Pravda 19. 6. 1924. Merhum Husejn ef. Smajlagić

INNA LILLAHI! Maglaj, 16. juna. Ovdje je prošle nedjelje preselio na ahiret naš ugledni građanin Husejn ef. Smajlagić u svojoj 66. godini, a nakon 6-mjesečne bolesti, koju je merhum strpljivo snosio. Merhum Husejn ef. bijaše obdaren lijepim duševnim sposobnostima čelik karaktera i lijepe ćudi a bez ikakva naročita isticanja. No istakao se on mimo mnoge naše prosječne ljude i za dugo vremena prije i poslije sebe rijetkom sposobnošću i vrlinama, a to je tim, što je od dvadesetero svoje djece, što je izrodio, četrnaestero, koja ostaju iza njega i to devet sinova i pet kćeri, lijepo odgojio, svako od njih uputio za posao i tada im dao pravac u životu, kojim treba da ide svaki pošteni musliman i čestiti građanin. Ni jedno od te djece, koja su već odrasla, nije skrenulo ni za dlaku na stranu a to je u današnjim vremenima velik uspjeh.

Merhum Husejn ef. je sin Mustafe Smajlagića, koji je prije dvadesetak godina umro kao zadnji u našoj varošici koji jе još nosio starinski kauk. No nebih rekao, da od svoje kompenzativnosti nije htio fesa da ustakne, jer on je jedan od prvih građana, koji negdje oko 1870. dade svog sina u ruždiju, koja se tada u nas osnova i na koju vikahu onda mnogi i slobodoumniji i tako je Husejn ef. jedan od prvih učenika naše ruždije, ali on bijaše i po svom napretku u nauci prvi, koji po svršetku njezinu stupi u državnu službu. Austrijska okupacija zateče ga već kao mal-mudira (poreznika). Interesantna je mala uspomena iz njegova života što ga naš prvi predstojnik iza okupacije Stojisavljević po imenu zadrža i dalje u istom svojstvu u službi i preporuči mu da što prije nauči novo pismo (latinicu) i da se tako pomalo uvodi u tu službu i u novom duhu i načinu, a uz jednog poreznog činovnika (po imenu Vasa), koji je za taj ured dobavljen i počeo već raditi. Husejn ef. se bio i sklonio na to, ali svagdanje moderne bezbožničke psovke gosp. Vase, koje je sipao na narod, kad je uplaćivao porez, ogadiše Husejn ef. to zvanje i on istupi iz službe i zatrgovči se. Tako je radio dok mlađi njegovi ne preuzeše njegove poslove. Mnogobrojno prisustvo građana dženazi a i prisustvo neke gg. činovnika pokazaše lijepu počast uspomeni dobrog i čestitog Husejn ef. Neka mu dragi Bog podijeli firdevsi ala dženet, a ožalošćenoj porodici, svojti i prijateljima sabur i utjehu.

Allah rahmet ejleje!

Edhem Mulabdić

Još jedan nekrolog iz pera Edhema Mulabdića, pun dragocjenih informacija.

Husejn ef. je umro u 66. godini, što znači da je rođen oko 1868.

Njegovi sinovi bili su Hazim, Salim (1889-1967), Osman, Mehmedalija, Nurija (1894-1963), Avdo (1894-1967), Dželal (1897-1964), Refik, Hamza i Hakim (1914-1993) a kćeri Ramiza Porobić, Hazba Mešić, Hava Ibrahimefendić, Ridžalka Mulić i Melećhana Širbegović.

U broju od 4. 6. te iste godine u “Pravdi” je objavljena javna zahvala gdje se braća Smajlagić zahvaljuju na brojnim izrazima saučešća povodom smrti njihovog oca:

JAVNA ZAHVALA.

Prilikom smrti našeg neprežaljenog oca Husejn ef. Smajlagića primili smo mnogo i pismenih i usmenih izražaja saučešća od svojih prijatelja i znanaca. Svima tim prijateljima i znancima izražavamo ovim putem najtopliju našu zahvalnost.

Maglaj, 30. juna 1924.

Braća Smajlagić, sinovi merhum Husejn ef.

