Merhum Esad ef. Ibrahimefendić (1876-1935) – “Novi Behar” g. 1934-1935

Merhum Esad ef. Ibrahimefendić.

Ovih je dana mijenio svijet u Maglaju poznati imam čaršijske dža­mije i mualim ženske mektebi ibtidaije Esad ef. Ibrahimefendić. Merhum je služio u svojoj džamiji i mektebu oko 35 god. revno i ustrajno, više radi tra­dicije imamskog zvanja u porodici nego za plaću, koja je i onako minimalna. Kad mu je otac merhum Meh­med ef. Ibrahimefendić prije 35 godina odselio na ahiret, Esad ef. je bio tada na naukama u Carigradu. Odmah je prekinuo nauke i došao u Maglaj, da na­stupi tu dužnost, koja je u njihovoj porodici prelazila sa starijeg na mlađe. Koliki je njegovom smrću gu­bitak za džamiju i džemat, još je veći za onaj ženski mekteb i dječicu, kojoj je on bio više nego roditelji. Merhuma oplakuje cijeli grad i okolica Maglaja, gdje je i među seljacima uživao rijetko poštovanje. Da ga dragi Bog nagradi firdevsi ala džennetom.

Em

 

“Sarajevski list” 07. 07. 1909. – izvještaj iz Maglaja o Kotarskoj vakufskoj skupštini

Vijesti iz pokrajine

Kotarska vakufska skupština.

Pišu nam iz Maglaja:

Dne 7. o. obdržavala se kotarska vakufska skupština ovd. kotara, u prostoriji Mektebi-ibtidaije, i to: Jednoglasno za članove izabrani su: Ibrahim ef. Kadić, šerijatski sudija, H. Mehmed-aga H. Omersoftić, Mahmut beg Širbegović, Mustaj beg H. Uzeirbegović, Mujaga Osmanagić i Mehaga Mačak, te je prvi izabran za predsjednika, našto je svojevoljno odstupio i zahvalio skupštinarima, te je došao za predsjednika H. Mehmedaga H. Omersoftić, za potpredsjednika Ibrahim ef. Kadić, a potonja četvorica za članove; za zamjenike: Sinan ef. Bečirović, Hafiz Sulejman ef. Ibrahimefendić i Mula Mehmed Idrizović; a za članove u okružju izabran je Mustaj beg Uzeirbegović i Mahmut beg Širbegović.

List “GAJRET” br 1, 15. 08. 1907. Izvještaj sa donatorske zabave održane u Maglaju 03. 08. 1907.

Iskaz

dobrovoljnih priloga darovanih prilikom prve zabave isl. omladine u Maglaju dana 3. augusta o. g. za “Gajret” i mjesnu islamsku sirotinju.

Darovaše slijedeća gospoda:

Po 20 K:

Edhembeg H. Uzejrbegović i Irfanbeg Sulejmanpašić, veleposjednici iz Maglaja;

po 16 K:

Braća Osmanagić, posjednici iz Maglaja;

po 10 K:

Ademaga Mešić. trg. i posjednik iz. Tešnja i Mustajbeg H. Uzejrbegović, veleposj. iz Maglaja;

po 8 K:

Osmanaga Srkalović, posj. iz Tešnja i Hilmi beg H. Hafizbegović veleposj. iz Maglaja;

po 6 K:

Mujaga Kučukalić veleposj. i trg. iz Gračanice, Rudolf Loebel, apotekar i Mahmudbeg Širbegović, načelnik iz Maglaja;

po 5 K:

Eminbeg Eminagić, veleposj., Rifadbeg Ferizbegović, veleposj. i Aširaga Mujičić, trg. sva tri iz Tešnja, Edhem ef. Mulabdić, uč. šer. škole iz Sarajeva, N. N., Uzejrbeg H. Uzejrbegović, veleposj. i Derviš ef. Čolaković, šk. uprav, oba iz Maglaja i Mujaga Karamehić posj. iz Visokog;

po 4 K:

Ibrahim ef. Kadić, šer. sudac i Simeun Arsenović, trg. oba iz Maglaja, Hašim ef. Nevesinjac, posj. iz Vozuće, kot. Maglaj, Fra Jure Tvrtković, župnik iz Radunica, kot. Maglaj;

po 3 K:

