Arhive oznaka: Ibrahim ef. Hasić

Proslava Nove hidžretske godine u Maglaju 1964. – članak iz Glasnika VIS

Hfz. Muharem Ljevaković

PROSLAVA NOVE HIDŽRETSKE GODINE U MAGLAJU

“Siru fil erdi! Elem tekun erdullahi vasiaten fetuhadžiru fiha. Ve men juhadžiru fi sebilillahi jedžidu fil erdi muragamen kesiren vasiaten.” (Kuran). Ovim riječima počinje predavanje koje je sastavio imam Kuršumli džamije u Maglaju Ibrahim ef. Hasić a koje je pročitao mladi i simpatični Hodžić Ali ef. imam iz Liješnice kod Maglaja. To predavanje odnosilo se na Novu hidžretsku godinu, čija je proslava održana 13. maja 1964. godine u Kuršumliji džamiji u Maglaju, koja je bila dupke puna vjernika koji su sa velikim ushićenjem popratili predavanje i ostali dio programa.

Pomenuto aje u prijevodu glasi: Putujte po zemlji. Zar nije Božija zemlja široka pa da se na njoj raseljavate. Ko bude odselio u svijet u ime Božije, naći će na zemlji mnogo sreće, zarade i ugodnosti.

Ostali dio programa su izvodili sljedeći vjerski službenici. Početno ašere proučio je mujezin džamije Ahmetagić Mustafa, a Hidžret od Rešada Kadića recitovao je Trepčić Osman ef. džematski imam iz Novog Šehera i Aganović Muhamed ef. imam iz Maglajske Jablanice, te Cvrčak Ahmed imam iz Domislice. Potom su učene razne ilahije i kaside kao i salavati u horu. “Ezan i njegovi fadileti” recitovao je Kasumović Ahmed ef. imam iz Bradića. “Zahvala Bogu” recitovao je Sunbić Ibrahim ef. imam iz Bradića.

Na kraju imam Kuršumlije džamije Ibrahim ef. Hasić preveo je hadis Pejgambera “Ittekil meharime, tekun eabedennas”, zahvalio se prisutnim i zaželio im da sretno proslave Novu godinu i da drugu dočekaju. Povjerenik Udruženja ilmije Memišević Mahmud ef. kao domaćin, priredio je u prostorijama ilmije malu kolegijalnu zakusku, te se muhabetilo uz čestitanje Nove hidžretske 1384-e godine.

Ova svečanost je uspjela izvan očekivanja i bila je šteta propustiti ovakvu priliku. Bilo je na žalost, vjerskih službenika koji nisu toga dana bili na ovoj veličanstvenoj proslavi, niti su u svojim džamijama istu sproveli, makar se radilo o džamijama ili pak mesdžidima.

Mi nećemo biti indiferentni ubuduće na ovakve nemarne službenike i šta više ispred Udruženja ilmije pozvaćemo ih da se opravdaju gdje i šta su toga dana bili i uradili.

Neka se ugledaju u ove vrijedne vjerske službenike na teritoriji maglajskog džematskog područja, pa neka ubuduće više se posveti brige našoj Novoj godini koja za Islam i Muslimane ima i te kako velikog značaja.

Članak objavljen u Glasniku VIS, godina 1964. str. 418.

ulema u maglaju 1973

Prvi izbori Medžlisa IZ u Kuršumliji džamiji, Maglaj 1973. g. Ispraćaj Reis ef. Kemure. Na slici su s desna na lijevo: Obralić Avdo, blagajnik; Mulahasanović Mulo, berbo – obrezivač; Hodžić Alija, imam u Liješnici; Mujić Husein, muftija tuzlanski; Kemura Sulejman, Reis; Hadžiabdić Naim, predsjednik IZ BiH; Herceg Emin, predsjednik IZ Maglaj; Čičkušić Ferid, imam Kuršumlije džamije; Đozo Husein; Sumbić Ibrahim, imam; Memišević Mahmut, imam u Misurićima; Ibrahimkadić Hamza, imam u Kosovi; Mahalbašić Ibrahim, imam u Jablanici; Alimović Mehmed, džematlija. Izvor podataka: donja slika, pronađena negdje na internetu.