Pravda 9. 6. 1927. Merhum Agan Arifagić iz Maglaja

Inna lillahi! Ovih dana promijenio je svijet u Maglaju ugledni građanin i starina Agan (Agić) Arifagić u svojoj 70. godini. Merhum Agan potječe iz ugledne starinske, nekad dobro poznate težačke kuće i prostrana gospodarskog naselja na lijevoj obali Bosne prama samom Maglaju kud je nekad vodila jedina cesta od Broda prama Sarajevu. S toga je otac mu merhum Arifaga, a i kuća mu, bili na daleko poznati sa svoga dočeka. Agić je jedan od sedam sinova te porodice i posljednji od njih završuje svoj život. Kako bijahu svi snažni i dobro razvijeni, odlikovahu se ne samo u svom teškom težačkom radu nego i u snazi i junaštvu te sudjelovahu uz okupaciju u bojevima protiv austrijske vojske, i mladi Agan, onda u naponu svoje mladenačke snage bijaše kasnije, kad Švabe zauzeše Maglaj prokazan, da se borio, i čak oklevetan, da je zaplijenio neku kasu vojske austrijske i on bi uhvaćen i strpan u zatvor zajedno sa još dvojicom sugrađana svojih i to Suljagom Beganovićem i Hadži – Suljagom Nenadovićem. Šta su sve pretrpili za vrijeme istrage kao i samog zatvora, znao je merhum Agan za svog života pripovijedati, da bi ga svak s interesom slušao. On bi najteže osuđen i odleža u Lepoglavi ravnih sedam godina, ma da sе nikad kod njega ne pronađoše ni kakvi novci ni kasa vojna, nego bi siromah osuđen na prostu denunciju onih, koji Švabu u zagrljaj dočekaše.

Merhum Agan ostavlja iza sebe kod građanstva svog rodnog mjesta lijepu uspomenu ugledna građanina i vrijedna težaka. Kao čvrst karakter neustrašivo on sudjelova u cijeloj našoj borbi za vakufsko – mearifsku autonomiju i isto tako bijaše od početka naše organizacije čvrst pristaša naš sve do svoje smrti.

Da ga dragi Bog obdari firdevsi-ala dženetom, a ucviljenoj porodici podijeli utjehu!

Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah!

Em

Ovaj članak je vjerovatno napisao Edhem Mulabdić koji se često potpisivao inicijalima EM i objavio dosta bilješki o uglednim, poštovanim i zaslužnim maglajlijama koji bi preselili na ahiret u to vrijeme između dva svjetska rata. Merhum Agan bi mogao biti njegov dajdža, odn. brat njegove majke Nura-hanume. Alija Nametak je zabilježio pišući o Edhem efendijinim korijenima:

Mati Edhema Mulabdića Nura-hanuma, bila je najstarije od dvanaestero djece čuvenog Arif-age Bektaša, čiji je bio han s kućom i posjedom u zaleđu na lievoj strani Bosne prema Maglaju, gdje je početak sadašnjeg mosta, a cesta tu na lakat zaokreće uz Bosnu. Tu je Edhem u ranoj svojoj mladosti proveo dosta vremena dolazeći tamo često s majkom djedu i daidžama (ujacima), gdje mu je iza maglajske kaldrme bila ugodna promjena. Tu je imao prilike vidjeti puno prolaznika, stranih lica, raznih odiela, pa govora, koji su prolazili iz Hrvatske, Slavonije, Madžarske i Austrije preko Broda i Maglaja dalje u Sarajevo. Te svoje doživljaje često opisuje u svojim pripoviedkama.

Agan je dakle rođen oko 1857. što znači da je imao dvadesetak godina u vrijeme austrougarske okupacije 1878. Vjerovatno je bio jedan od mlađih braće i sestara s obzirom da posljednji od njih i umro, a Edhemova majka je bila najstarija. Ovdje se navodi da ih je bilo sedmorica braće, dok je ukupno Arifaga (prema Nametku) imao 12 djece, znači još pet kćeri je bilo. Za jednog brata znamo da se zvao Mehinaga, a taj podatak nalazimo u oglasu Sarajevskog lista od 1. 1. 1896. gdje se Mehinaga proglašava rasipnikom i daje pod starateljstvo brata Agana (u to vrijeme je Aganu oko 40 godina).

Agan je imao sinove Hajdara i Pašagu (1891-1970), te kćeri Hanifu ud. Smajlagić, Azizu ud. Spahić i Đulradu Međić.

Obzor 21. 7. 1911. Izvještaj sa suđenja Savi Dragoviću zbog ubistva iz 1878.

GRABEŽNO UMORSTVO ZA OKUPACIJE.

Konac prijepodnevne rasprave prvoga dana.

Zatim pripovjeda svjedok Mehaga Mulabdić što su vojnici sve odnieli te označuje glavnim krivcem onoga čovjeka u crvenom fesu s „Kaiserbartom”.

Predsjedatelj stavlja na svjedoka više pitanja. — Svjedok na nekoja pitanja odgovara, da se ne sjeća, a na neka odgovara kako je bilo i kako je on upamtio.

