Tešanjski sidžil, tužba zbog paljenja sijena, Smrdin.

L 9a/ d3:
Tužilac Radivoj, sin Cvitkovića, žalio se na zimiju Todora, sina Pavlovog:
Dvije godine prije datuma u sidžilu spomenuti je danju zapalio 50 tovara sijena. Nakon što je upitan, negirao je. Na zahtjev su svjedočili Lazo sin Juricin, iz sela Smrdine i Stanislav, sin Stankov, iz spomenutog sela. Zavedeno.
Svjedoci čina:
Ahmed-beg Vučina,
mula Sulejman sin Abdulatif-age,
Alija čelebija sin Mustafe čelebije,
Abdulmumin-aga iz Maglaja,
mula Mahmud sudski pozivar, i drugi.

L 9a/d4:
Suprug: Mustafa, odabaša, sin Hasanov, iz Trepče. Njegov je opunomoćenik Mustafa, čauš, sin Ibrahimov, iz spomenutog mjesta.
Supruga: Aiša, kći Hasanova, iz džemata Ferhad-bega. Njen je opunomoćenik čorbadžija Omer, sin Jusufov.
Punomoćstvo je utvrđeno svjedočenjem Mehmed-age, sina Mustafe-age, i Alije čelebije, sina Mustafinog, iz spomenutog mjesta.
Sporazumno su dogovorili mehri-muedžel: četiri hiljade akči.Ugovor je sklopljen: 24. džumadel-evvela 1155. (27.7.1742) godine.
Svjedoci čina: Ahmed-beg iz Rogatice, Husejn, sudski pozivar, Mustafa, poslužitelj, Salih, poslužitelj, i drugi.

Tužba Abduselama protiv Bile sina Novakovog, 1742. godina

L 9/d3:

Saopćava se:

Abduselam, čauš, sin Mustafin, požalio se na Bilu, sina Novakova, u njegovom prisustvu i izjavio:

“Godinu dana prije datuma u sidžilu spomenuti nevjernik mi je u prisustvu muslimana rekao da sam pas i hajduk. Obratio mi se i s drugim sramnim riječima. Moja je molba da se izvrši zakonska presuda.”

Sudska je rasprava izvršena uz svjedočenje
Mehmed-age, sina Mustafinog, prvog azapa i
Abdulmumin-age.
Oni su dobrovoljno svjedočili.
Registrovano.

Svjedoci čina:
Mula Sulejman, sin Abdulatif-age, iz Maglaja,
Sulejman-aga, iz Maglaja,
Ahmed-beg, sin hadži Murteze, iz Rogatice,
sudski pozivar, i drugi.

(Tešanjski sidžil, str. 39)

L 15/d4:

Predstavka smjernog podanika sljedeća je:

Abduselam, čauš iz Maglaja, koji se nalazi u kadiluku Tešanj podnio je tužbu sudu protiv Bile iz sela Bakotići u Maglajskoj nahiji, zbog jakih uvreda. Kada je sud uputio sudski poziv i tužbu, spomenuti nije došao. Pošto je vidljivo odsustvo poslušnosti, neka Vaša visost izvoli narediti.
Vječna je naredba i zapovjed na Vratima Pravde!
Zapisano: 28. ševvala 1154. (9.1.1742) godine.

Derviš Ebu Bekir, kadija u kadiluku Tešanj

(Tešanjski sidžil, str. 57)

čauš – oficir, niži zapovjednik
azap – pripadnik posebnog reda turske pješadije; prvobitno je služio u pomorskoj i riječnoj floti a zatim – kao laka pješadija, u tvrđavama, u prvom redu onim koje su se nalazile na plovnim rijekama; azapi su plaćenička vojska ali su neki mogli da imaju i timare.

Spor između Sulejmana i Husejna iz džem. novih konjanika oko posjeda rahm. Mehmeda, 1746. g.

L 30 a/d2:
Neka je hvala njegovoj visosti, moćnom, plemenitom, mom sultanu!
Moj brat Mehmed, koji je ranije bio aga džemata novih konjanika u maglajskoj tvrđavi, u Bosanskom sandžaku umro je bez potomstva. Njegov posjed (agaluk), tretiran kao odžakluk, ostao je ovom smjernom podaniku. Bivši valija, moćni Jegen Mehmed-paša, ovom smjernom podaniku dao je časni berat, na osnovu kojeg je on postao uživalac agaluka. Iako nije dopušteno miješanje, Husejn se umiješao u moj agaluk i želi ga preoteti. Kako je ovom smjernom podaniku učinjena nepravda, od Vaše plemenite milosti molim sljedeće:
– da se na licu mjesta posredstvom zakona ispitaju oni koji su dobro upoznati sa situacijom,
– da se ispitaju ugledni stanovnici, zatim da se na osnovu njihovih izjava, ma kakve bile, pošalje izvještaj Bosanskom Divanu,
– da se u vezi s tim uputi časni ferman tešanjskom kadiji, maglajskom kapetanu i agama.
Vječna je naredba mog sultana!
Smjerni Sulejman

(Sidžil tešanjskog kadiluka, str. 103)

L 43/d3:
Stanovnici Maglaja Sulejman, sin Mehmed-efendije i Alija, sin hadži Mehmedov (*) u ime džemata novih konjanika, oficira i nefera maglajskog okruga došli su na sud i izjavili da je uzrok pisanju dokumenta agaluk spomenutog džemata. Husejn-aga, sin Mustafa-age najbliži je rođak po ocu bivšem agi Mehmedu koji je umro. Prema uslovima odžakluka agaluk pripada spomenutom Husejnu. On je uzeo agaluk malodobnom Sulejman-agi koji je umrli brat po majci. Od bosanskog valije očekujemo da donese odluku i o tome obavijesti Husejn-agu.
Zapisano u sidžil: 19. rebiul-evvela 1159. ( 11.4.1746) godine.
Svjedoci čina:
Ponos vršnjaka Mehmed-aga, sin Mustafe-age iz Maglaja,
ponos vršnjaka Ahmed-aga, sin Mustafe-age,
brat tešanjskog kapetana, Ahmed-aga Galijašević (Galijaš-oglu) iz Tešnja,
Husejn sudski pozivar i drugi.

(Sidžil tešanjskog kadiluka, str. 139)

nefer – običan vojnik