Muhamedbeg Širbegović, velep., Stefan Vujanović, por. kontr., Sulejman Begovac, posj., sva tri iz Tešnja, Mehmed Zuhdi ef. Ruvić iz Sarajeva, Smailaga Kakeš, posj., Ahmedaga Mulalić, posj., Abdul Halim Mulaomerović, posj., Hafiz Rudanović, posj. sva četiri iz Doboja, Rifadbeg Bagdadi, veleposj. iz Zepča, Ibrahim ef. Krzić, Nazifaga Omersoftić, Alois Soltys, nadšumar, Cvjetko Radović, kot sudac, Abraham Frenkel, geometar, Husein ef. Smailagić, Atifaga Smailagić, svi iz Maglaja;

po 2 K:

Husein ef. Kadić, trg. iz Visokog, Mehmed Didić, Nurija Ganibegović, posjednici iz Doboja, Stjepan Divić, župnik iz Žepča, Ibrahimbeg Čengić, velep., Sejd Alibeg Filipović, podrav. islam. štamp. oba iz Sarajeva, Ragibaga Mulalić, Sadik Danon, Sabitaga Osmanagić, Mihajlo Pavlović, Mustafa ef. Rešidović, Ignatz Hengster, učitelj, Leopold Sprung, šum. trg., Aleksa Arsenović, Aširaga Topčagić, Martin Lončarević por. kontr., Julije Kozaky, por. of., M. M., Miloš Arsenović, Aleksa Petrović, pravnik, Dervišaga Šahbegović, Mehmedalija Terzimehić, Milan Ilić, Dimitrija Božić, Josip Simić, Vladimir Pejović, svešt., Spaso Gojković, Naim ef. Lokmić, svi iz Maglaja, Hasan ef. Šabanović iz Krivaje, Stjepan Božanović, trg. iz Trbuka (Maglaj);

po 1 K 50 h:

Esad ef. Ibrahimefendić, imam iz Maglaja i Gjulaga Pekmić iz Mećevića (Maglaj);

po 1 K:

Derviš ef. Hero, učitelj, Mustafa ef. Vehabović, obitur. gimnazije, Divić živ. lij. sva tri iz Žepča; Salih Kadribašić, Ibrahim Hasanić, Meho Hasanić, Mehmed Jusufović, Ibrahim Bajrić, Mustafa Bajrić, Salih Herceg, Ignjat Popović, Pašaga Terzimehić, H. Sulejman Beganović, Jovo Cvijanović, Jovan Jeftić, sveštenik, Petar Jovanović, Mehaga Mulabdić, Thomas Katholing, post. upr., Franc Krikava, feldwobel, Kuzman Tanasić, Ahmetaga Terzimehić, Simo Ilić, Vlado Brkić, Sepil Ostrmann, Mihajlo Arsenović, Ivan Račić, bilj., svi iz Maglaja;

po 60 h:

Džanbeg Džanbegović iz Maglaja;

po 50 h:

Mustafa Mulalić, Šahbeg Mulalić, Mujo Obralić, Began Karahusić

i Hafiz Nuri ef. Čejvan iz Maglaja 40 h.

Ukupno dobrovoljnih priloga 306 K — h.

Od ulaznica                                 234 K 80 h.

Od ruža i koriandola                   23 K — h.

Ukupno                                         563 K 80 h.

odbivši troškova                          188 K 40 h.

Ostaje čista prihoda                    375 K 40 h.

Od ove svote pripada po zaključku odbora “Gajretu” 200 K, a ostatak od 175 K 40 h mjesnoj isl. sirotinji.

Odbor smatra za ugodnu dužnost zahvaliti se svjema prijateljima i gospodi, koji priložiše dar zabavi, za tim svjema, koji odlikovaše našu zabavu svojim posjetom i tim nam pomogoše i uveličaše naše veselje. Mnogi nam prijatelji pozajmiše stvari za ukras bine i sale, na čemu im odbor najljepše zahvaljuje.

Živili!

U Maglaju, 25. augusta 1907.

Odbor.

Dokument od 14. 09. 1907. godine u kojem se spominje hafiz Mehmed ef. Hadžalić sin H. Sulejmana

Dokument od 14. 09. 1907. u kojem se spominje hafiz Mehmed ef. Hadžalić umrlog H. Sulejmana.

