mustafa Hodžić 10 kg. ku­kuruza, Mustafa Modžić М. 5 kg. kukuruza, Suljo Hodžić Suljin 5 kg. kukuruza, Ahmo Ahmić 5 kg. kukuruza, Omer Kalabić Briše 15 kg. kukuruza, Rašid Sušić 9.50 kg. kukuruza, Osman Hodžić u gotovu Din. 15.—, Huso Kalabić u gotovu Din. 10.—, Emin Heldovac 10 kg. kukuruza, Suljo Kalabić 10 kg. kuku­ruza, Omer Kalabić Emina 10 kg. kukuruza, Emin Kalabić 10 kg. kukuruza, Hasan Kalabić 6 kg. kukuruza, Mašo Delić 5 kg. kukuruza, Hasan Joldić u gotovom Din. 5.—, Mustufa Joldić u gotovom Din. 6.—.
U Činoviću dadoše:
Emin Karahasanović 8 kg. kukuruza, Ađul Karahasanović 8 кg. kukuruza, Mustafa i Meho Karahasanović 8 kg. kukuruza, Abid Omerčić 12 kg. kuku­ruza i 5 kg. graha, Halil H. Hadžiefendić 10 kg. kukuruza, Meho Omerić 2 kg. kukuruza, Husein Omerić 5 kg. kukuruza, Ibrahim Н. Efendić 10 kg. kukuruza, Hasan Ibrić 5 kg. ku­kuruza, Omer Ibrić 5 kg. kukuruza, Emin Halilović 10 kg. kukuruza, Salih Halilović 5 kg. kukuruza, Hasan Halilović 10 kg. kukuruza, Ibro Halilović 10 kg. kukuruza, Ibro Ibrić 10 kg. kukuruza, Haso Dubravac 10 kg. kukuruza, Ibro Dubravac 10 kg. kukuruza, Adem Dubravac 10 kg. kukuruza, Meho Bešić u gotovu Din. 10.—, Mujo Žižak u gotovu Din. 10—, Dervo Hajdar 15 kg. kukuruza, Meho Hajdar 10 kg. kukuruza, Avdо Hajdar 10 kg. kukuruza, Mujo Musić 8 kg. kukuruza, Huso Mahovac 10 kg. kukuruza, Mustafa Mušić 10 kg. kuku­ruza, Ibro Avdušinović 10 kg. kukuruza, Osman Avdušinović 10 kg. kukuruza, Ibrahim Zlatić 10 kg. kukuruza, Jaralić Alija 10 kg. kukuruza, Hasan Omerović 5 kg. kukuruza, Mujo Коvačević 5 kg. kukuruza, Нasan Mrkaljević 5 kg. kukuruza, Salih Musić 5 kg. kukuruza, Brišo Mrkaljević 5 kg. kukuruza, Salko Avdušinović 5 kg. kukuruza, Mustafa Bošnjaković 10 kg. kukuruza, Suljo Joldić u gotovu Din. 15.—, X. X. u gotovu Din. 11.—.

Iz Maglaja – Članak objavljen 1929. u listu “Gajret”

Dana 6. o. mj. oženio se je naš član, ovdašnji krojač, g. Smail Ruvić gđicom Eminom Šahbaz, u lijepo priređenim svatovima, uz pratnju muzike Muslimanskog Kluba u Maglaju.
Gajret 1929 maglaj svadba Smaila RuvicaTom prilikom sakupio je društveni sekretar g. Lokmić među svatovima dinara 205.- priloga za Gajret, a darovaše slijedeća gospoda:
Po Dinara 40.- N. N.
po Din 20.- učitelj, Tahir Misirlić;
po Din. 10.- Mehmedalija Lokmić, Smail Ruvić, Aziz Omersoftić, Ahmet Muhić, Mehmed Zukić, Sulejman Mujezinović, Ibrahim Ruvić, Salko Musaefendić, Hazim Ustalić, Mehmedalija Smajić i Sulejman Smajić;
po Din 13.- Mustafa Lašić;
po Din. 7.- Nurija Smajlagić;
po Din 5.- Sulejman Jusubašić, Huseinaga Obralić i Abdullah Mahmutagić.
Ispred Gajreta želimo mladencima svaku sreću u braku, a gg. darovateljima iskrena hvala.
I. К.

