Arhive oznaka: Mahmud-beg Širbegović

SL 07. 07. 1911. Širbegović, Šehić

O. 146/3 1911.   2635 1—1

Kotarski sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu Mahmutbega Širbegovića iz Maglaja, zbog 32 K 48 h spp., dozvolio javnu ovršnu dražbu nepokretnina ovršenika Smaje Šehića iz Maglaja, što su upisane:

Šehić Smajo, Širbegović Mahmudbeg SL 7 7 1911.U A I., grunt. ul. broj 266, kat. općine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 100 K.

U A I., grunt. ul. broj 266, kat. općine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 100 K.

U AII., grunt. ul. broj 266, kat. opć. Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 150 K.

U A II., grunt. ul. broj 266, kat. opć. Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 400 K.

Za dražbu, koja će se obdržavati kod ovog suda, odregjuje se prvi rok u četvrtak dana 17. augusta 1911. u 11 sati prije podne.

Na ovom roku prodavače se te nepokretnine za najviše ponugjenu svotu, ali ne ispod oglasne cijene.

Dražbeni uslovi i isprave…

Kotarski sud. Maglaj, 4. jula 1911.

Spisak donatora iz Maglaja koji su dali dobrovoljni prilog “za poplavom postradale Podrinjce” – Kalendar Bošnjak 1897.


od kotarskog ureda u Maglaju, i to:

Salih beg Uzeirbegović  100 for.

Musta beg Uzeirbegović  50 for.

N. N.  10 for. 70 novč.

Mehmed Mulabdić  5 for.

po 4 for.:

Mahmu ef. Čehajić, Sabit aga Osmanagić,

Mehmed Omersoftić  2 for. 50 nč.

po 2 for.:

Mahmudbeg Širbegović, Mujaga Obralić, Hašim ef. Nevesinjac, Hadži Ali beg Hrustić i Ludwig Rosenberg,

Jakob Stern 1 for. 50 nč. Bosnjak 1897 prilozi za poplavljene podrinjce

po 1 for.:

Mula-Ibrahim Mulabdić, Hadži Alija Hadžialić, Avram Danon, Risto Ilkić, Aleksa Arsenović, Hadži Arif Terzimehić, Andrija Reiner, Mehaga Mulabdić, Agan Mulalić, Gabor Eberhardt, Ašir Topčagić, Mehmed Mačak, Suljo Džambegović, Mulameho Idrizović, Ibro Mešić, M. Sečić, Ali ef. Čirkinagić, Koss, Knorr, Barušić i Muller,

Hermann Weiss  3 for.,

po 50 novč.:

Šandor Lobenwein, Marica Šojat, Dimitrija Božić, Žarko Bilbija, Spasoja Gojković, Mujo Muharemović, Pimo Ilkić, Jovo Brkić-Kalajdžija, Mićo Kalajsosiv, Milan Ilić, Fata Muratbašić, Jovica Cvijanović, Smajil Sečić, Nurija Mulabdić, Mahmud Bajrić, Ibro Čičeklić, Ibrahim Rešidović, Bešo Muratović, D. Vučkovački, Taboure, Melchior, Hanke, Marak, Mustafa Sečić, Mahmut Gjulić i Mustafa Biberović,

Sali beg Kadrbašić  35 nč,

Stanišić 30 novč.,

po 20 novč.:

Šerif Mulalić, Suljo Ku­kuruz, Ibrahim Gračić i Ragib Hadžialić,

po 10 novč.:

Bego Muharemović, Šah beg Smajlbegović, Agan Gračić i Husein Bilić.

O stanovništvu i prošlosti područja Globarice

Prenosimo dio teksta autora Mirka Šimunovića, vjerovatno preuzetog iz knjige / monografije o Župi Globarica, objavljen na web stranici http://globarica.webs.com/povjestglobarice.htm, u kojem saznajemo zanimljive detalje o povjesti i stanovništvu spomenutog mjesta.