IZ 1973

trepco

Skupština Povjerenstva UI Maglaj, 1959, Glasnik VIS u FNRJ, Ibrahim ef. Hasić

SKUPŠTINA POVJERENSTVA UDRUŽENJA ILMIJE MAGLAJ

Na dan 20. maja 1959. godine u prostorijama NOO-e Maglaj, održana je skupština Povjereništva Udruženja Ilmije u Maglaju. Skupštini, pored članova Ilmije prisustvovali su i sljedeći delegati: Muderis Šefket ef. Šabić, delegat ispred Glavnog odbora Udruženja Ilmije, čiji je pretsjednik, drug Omerović Husein, potpretsjednik NOO-e Maglaj, drug Lošić Asim, pretsjednik Opštinskog odbora SSNR, prota Gajić Jovan, potpretsjednik Udruženja Srpsko-pravoslavnog sveštenstva i pretstavnici Vakufskog povjerenstva Ustalić Avdo, pretsjednik i Bradarić Smail, sekretar.

Skupština je protekla u najljepšoj atmosferi na zadovoljstvo kako članova tako i delegata. Podnešeni izvještaji lijepo su obuhvatili sav rad u proteklom periodu, te nije bilo potrebe da se mnogo diskutuje po izvještajima, već se prešlo na iznalaženje metoda kako da se suzbiju negativne pojave koje koče napredak naših naroda. Većina diskutanata kritički se osvrnula na alkoholizam, koji je u ovom kraju uzeo velikog maha. Drug Asim Lošić, govorio je o prosvjeti muslimanskog ženskinja i na zgodan način prikazao razliku između prosvijećene i neprosvijećene žene.

Kolega prota Jovan Gajić, govorio je o ulozi i međusobnom zbližavanju naših naroda i živim primjerima prikazao šta sve proističe iz nesloge i mržnje.

Rad Skupštine trajao je 5 časova, a poslije završenog rada, svi prisutni bili su na prijemu kod pretsjednika NOO-e druga Dejana Vujasinovića, gdje su vrlo lijepo primljeni i ugošćeni. Na tom prijemu, drug pretsjednik, raspitivao je da li postoje neke kočnice koje smetaju vjersko-prosvjetni rad u granicama zakonskih propisa i kakva je harmonija između mjesnih vlasti i vjerskih službenika na terenu. Kada ni jedan vjerski službenik nije imao da iznese nikakvih smetnji u tom radu, niti ikakvih zadjevica s mjesnim vlastima na terenu, drug pretsjednik je bio neobično zadovoljan, te je apelovao da se i dalje u takvom radu i saradnji s narodnim vlastima ustraje.

Iza posjete pretsjedniku NOO-e, delegatima je Vakufsko povjerenstvo priredilo ručak u hotelu Sani. Za vrijeme ručka govorilo se o tvornici, njenoj proizvodnji i njenoj koristi uopšte, te je Muderis Šefket ef. Šabić zamolio pretsjednika OO SSRN, da mu omogući da zajednički s članovima Udruženja Ilmije posjeti Tvornicu sulfatne celuloze i natron papira, što mu se odmah udovoljilo. Drug sekretar Opštinskog komiteta, telefonski je zatražio autobus za prevoz i jednog vodiča, koji će moći lijepo objasniti sva postrojenja tvornice. Odmah je tvornica dala autobus za prevoz i svoga sekretara Muniba Hafizovića za vodiča. Drug sekretar Munib Hafizović uložio je sav svoj trud da pokaže sva postrojenja i da objasni ulogu svakoga. Njegov trud i objašnjavanje bilo je zadovoljavajuće, na čemu smo mu uvijek zahvalni.

Maglaj, dne 17. VII 1959. godine.

Hasić Ibrahim

Članak objavljen u Glasniku VIS u FNRJ, godina 1959, str. 492.

Nekrolog Mustafi ef. Pirkiću, Glasnik VIS u FNRJ, 1959. godine.

MERHUM MUSTAFA EF. PIRKIĆ

Dana 11. juna 1959. godine preminuo je Mustafa ef. Pirkić, dugogodišnji mualim i imam glavne džamije “Kuršumlije” u Maglaju. Njegovom smrću građani Maglaja gube iz svoje sredine jednog agilnog radnika na polju vjersko-prosvjetnog rada i moralnog uzdizanja, uzornog alima, vrlog domaćina i komšiju.