“NATRON” 31. 03. 1975. – Zijah Smajlagić o danima neposredno nakon oslobođenja 1945.

PRVI DANI U OSLOBOĐENOM MAGLAJU

Zapisi iz sjećanja Zijaha Smajlagića

Njemci, ustaše, četnici, njihove sluge i izdajnici svih rodova i vrsta bježe pred naletom jedinica jugoslavenske armije.

Vodila se velika bitka za konačno oslobođenje izemlje. I pored Maglaja odstupaju jedinice neprijateljske vojske, a zaštitu im pruža posada koju sačinjavaju Njemci i ustaše.

15. aprila, oko 15 sati otpočela je bitka za oslobođenje Maglaja. Bitku za oslobođenje grada vodile su jedinice iz sastava 53. srednjobosanske divizije i 14. srednjobosanske brigade.

Žalosnu sliku pružao je porušeni grad. Veliki most preko Bosne i onaj željeznički, ležali su porušeni u rijeci, a zgrade i ostali objekti, naročito u Donjoj čaršiji bili su dobro oštećeni.

Neprijatelj je čak uništio mostove na Liješnici i Jablanici, a prugu je isparao.

Još u toku noći, uoči oslobodenja, omladinci su na zidovima ispisali parole, oslikali srpove i čekiće, a ilegalna organizacija snadbjela je sve aktivne suradnike sa trakama koje su ujutro nosili i tako 16. aprila dočekali ulazak 14. srednjobosanske brigade sa Momirom Lalovićem na čelu. Borci ove jedinice još u rano jutro bili su na lijevoj strani Maglaja, a na desnu stranu, u sam grad, otpočelo je prebacivanje tek kada se obezbjedio prevoz preko Bosne. Među prvim koji su ušli u grad bio je i Alija Nuhbegović, delegat IV bataljona. Odmah su preduzete mjere da se istupi u kontakt sa jedinicama koje su nastupale od Moruše 16. muslimanska brigada, kojoj su se već priključili vojnici dotadašnje posade Maglaja zvane »milicija«.

Prvi posao kojii je na sebe preuzela do tada ilegalna organizacija, bilo je organizovan je ishrane jedinica i obezbjeđenja smještaja, zaštite civilnog stanovništva, kao i uspostavljanje prelaza preko Bosne koja je usljed topljenja snijega bila znatno porasla.

Kuća Mustajbegovića dobro nam je došla za smještaj vojske.

Sa komandantom jedinica 14. srednjobosanske brigade, Momirom Lalovićem, sporazumjeli smo se o formiranju partizanske zaštite, o održavanju prvog zbora u mjestu i drugim pitanjima nepohodnim za normalizovanje života. Dobili smo 12 pušaka, jednu parabelu i dva puškomitraljeza, pa smo od najboljih omladinaca formirali prvu partizansku zaštitu u Moglaju. Sjedište Narodno – oslobodilačkog odbora i svih drugih organa bilo je u prvi momenat u vakufskoj zgradi kraj đamije, jer je ona nekako bila najsačuvanija. Zato smo tu postavili i prve stražare partizanske zaštite, a kako je na drugoj strani Bosne u bivšem sjedištu kotarske uprave djelovao jedan dio Narodno – oslobodilačkog odbora, to smo i tamo postavili oružanu zaštitu.

Još prvog dana u oslobođenom gradu, 16. aprila, održan je miting u Donjoj čaršiji uz veliko učešće građana. Govornik na mitingu je bio naš zemljak Momir Lalović, koji je u NOB otišao 1941. godine prilikom prvog prolaznog oslobođenja Maglaja. Na mitingu se osjećalo svečano raspoloženje, ali isto tako i zbunjenost, ljudi nisu mogli da vjeruju da je konačno došao kraj strahu a neizvjesnosti, da je tu konačna sloboda.

Odmah poslije mitinga jedinice srednjobosanske brigade otišle su iz Maglaja, odvodeći sa
sobom čuvenog zlikovca Omera Kepu koji je za vrijeme rata nanio velikog zla Maglaju. Ostalo je tridesetak pripadnika domobranskih jedinica iz posade Maglaja koji su radili na raščišćavanju ruševina. Predveče istog dana dogovoreno je da se obezbijedi prelaz preko Bosne. Taj zadatak je riješen tako što je obezbijeđeno nekoliko čamaca od mlinova i napravljen »kerep«, tako da je već drugog dana bila uspostavljena veza između dva dijela grada.