Selo Stara Globarica, po kojemu je i župa dobila ime, smjestilo se sjeverno od današnje crkve iza Globaričkog brijega, uzvišenja Rakite i uzvišenja Vidova glavica – groblje Miščići. Najveći broj kuća bio je lociran u blizini vode „Stubo”, koja se nalazila na samom putu u blizini kuća Šime /Jure/ Šimunović, Ive Mostarca i Ante Markanović, zvanog Medin. To je bio i centar sela gdje su se seljani snabdijevali vodom, a domaćini okupljali neradnim danima i u večernjim satima na sijela i razgovore. Sjeverno od izvora nalazila se kuća Nikole i Dome Lozančića zvanih Mačlijeni i Šotre, a sjeveroistočno kuća Tadije i Ivice Marić. Južno od ovog izvora nalazile su se kuće Petra i Franje Pranjić. Zapadno od današnje crkve nalazila se kuća Mostarčeva, Ante i Jelene Šimunović, na čijoj je zemlji izgrađena današnja crkva. Nešto kasnije na ovaj lokalitet doselile su i obitelji Sović – Ribljakovi, a za vrijeme stare Jugoslavije i obitelj Ante Sović, zvanog Tunja. Obitelji Sović su doselile iz sela Brezje u kojem je ostalo još samo nekoliko kuća Ilije /Joze – Jozuna/ Sović, Joze /Tade/ Sović. Tridesetih godina prošlog stoljeća krenulo se sa gradnjom kuća i naseljavanje stanovništva iz Stare Globarice na novi lokalitet u dolinu rijeke Bosne uz uskotračnu prugu Brod – Sarajevo. Današnju župu Globarica čine tri naseljena mjesta: Devetine, Globarica i Miščići.

Tragovi življenja na ovim prostorima sežu u vrlo daleku prošlost. Mnoga kazivanja i legende, prenošene s koljena na koljeno, govore da život ovdje ima duboke korijene.

Ostaci življenja iz srednjovjekovnih i turskih vremena bila su na više lokaliteta kao: „Strana“ Mate Jozinovića; „Bašča“ Joze Borića – Crnog; „Orašje” i lokalitet ispod Miščićkog groblja; „Strana“ Ilije Borića – Supe; „Modrice“ u Tomićima itd.

Posebno interesantan lokalitet nalazi se na Devetinskom brdu. Na tom prostoru nalaze se stećci, a jedan od njih je u današnjem groblju. Jedan od stećaka nalazi se kod stare škole u Devetinama, čije je otkopavanje iz zemlje vršio Jozo /Niko/ Matijević zvani Đanka. Znatan broj stećaka nalazi se na lokalitetu „Pazarić“. Smatra se da su ovi stećci još iz vremena starih Ilira. Još od najstarijih vremena kršćani su imali i originalan i autentičan način pokapanja svojih mrtvih. Pod utjecajem kršćanstva, ali i slijedeći stare običaje svojih predaka, na grobove su stavljali stećke (sljemnice, biljege, kamene – narodni nazivi). Ovi stećci se javljaju pojedinačno i u nekropolama. Na stećcima su najčešće motivi Sunca, muža, žene, ptice, scene iz lova ili pak biljni motivi. Međutim, na ovim stećcima ne susrećemo takvu motive i ornamentiku već obično grubo klesano kamenje najčešće od kamena krečnjaka.

Ovi spomenici datiraju uglavnom s početka srednjega vijeka, ali nepostojanje simbolike na njima jasno govori o napretku civilizacije i kulturi življenja stanovništva ovog podneblja i vremena. Nedomaćinskim odnosom vlasti u SFR Jugoslaviji i lošeg odnosa domaćeg stanovništva prema tim lokalitetima i spomenicima kulture, te zuba vremena, prouzročio je devastaciju istih. Veliki broj ih je oštećen, polupan i korišten za pravljenje vapna /kreča/ za potrebe domaćeg stanovništva. Zbog nebrige vlasti i neodgovornog odnosa pojedinaca ovim spomenicima kulture na našem prostoru nanesene su velike i nenadoknadive štete.

globarica mk vjencanihMalo je dostupno pisanih tragova iz daleke prošlosti o postojanju ovih sela, mada na ovim lokalitetima postoje tragovi življenja još iz neolitskog vremena. Svi ti arheološki tragovi nisu dovoljno ispitani, pa se sa sigurnošću i ne može govoriti o starosti ovih naseobina. Uglavnom sve se temelji na pretpostavkama, legendama i pričama, koje djelomično imaju i uporišta u slučajnim arheološkim iskopinama.O tim legendama će biti nešto više riječi u posebnom poglavlju ove publikacije. Što kažu dostupna pisana vrela, to ćemo pokušati u granicama svojih mogućnosti istražiti.

Listajući stare spise i matice zaključujemo da su na prostoru ovih sela živjele obitelji s ovim  prezimenima: Bevanda, Borić, Čustonjić, Dunđer, Jozinović, Lovrić, Lučić, Marić, Markanović, Matijević, Miličević, Mostarac, Nikolić, Pranjić, Šimunović. Uslijed migracije stanovništva na ove prostore su doselile obitelji s prezimenima: Bošnjak, Dojmi, Jozić, Kresić, Lozančić, Lukačev, Sović i Šimić. Prema pripovijedanju starih stanovnika ove obitelji doseliše na ove prostore iz Hercegovine: Ljubuški, Posušje, Konjic, Tomislavgrad i Mostar. Ta prezimena i danas susrećemo u Hercegovini, a pojedini nadgrobni spomenici rađeni su od kamena, kojega nema na našim prostorima, i oni nas upućuju da su doneseni u 19. stoljeću iz Hercegovine.