Mustafa ef. je rođen 1871 godine u Konjicu. Potiče iz ugledne porodice Pirkića, u kojoj je stekao osnovno vjersko i dobro građansko vaspitanje. Po završetku škole “Darul mualimin” 1895. otpočeo je da službuje po raznim mjestima Bosne i Hercegovine kao mualim, pa je tako službovao u Jablanici, Bileći, Prnjavoru i Maglaju. Najveći dio u svojoj aktivnosti Mustafa ef. je proveo na službi u Maglaju, radeći neprekidno od 1922 godine do svoje smrti. Za to vrijeme ostavio je iza sebe niz generacija kojima je dao osnovno moralno i vjersko vaspitanje. I ako je po svojim godinama pripadao starijim generacijama, duhom je bio svjež i napredan. U svom radu Mustafa ef. je uvijek primjenjivao savremene i moderne metode rada, pa se zbog toga često znao zamjeriti pojedinim konzervativnim elementima. Mlađim generacijama ostaće u sjećanju da je Mustafa ef. bio prvi koji je još za vrijeme stare Jugoslavije shvatio potrebu organizacije proslave Mevluda na našem jeziku, pa je omogućio i sam učestvovao u izvođenju Bešagićevog mevluda u “Kuršumliji” džamiji u Maglaju. To je bio za ono vrijeme napredan gest, jer se dotada davao Mevlud ili na turskom jeziku ili stari Mevlud pisan nerazumljivim riječnikom.

On se posebno isticao svojim patriotizmom i tolerantnošću jer je uvijek u svojim vazovima isticao ljubav prema domovini i saradnji sa građanima drugih vjeroispovjesti čime se svrstao u red savremenih i naprednih građana. Mustafa ef. je znao kombinirati fizički i intelektualni rad, što je također bilo simpatično. On se čak i pod same dane starosti isticao svojim radom u bašti, pa je njegova bašta uvijek bila najbolja u okolici. Takvim svojim radom Mustafa ef. je stekao kod građana Maglaja i okolice veliko poštovanje i simpatije, što je došlo do izražaja i prilikom njegova pogreba. Njegova dženaza, u kojoj su učestvovali građani raznih vjeroispovjesti i ubjeđenja, ostaće dugo u sjećanju. U znak zahvalnosti za takav njegov rad, nadležni vjerski organi u Maglaju odlučili su da se posmrtni ostaci Mustafe ef. sahrane u harem “Kuršumlije” džamije što je i učinjeno.

Rahmetullahi alejhi!

Ibrahim Hasić, imam Kuršumlije džamije.

Članak objavljen u Glasniku VIS u FNRJ, 1959. godine.

Članak objavljen u Glasniku VIS u FNRJ autora Ibrahima Hasića o proslavi Nove hidžretske (1380) godine u Maglaju, 1960. godine

PROSLAVA NOVE MUSLIMANSKE GODINE 1380 U KUR'SUMLIJI DŽAMIJI U MAGLAJU

U nedelju 26 juna 1960 godine poslije podne namaza u Kuršumliji džamiji proslavljena je Nova muslimanska godina 1380. Ova proslava provela se na do sada neuobičajeni način u ovome mjestu. Održana je akademija sa slijedećim programom: učenje ašereta, predavanje – Nova muslimanska godina 1380, recitacija – Nat – od Musa Ćazim Ćatića, solo učenje spjeva koji je specijalne spjevan za Hidžu i kasida – Muhamedun – sejjidun koja je praćena u horu. Na kraju proučena je prigodna dova na našem maternjem jeziku. Izvođači programa bili su službenici IVZ s područja Džematskog odbora Maglaj.

Pošto proslavljanje muslimanske Nove godine do sada u ovom mjestu nije bilo uobičajeno na ovakav način, a i sezona poljoprivrednih poslova, nije se očekivala velika posjeta ove svečanosti. Zahvaljujući našim vrijednim imamima, koji su uložili sav svoj trud u dokazivanju vrijednosti ove manifestacije, posjeta je bila mnogo veća nego što se očekivalo. Vjernici Islama kako iz samog mjesta, tako i iz okolnih sela, napustili su sve svoje poslove i došli u Kuršumliju džamiju, da prisustvuju ovoj svečanosti i zajednički uveličaju ovu muslimansku manifestaciju. Naročito je vrijedno istaknuti džemat sela Bradića. To, selo udaljeno je od Maglaja oko nekih desetak km. tj. najudaljenije selo od Maglaja koje nema svoje džamije, ali i pored toga iz Bradića je posjetioca bilo najviše. Bradičani su ljudi prilično siromašnog materijalnog stanja, ali su dobri muslimani, iskreni i složni, te kao takvi spremni su uvijek podnijeti velike žrtve, kako za dobrobit svoje IVZ, tako i za dobrobit naše drage domovine.