Drugog dana u grad su došli sa oslobođene teritorije Mehmed Krzić, Nusret Krzić, Salko Pirkić i Nada Simić, koji su ranije djelovali u ilegalnoj organizaciji Maglaja. Po njihovom dolasku napravljen je raspored snaga za daljnji rad, pa je Meša preuzeo komandu mjesta, Pirkić je preuzeo brigu oko vađenja i prevoza skele sa Bočinje. Ja sam se posvetio Narodno – oslobodilačkom odboru, Nusret obezbjeđenju, a Nada brizi za socijalne i zdravstvene probleme.

Prelaz preko Bosne je malo poboljšan kada je dovezena skela, a kasnije za pješake je napravljen prelaz preko gornje konstrukcije mosta koji je ležao u rijeci.

Treći dan poslije oslobođenja, već se osjećala aktivnost na svakom koraku, organizovan rad, a pjesma je odjekivala sa radilišta. Toga dana došao je Đemal Bijedić sa Duškom Josipovićem, pa smo organizovali prve izbore za Gradski narodno – oslobodilački odbor u prostorijama stare škole, uz učešće većeg broja građana. Za predsjednika je izabran Mehmedalija Lokmić, za sekretara Zijah Smajlagić, a za odbornike Žarko Simić, Alija Delibegović, Sejfudin Terzimehić i drugi.

U međuvremenu došlo je i do izmjene jedinica u Maglaju, umjesto 16. muslimanske, došla je 20. romanijska brigada. U tom periodu došlo je i do povezivan j a Maglaja sa Oblasnim odborom u Tuzli, koji je uputio svoje predstavnike kao pomoć Maglaju. Tada je došao Safet Čehaić koji je preuzeo komandu mjesta, delegirani su i neki partijski radnici, među kojima Slobodan Janković, Derviš Hukić, Danica Begić, Kemo Halilović i Velid Delić, pa je formiran prvi sreski komitet KPJ čiji je sekretar bio Slobodan Janković. U međuvremenu počeo je i rad na formiranju sreskog NOO na čemu je posebno radio Meša Krzić, a na formiranju sreiske organizacije AFŽ radila je Dušanka Simić. Posebno je bila razvijena aktivnost i održavane konferencije po selima, i birani mjesni narodni odbori, a vršene su pripreme za formiranje ostalih društveno-političkiih rukovodstava u Srezu.

U sastav Gradskog narodno-oslobodilačkog odbora ubrzo zatim uključena su sva susjedna sela: Misurići, Moševac, Jelovac, Liješnica, Ulišnjak, Jablanica, Parnica i Muslimanska Rječica. Nakon toga,, u Sudskoj bašti, uz veliko učešće stanovništva, izabran je novi Gradski narodno-oslobodilački odbor Maglaj.

Za predsjednika je izabran Mehmedaiija Lokmić, za podpredsjednike Đorđo Ilkić i Naim Mehinagić, za sekretara Zijah Smajlagić, a za odbornike Smajl Ruvić, Alija Delibegović, Lucija Kljaić, Agan Mahmić, Jašar Smajlović i drugi. Odbor je radio u staroj opštini.

NEVIĐENI POLET U OBNOVI I IZGRADNJI

Primaran zadatak u prvim danima poslije oslobođenja bilo je osposobljenje saobraćaja, a to nije bilo nimalo lako s obzirom na porušene mostove i demoliranu željezničku stanicu. Na prvi poziv za akciju, odazvali su se svi radnici ranije radionice na Usori i svi drugi koji su mogli da rade. Otpočeo je udarnički rad, radilo se bez predaha, danju i noću. Jedan po jedan most je osposobljen uz minimalne tehničke uslove, gotovo golim rukama radnika. Tako nešto bilo je moguće izvesti samo u takvom entuzijazmu i radnom zanosu. Sjećanje na te hrabre i požrtvovane radnike, među kojima su se isticali Mustafa Džambegović, Omer Bašić i mnogi drugi znani i neznani, i danas je pravi užitak. Kada smo o tim naporima radnika govorili na oblasnom partijskom savjetovanju u Tuzli 20. maja 1945. godine, svi prisutni su burnim aplauzom pozdravili ove prve radne pobjede u oslobođenoj Bosni. U tim uslovima, sa tim radnicima, formirana je i prva Sindikalna organizacija u Maglaju. Bila je to Sindikalna podružnica željezničkih i transportnih radnika. Nedugo iza toga formirali smo i prvo Sindikalno vijeće.