Predsjedatelj predočuje svjedoku, kako se njegovi prvi iskazi iz god. 1878. i sadašnji iskaz ne slažu posvema. Onda je u nekojim stvarima drugačije iskazao, nego što to danas iskazuje. Svjedok veli, da se točno ne sjeća što je sve govorio, no nije mogao reći vojnom sudcu, da on nebi mogao prepoznati vodju, jer ga je već prije prepoznao.

Predsjedatelj pita svjedoka, da li je mogao u silnom strahu, koga je osjećao, kada su u njegovu sobu provalila četiri oružana čovjeka, prepoznati tako točno onoga čovjeka sa crvenim fesom.

Svjedok veli, da je mogao vidjeti toga čovjeka točna, jer je s njime govorio.

Predsjedatelj predočuje svjedoku, da je on tvrdio, da je bar dvadeset puta preslušan a sud znade samo za dva preslušavanja. — Da li ste bili preslušavani jedno dvadeset puta? — Svjedok: Jesam. Ni sam ne znam koliko puta. — Predsjedatelj: Da li je bio ovaj čovjek, kojega ste vi prepoznali, preslušan? — Svjedok: Nikada, što bi ja znao. — Predsjedatelj: Kako si tumačite, da je vaš brat u nekim stvarima drugačije iskazao nego vi? — Svjedok: na to pitanje šuti.

Predsjedatelj u tri četvrta na 1 sat prekida raspravu i uriče nastavak poslije u 4 sata.

Poslijepodnevna razprava.

Nešto iza 4 sata otvara predsjedatelj Košutić nastavak glavne razprave Save Dragovića.

U dvorani se nalazi veliki broj obćinstva uslied čega vlada u dvorani nepodnošljiva vrućina.

Nastavlja se preslušavanje svjedoka Mehage Mulabdića.

Bran. dr. Katušić stavlja na svjedoka pitanja a naročito glede rasvjete sobe kada je izvedeno umorstvo. — Svjedok: Gorila je svieća. — Predsjedatelj pita svjedoka od koga je čuo da se onaj vodja zove Sava Dragović? — Svjedok veli, da ne zna od коga je čuo, ali je čuo odmah nakon konfrontacije da se zove tako.

Na dalnje upite predsjedatelja odgovara svjedok, da je upoznao krivca (onoga vodju) kod konfrontacije, te je on namignuo, jer mu je tako rekao „kapetan ili oficir”.

Svjedok veli, da nije nikada poslie vidio toga „cugsfirera”, nego sada ovdje pred sudcom iztražiteljem.

Predsjedatelj: A je li vi živite u mržnji s obtuženikom?

Svjedok: Ne živim. A za što?

veli, da obtuženik каže da svjedok za to krivo izkazuje, što hoće da mi se osveti radi strogog traženja oružja za doba okupacije. — Svjedok veli, da nije imao posla s obtuženikom.

Predsjedatelj poziva obtuženika, da dodje gore pred svjedoka, a onda pita svjedoka da li on može na dušu reći, da je to doista taj čovjek, koji je vodio četu provalnika.

Svjedok: Jest, to je onaj isti.

Predsjedatelj: A po čemu ga vi prepoznajete?

Svjedok: Tako. Po svem, a najbolje po očima.

Obtuženi: Nisam ja bio.

Predsjedatelj: A ne varate li se vi Mehago, možda u osobi.

Svjedok: Ne varam se!

Predsjedatelj: A jeste li vi bili daleko od obtuženoga.

Svjedok: Bio sam na korak daleko i molio ga neka nas pusti, a on me puškom odgurnuo

Obtuženi veli, da je svjedok rekao za njega, da je kozičav, a to on nije.

Predsjedatelj: On je rekao, da izgleda„kao“ kozičav.

Obtuženi veli, da se je vidjao sa svjedokom i poslie toga. Veli, da je 1880. godine došao u Maglaj da proda Krausu konja, a onda mu se svjedok zagrozio, da će mu se osvetiti, jer da mu je ubio mater.

Svjedok: Nisam ga vidio. Da sam ga vidio, ja bih ga prijavio.

Obtuženi veli, da je vidjao svjedoka u birtiji pok. Riste Nikolića.

Bran. dr. Katušić stavlja na svjedoka razna pitanja glede nekih potankosti iz dobe

čina.

Tako ga pita, kad je saznao za ime Save Dragovića.

Svjedok veli, da ne zna točno kada.

Branitelj: Gdje je stajala svieća one noći

Svjedok: To je bila lojena svieća, a stajala je u fenjeru na sanduku. Kad je išao otvoriti, onda je išao s drugom sviećom u čirjaku.