U knjizi “Maglaj na tragovima prošlosti” Adina Ljuce, na strani 219, u vezi sa nekom vakufnamom iz 1910. g. koja se nalazi u Arhivu GHB biblioteke, spominje se Hadžialić? H. šejh Sulejman. Moguće da je to otac Mehmedov. Bila je to čini se učena ulemanska porodica sa tradicijom, o kojoj se nažalost ništa ne zna. Hadži Alija Hadžialić bio je općinski zastupnik 1893, 1896. i 1897. godine. (*)

Katastarska čestica o kojoj je riječ u ovom dokumentu je 2204. To bi mogla biti ona “bašča zvana kod kuće” koja je 1893. pripala Mehmedu Gračiću. Da li je hafiz Hadžalić bašču kupio ili naslijedio ili dobio kao miraz?

U knjizi “Hafizi u BiH u posljednjih sto pedeset godina (1860-2010)” autora Hfz. dr. Fadila Fazlića na strani 451, spomenut je hafiz Hadžialić:

Hafiz MEHMED-ef. HADŽIALIĆ – uputio je molbu Zemaljskoj vakufskoj komisiji u Sarajevu 1887. godine, moleći da bude postavljen za imama u Maglaju. Dekret o postavljenju je izdat 1888. godine. (Arhiv Zemaljske vakufske komisije, GHB u Sarajevu, kutija 16., spis 729. i 42., spis 550.)

Nažalost nije naveden podatak u kojoj džamiji je bio imam. Ako je to Kuršumlija, onda bi hafiz Hadž(i)alić mogao biti prethodnik Mustafa ef. Pirkića koji je tu službu vršio 43 godine, do preseljenja na ahiret 1959. godine. (Jusufbašić, Omerović – Gradski džemat Maglaja…)

U to vrijeme bio je još jedan hafiz u Maglaju, Hfz. Esad ef. Ibrahimefendić. Zabilježeno je da je bio član Kotarske vakufske komisije u godinama 1908. i 1909.  Na stranici Medžlisa IZ Maglaj nalazi se podatak da je Esad ef. bio posljednji stalni imam u Sukijji džamiji i da je tu službu obavljao do iza Prvog svj. rata.

http://medzlismaglaj.weebly.com/d382emati.html

On je također spomenut u navedenoj knjizi:

Hafiz ESAD-ef. IBRAHIMEFENDIĆ

Godine 1909. bio je član Kotarsko-vakufske komisije u Maglaju, a predsjednik je tada bio Ibrahim-ef. Kadić, šerijatski sudija. (Bošnjak, 1909., str.91.)

Skupa sa već navedena dva, u poglavlju pod naslovom MAGLAJ, dati su podaci za još dva imena iz prve polovine 20. stoljeća, sa časnom titulom Hafiza:

Hafiz EMIN-ef. IBILIĆ

Rođen je u Maglaju. Hifz je završio u pedesetoj godini života. Radio je kao vjeroučitelj u Vakufskom muškom sirotištu u Sarajevu, a potom je obavljao imamsku dužnost u Ševarlijama kod Maglaja. Odlukom Ulema-medžlisa od 16. novembra 1933. godine premješten je za imama u Bosanski Brod, gdje je uz imamske obaveze, nekoliko mjeseci honorarno predavao vjeronauku u Državnoj osnovnoj školi. Preselio je na Ahiret u Bosanskome Brodu 06. aprila 1934. godine gdje je i ukopan. (Hafizi u Sarajevu, o.c. str. 27.; Glasnik IVZ 1934., br. 3., str.182-183.)

Hafiz FEHIM-ef. RIZVIĆ

Živio je u prvoj polovini 20. stoljeća. Imamsku dužnost obavljao je u Bosanskome Brodu. Odlukom Ulema-medžlisa od 16. novembra 1933. godine, premješten je na dužnost imama u Ševarlije kod Maglaja. U isto vrijeme preuzeo je i dužnost honorarnog vjeroučitelja u Državnoj osnovnoj školi u Ševarlijama. (Glasnik IVZ 1934., br. 3., str.182-183.)