Jedno od najstarijih prezimena, koje susrećemo u pisanim vrelima, (Matica umrlih za 1775. godinu) je prezime Šimunović i stoga se može zaključiti  da su oni možda starosjedioci ovih prostora. Po pričanju starih ljudi, rođenih 1900. godine, ove obitelji prvo se nastaniše iza Blizne pored rijeke Rujnice.

globarica tapijaJedan od predaka Šimunovića, izvjesni Tadija Šimunović, kupio je parcelu „Duga kosa“ površine od 512,80 dunuma od Hanife Mahmutbega, Merjane Širbegović i Saliha Mulalića iz Maglaja te Reufbega Efendića iz Gradačca. Po ulasku Austrougarske u Bosnu i Hercegovinu istu parcelu uknjižio je na sebe, o čemu svjedoči „ŠUMSKA TAPIJA“ izdana od strane Zemaljske vlade u Sarajevu, 3. veljače 1887.godine

Prema pričama, prenošenim s koljena na koljeno, ove obitelji vuku korijene uglavnom iz Hercegovine, okolice Mostara i Konjica, Imotskog i Ljubuškog. U dolini Neretvice i danas živi nekoliko obitelji prezimena Šimunović. Kao potvrda ovakvim tvrdnjama govori činjenica da u župi Solakova Kula, filijalna crkva Bare, susrećemo na desetinu obitelji, koji nose prezime Šimunović.

Dražbeni izrok, objavljen 30.12.1890. u Sar. listu – Devetine, Šahbeg Mulalić

šahbeg mulalić 1

šahbeg mulalić 2
Br. 4864/gr.

Dražbeni izrok.

Potpisani kotarski ured kao sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu ovrhovoditelja Blaška Tasovića iz Sarajeva po odvj. Krassi protiv ovršenika Šahbega Mulalića iz Maglaja radi dužnih 1307 groša spp. dozvolio ovršnu javnu dražbu slijedećih nepokretnina ovršenikovih popisanih u pljenidbenom zapisniku ovog suda od 10. augusta 1890. br. 3090, koje se nalaze u mjestu Devetini, i to:

1. Oranica “Devetina Podvoće”, u površini od 1 dun., sa megjašima: put, Mehmed, put, željezni put.

2. Bara “Ustavica kosnica”, u površini od 3/4 dun., sa megjašima: željeznica, Mehmed, put, Beg.

3. Oranica “Luka Kupala”, u površini od 1 dunuma, sa megjašima: željeznica, Edem, put, Tadija.

4. Kosnica “Bara pod Obalom”, u površini od 1 dunuma, sa megjašima: željeznica i voda, Mehmed, put, Agan.

5. Oranica “Krčevina”, u površini od 1 dunuma, sa megjašima: Agan i cesta željezna, Mehmed, put, Suljaga.

6. Oranica “Ječmište”, u površini od 2 1/2 dun., sa megjašima: željeznica, Edem, put i Širbegović.

Za dražbu tih nepokretnina koja će se obdržavati u Maglaju kod suda odregjuje se rok u subotu na 21. marta 1891. u 9 sahati prije podne. Na ovom roku ne će se nepokretnine prodati ispod oglasne cijene odregjene na 3130 groša, a ako ne budu prodane na ovom roku, to će se na drugom roku onome prodati, koji najviše ponudi, makar i ispod oglasne cijene.

Dražbeni uslovi i isprave odnoseće se na gornje nepokretnine mogu seu vidjeti kod ovog ureda kao suda svaki dan od 9 do 12 sahati prije podne. Pozivlju se realni vjerovnici, koji imadu pravo da budu namireni iz kupovnine, i koji nijesu dobili posebne obavijesti o dozvoljenoj dražbi, da svoje zahtjeve prijave na razdiobnom ročištu, najkašnje do konca rasprave, jer se inače kod razdiobe kupovnine ne će uvažiti njihovi zahtjevi. Isto tako pozivaju se svi, koji hoće da dokažu prava vlasništva ili druga stvarna prava na nepokretninu, koja se ima dražbom prodati, da negledeć na to, što nijesu dobili posebne obavijesti, imadu svoje tužbe za ova prava predati za dvije nedjelje počevši od pošljednjeg dana kada je izrok proglašen, jer će se inače bez obzira na ta njihova prava ovrha provesti. Kotarski ured kao sud.

Maglaj, 30. decembra 1890.