L 23/d3:
Neka je hvala moćnom, milostivom, mom sultanu!
Podnosioci predstavke posadnici su tvrđava Tešnja, Zepča i Maglaja.
Još od sultanovog osvojenja zemlje selo Brusnica sultanov je has. Posadnici ove tri tvrđave dobili su ga u odžakluk i malikanu. I dok jedno vrijeme nije bila ničiji timar, spahija sela Brusne po imenu Hamza, odlučivši se na nepravedan postupak, dobio je bez deftera i selo Brusnicu koje je naša malikana. Suprotno saopćenju, od stanovnika sela uzeo je i pokupio desetinu. Pošto je ovim smjernim podanicima oštetio plaću i učinio potpunu nepravdu, od vaše uzvišene milosti molimo:
– kada izvolite pogledati prepis deftera koji posjedujemo i ustanovite od kada je selo Brusnica sultanov has, odžakluk i malikana ovih smjernih podanika i kada ustanovite činjenično stanje, da naredite Bosanskom Divanu da pozove spomenutog Hamzu i da mu sudi;
– da tešanjskom gospodinu kadiji uputite časni ferman.
Vječna je naredba našeg sultana.
Smjerni podanici, posadnici tvrđave Tešanj, Žepče i Maglaj
(Tešanjski sidžil, str. 89)
L 23a/d3:
Predstavka smjernih dobrožitelja sljedeća je:
Uzrok pisanju predstavke i podnosioci predstavke posadnici su Tešnja, Žepča i Maglaja.
Još od sultanovog osvojenja selo Brusnica sultanov je has. Postalo je odžakluk i malikana posadnika spomenutih tvrđava. Iako se niko u to ne smije miješati, spahija Hamza, suprotno saopćenju, izjavio je:
“Na osnovu ranijeg kadijinog izvještaja i časnog sultanovog berata uživalac sam sela Brusnice. Granice spomenutog sela miješaju se sa područjem Brusne, koja je moj timar.”
Pošto se on umiješao, ovi smjerni dobroželjitelji uputili su Bosanskom Divanu predstavku sa željom da se u prisustvu parničnih strana utvrdi činjenično stanje i o tome obavijesti Bosanski Divan. Kada je stigla naredba i zavedena u sidžil, zakupnik sultanovog hasa, Abdulmumin, pozvao je spomenutog Hamzu na sud da, na osnovu sultanove naredbe, dostavljene čestitom dobrotvoru valiji, da izjavu. Kada je izvršen uvid u sultanov ferman i kopiju deftera sa tugrom, ustanovilo se da je selo Brusnica sultanov has, a selo Brusna spahijin timar. Pošto je na osnovu deftera jasno da je to jedno od sela sultanovog hasa, zabranjeno je spomenutom spahiji Hamzi da se miješa u selo Brusnicu, a što je u skladu sa sultanovim fermanom i defterom.
Spomenuti spahija Hamza odgovorio je: “l ja posjedujem zakonska dokumenta!” Kada se zatražilo da pokaže dokumente, odgovorio je: “Zbog ranijeg sudskog spora nalaze se u Travniku.” Nije pokazao dokumenta. Ponovo se na raspravi nije pojavio. Izvještaj je poslan Visokoj Porti na osnovu činjeničnog stanja.
Napisano: 1. safera 1157. (16.3.1744) godine.
(Tešanjski sidžil, str. 91)
L 34/d6:
Izjava spahije Hamze.
“Na osnovu kadijine odluke, izvještaja i bujuruldije koje posjedujem, drugima je zabranjeno miješanje u područja: obradivo zemljište Brusna, pašnjak Kozla, Dugoš i Zaravnica.”
Dana: 19. džumadel-ahira 1158. (19. 7.1745) godine.
(Tešanjski sidžil, str. 112)
has – veliki feudalni posjed, koji je donosio prihod od najmanje sto hiljada akči godišnje; hasove su posjedovali, prije svega, sultani i članovi njihovih porodica, zatim najviši državni funkcioneri centralne vlasti, pa beglerbegovi i sandžak-begovi.
malikana – kao pravni termin označava zemljišna dobra ili neke državne prihode koje je država za određenu novčanu sumu prodavala u doživotan zakup. Ova ustanova javlja se krajem 17. stoljeća u vrijeme kada je Osmanska država, nakon Bečkog rata, finansijski bila krajnje iscrpljena. Da bi privremeno otklonila finansijske teškoće, država je počela prodavati svoje posjede u doživotni zakup. Uskoro su se javile negativne posljedice takve prakse što je dovelo do slabljenja osnovnih poluga države.
TV Zaboravljeni Maglaj - Dokumentarni program 