Akademija je dobro uspjela. To se moglo zaključiti iz raspoloženja i pomnog slušanja prisutnih dok se je program akademije izvodio. Prisutni su izrazili veliko zadovoljstvo što se otpočelo s ovakvim načinom manifestovanja muslimanskih mubarek-dana i apelovali da se i dalje nastavi s ovakvim manifestacijama.

Po završetku akademije tj. poslije proučene dove, imam Kuršumlije džamije zahvalio se prisutnima na posjeti i u ime svoje i ime Povjereništva ilmije u Maglaju, čestitao im Novu muslimansku godinu, želeći da se provede u rahatluku i u Božijem dž. š. raziliku. Posllje toga zaželio je i opomenuo prisutne da našu nastupaduču godinu svi provedemo u smislu i duhu ovih Alejhiselamovih riječi:

»Pravi je musliman onaj, koji ne uznemiruje druge ljude djelom ni riječi, a pravi borac na Božijem dž. š. putu je onaj, ko odbaci i izbjegne sve što je, Bog dž. š. zabranio«.

Po izlasku iz džamije otpočelo je rukovanje i iskreno čestitanje Nove muslimanske godine.

Bože, podari nam dug život, da dobra djela radimo, a loših djela da se klonimo.

Hasić Ibrahim

Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u FNRJ, broj 10-12, oktobar-decembar 1960, godina XI, str. 533-534.

prosl n. h. g. 1960 Glasnik VISJAutor ovog kao i još nekoliko drugih članaka objavljenih u “Glasniku VIS” je Ibrahim-ef. Hasić, koji je tih godina obavljao dužnost imama Kuršumlije džamije. U Zborniku radova sa naučnog skupa “Naslijeđe Doboja i okoline”, u radu pod naslovom “Pet stoljeća Čaršijske džamije u Doboju” autora Ibrahim ef. Halilovića, nalazi se i biografija Ibrahim ef. Hasića:

Hadži Ibrahim‐ef. Hasić (od oca Husejna i majke Aiše) rođen je 1921. godine u Donjoj Orahovici (opština Gračanica). Završio je Gazi Husrev‐begovu medresu 1947. godine u Sarajevu. Bio je oženjen sa Sevletom‐hanumom, kćerkom Saliha Nurkanovića iz Seone sa kojom je imao četvero djece (kojima je mahom dao visoku naobrazbu).

Još kao učenik je postao pripadnikom organizacije „Mladi muslimani“, što mu je donijelo mnoge poteškoće tokom njegovog života. Ibrahim‐ef. 1949. godine biva uhapšen sa još nekoliko prijatelja, te nakon formalnog suđenja biva osuđen na 16 godina zatvora. Kaznu je izdržavao u Tuzlanskom zatvoru (pet mjeseci), zatim je premješten u Zenički zatvor. Sjećanja Ibrahim‐ef. na taj period su bila teška i o tome je nerado govorio. Vršili su razne pritiske na njh tražeći saradnju i špijuniranje za koje su nudili odlazak kući. Bilo je i ubistava, tako je ubijen učenik Gazi Husrev‐begove medrese Omer Kovač i to na prvi dan bajrama. Kasnije je h. Ibrahim‐ef. imao dva pomilovanja i odležao je osam i po godina. Treba napomenuti da je tada u zatvoru bila elita Bošnjaka, te da su oni boravak u zatvoru iskoristili tako što su zatvor pretvorili u svojevrstan univerzitet, gdje su čitali, raspravljali, ibadet činili, čak su učili i strane jezike. Sve se to kasnije dalo primjetiti kroz njihov rad i primjenu naučenog.

Iz zatvora izlazi 29. novembra 1957. godine. Imamsku službu je vršio u Kuršumliji džamiji u Maglaju, Huskićima kod Lukavca, Bijeloj džamiji u Gračanici, te u Selimiji džamiji u Doboju. U čaršijskoj džamiji u Doboju, na dužnosti imama bio je od 1979. do 1986. godine. Ibrahim‐ef. Hasić je živio težak i iskušenjima protkan život, potporu u svom životu imao je u svojoj porodici i nekolicini prijatelja.