Drugi po važnosti zadatak bila je briga za sjetvu. U ovim radovima prednjačila je omladina koja je pored pomoći u obavljanju sjetve partizanskim porodicama, obrađivala i veliki omladinski vrt na Čakalovcu, a to je bio prvi kolektivni objekat u poljoprivredi kod nas. Drugarica Mileva, pomoćnik komesara 20. romanijske brigade, pomogla je da dobijemo konje za obavljanje sjetvenih radova.

Važan zadatak je bio i obezbjedenje isharne i snabdjevanje stanovništva, kao i jedinica stacioniranih u pozadini. Za prolaznike je otvorena kuhnja u zgradi Bože Cvijanovića, a vojska je imala posebnu kuhinju. Najviše se osjećao nedostatak soli i duhana. Znali smo da svega toga ima u Tuzli, ali je trebalo doći do Tuzle, kada veze nisu postojale. Naša prva prodavnica čiji je poslovođa bio Suljaga Numanović, bila je vrlo slabo snabdjevena. Rješeno je da se uputi jedan odbornik sa karavanom konja preko Ozrena da nabavi soli. Taj zadatak je povjeren, Aliji Delibegoviću, koji se za tri dana vratio, pa je u prodavnici odmah izvršena raspodjela — po pet deka svakome stanovniku. Tada je ocijenjeno da je Alija napravio veliki podvig, kada se sa karavanom soli probio preko Ozrena gdje su još uvijek krstarili ostaci razbijenih četničkih bandi. Preko Oblasnog odbora dobili smo ii nešto geršla, bijelog brašna i još nekih namirnica, pa se snabdjevanje stanovništva poboljšalo, a posebno se osjetilo poboljšanje u snabdjevanju uspostavljanjem kamionskog prevoza hrane od Karuša do Liješnice, i odatle dalje prema Sarajevu.

U sklopu svih zadataka nije se zaboravilo na otvaranje škole i ambulante. Sva ova pitanja uspješno su rješena, iako je bilo i ne predviđenih zgoda i nezgoda. Tako je npr. naš povjernik za prosvjetu, jedan dobar drug iz obližnjeg sela, zabranio da se u školi pjeva, dok traje klanjanje u džamiji preko podne, jer je škola uz samu džamiju. Počeli smo i sa usmenim novinama, a omladina je organizovala izdavanje i zidnih novina. Subotom je uvedeno sijelo sa šaljivim programom. Osnovano je omladinsko sportsko društvo »Crvena zvijezda« čiji je incijator bio Ismet Dedić. Svi uspjesi postignuti u to vrijeme vezani su za djelovanje društvenopolitičkih organizacija u mjestu.

Radeći punim tempom, bez zastoja i odmora, očekivali smo prvu proslavu Prvog maja u oslobođenjenom gradu. Da bi proslava bila što bolje pripremljena, formiran je odbor sa predstavnicima vojske. Grad je posebno očišćen i uređen. Organizovan je uranak, povorka kroz mjesto i masovni miting.

Formiran je d Sreski NOO, a prvi predsjednik je bio Savo Momirović, dok je za sekretara izabran Meša Krzić.

U tim danima pripremali smo i prve delegate za Prvi kongres USAOJ-a u Sarajevu. Predkongresno takmičenje je još pokrenulo omladinu na rad na sve strane organizovane su radne akcije, svuda se čula pjesma mladih.

Vrijeme je prolazilo, Maglaj je mijenjao svoj lik. Svi su međutim bili iznenađeni, kako se naš grad brzo oporavljao od ratnih razaranja, kako je život brzo ušao u tokove obnove i izgradnje u oslobođenoj domovini.

Članak objavljen u listu “NATRON”, 31. 03. 1975.