Na drugi bolji svijet, 22. 10. 1991. godine, preselila je njegova hanuma. Taj gubitak osobe koja je uvijek bila uz njega jako je pogodio h. Ibrahim‐ef. Pred džumu namaz, 21.7. 1995. godine na Ahiret je preselio h. Ibrahim‐ef. Hasić. Koliko je bio poštovan i cijenjen vidjelo se i po velikom broju ljudi koji su i pored ratnih opasnosti došli na dženazu. Taj dan pred njegovu dušu su proučene dvije hatme, jedna od kolega a jedna od njegove porodice. Po želji rahmetlije dženazu, ispred Bijele džamije u Gračanici klanjao je hadži Amir-ef. Karić, a u Donjoj Orahovici hadži Muhibija‐ef. Nurkić.

T. Nurikić i A. Karić, „Merhum h. Ibrahim ef. Hasić“, Hikmet, list za vjersko‐teološka i kulturno-historijska pitanja, Tuzla, period VIII, br. 9 (93), rebiu-l-ahir 1416. (septembar 1995.).

Nekrolog Abdulahu Ustaliću iz Maglaja – Glasnik VIS FNRJ – 20. 10. 1960.

MERHUM ABDULAH USTALIĆ

»Svi smo Božiji i njemu se moramo povratiti« (Kuran).

U nedelju 4 septembra 1960 godine (12 rebiul-evvela na dan mevludi-šerifa 1380 godine) ostavio je ovaj kratki i prolazni svijet i preselio na ahiret Ustalić Abdulah, član Sabora IVZ u NRBiH, u 70-toj godini svoga života. Smrću rahmetlije, građani Maglaja gube iz svoje sredine jednog uglednog i vrijednog građanina.

On potiče iz jedne ugledne zanatlijske porodice, koja se obično bavila molerskim zanatom. Njegov otac bio je odličan moler, te je i rahmetlija učio svoj zanat kod svoga oca i njime se bavio do svoje smrti. Tom zanatu i on je podučio mnoge svoje rođake i sugrađane i na taj način omogućio im sretan život. Mnogo se je družio s učenim ljudima i od njih crpio pouku za svoj život. Pored ostalih dobročinstava učinjenih svome narodu Kuršumliji džamiji u Maglaju uvakufio je i poklonio jedan lijep ćilim. Kako sam već napomenuo i svoje znanje, svoj zanat, prenio je na mnoge ljude, koji će se od njega koristiti. Iza sebe ostavio je jednu kćerku, koja je vrlo dobra i čestita muslimanka.

Općenito, rahmetlija je volio svoj narod i svoju zajednicu i nastojao da svom narodu i svojoj zajednici što više dobra učini. Kao takav, još odmah poslije rata, biran je za pretsjednika Vakufskog povjerenstva u Maglaju, na kojoj dužnosti, ostaje do 1959 godine, a te godine izabran je za člana Sabora IVZ u NRBiH.

Rahmetlija je sve svoje povjerene dužnosti vršio savjesno i s velikim elanom, radi čega je bio obljubljen u svome narodu, što dokazuje njegova dženaza kojoj su prisustvovali veliki broj muslimana iz Maglaja i njegove okolice, a ispraćaju dženaze od kuće do groba, prisustvovali, su pored velikog broja građana i mnogi, javni i kulturni radnici iz svih društvenih i privrednih organizacija bez obzira na vjersku, nacionalnu i ideološku pripadnost.

Nakon ispraćaja dženaze, članovi Povjereništva i udruženja ilmije u Maglaju, u Kuršumliji džamiji zajednički proučili su hatmu rahmetliji kao dugogodišnjem pretsjedniku Vakufskog, povjerenstva, članu Sabora IVZ i čovjeku koji je mnogo dobra učinio svome narodu.

Neka ga Allah dž. š. nagradi dženetskim Ijepotama za njegova dobra djela, koja je učinilo IVZ i opšte svome narodu.

Maglaj, dne 20 10-1960 god.

Hasić Ibrahim

Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u FNRJ, broj 10-12, godina XI, 1960, str. 545-546.

Merhum Abdulah Ustalić