Na upit branitelja pokazuje svjedok, kako je bio zamotan onaj vodja razbojnika. Рrеma tome se je cielo lice njegovo vidjelo.

Za tim dolazi na preslušanje svjedok Teofil von Halavania-Radoicich, 68 god. star, rkatolik, rodom iz Bjelovara, general-major u miru; pošto je prigodom istrage zaprisegnut, to se sada ne zaprisiže.

Pošto svjedok ne znade hrvatski, to ga predsjedatelj pita njemački.

Svjedok veli, da je bio 1878. godine u Maglaju kao kapetan i zapovjednik 5-satnije 79. pješačke pukovnije, u kojoj je služio opt. Sava Dragović.

Ne znade absolutno ništa o tome, da je tada u Maglaju izvedeno grabežno umorstvo, a najmanje kod njegove satnije. To je sve poslie čuo.

Svjedok se u obće ničega ne sjeća, a najmanje opt. Dragovića. Veli, da se vojnici moraju redovito brijati, a tako je bilo i onda u Bosni.

Svj. Mehaga veli, da se ne sjeća tog svjedoka, ali moguće da je bio kapetan u ono doba

Svj. Halavania za obt. Dragovića veli da mu se čini, da ga poznade, naročito po očima

Obtuženi veli, da poznade svjedoka, jer da je bio njegov kapetan.

Predsjedatelj predočuje obtuženiku,da se svjedok ne sjeća onog velikog dogodjaja, kad je bila konfrontacija, ali da se dobro sjeća pogleda obtuženikovih očiju. Tako isto se zasjekao vaš pogled u pamet Mehagi.

Obtuženik pripovieda jedan slučaj iz Doboja no svjedok se toga niti najmanje ne sjeća.

Za tim branitelji stavljaju na svjedoka razna pitanja no svjedok se ne sjeća niti jednog dogadjaja iz te dobe.

Bran. dr. Katušić: Je li moguće, da jedan podpukovnik u jednoj službenoj prijavi na Armeekomando, izvješćujuč o zbivšem se zločinu grabežnoga umorstva počinjenom navodno po vojnicima izvjesti u istoj — da se nakon u svestranog potraživanja medju vojnicima nijesu krivci mogli pronaći, akoprem je dva dana prije po oštećenicima označen i prepoznat kao krivac jedan vodnik? Predsjedatelj odklanja to pitanje.

Bran. dr. Katušić ulaže žaobu ništovnu.

Nakon toga se preslušava treći svjedok Agan Arifagić, prisjednik u Maglaju. Veli da je našao za vrieme okupacije neku kasu ,,švabsku“ te iz nje izvadio novaca. Nakon istrage od tri godine, dobio je „čistih“ pet godina Lepoglave, i to je ovršio.

Svjedok nakon zaprisegnuća iskazuje, da je „onda“ bio u istražnom zatvoru u „festungu“ radi one kradje. Tu je upoznao nekog vojnika koji mu je rekao, da se zove Sava Dragović i da je potvoren radi ubojstva neke žene, ali da on nije toga učinio.

Kod suočenja prepoznaje svjedok obtuženika kao onoga, koji mu je pripoviedao, i rekao, da je pod sumnjom umorstva.

Nakon toga je dovršeno preslušavanje toga svjedoka, a predsjedatelj prekida raspravu i odredjuje nastavak za danas u jutro u 8 sati.

SL 07. 07. 1911. Izvjestaj o presudi Savi Dragoviću za koga je utvrđeno da je počinio ubistvo nad majkom Edhema Mulabdića, Nura-hanumom Hadžavdić

Osuda Savi Dragoviću.

20. o. započe­la je pred kr. sudbenim stolom u Zagre­bu glavna rasprava protiv Save Dragovića, kojega je optužilo onamošnje dr­žavno odvjetništvo zbog grabežnog umor­stva, učinjenog 26. septembra 1878. na Nuri Hasafdića, majci Mehage i Edhema Mulabdića, koji su u doba učinjenog zločina stanovali u osamljenoj kući kraj Maglaja. Senatu je predsjedao sudbeni vijećnik dr. Mirko Košutić, javnu optužbu je zastupao zamjenik dr­žavnog odvjetnika Leo Kaurić, a obra­nu su bili preuzeli advokati dr. Thaller i dr. Katušić. Glavna rasprava je za­ključena u subotu 22. o. u 7 sah. u veče, a u ponedjeljak 24. o. u 11 1/2 sah. pr. p. pred­sjednik senata proglasio je osudu, kojom se optuženi Sava Dragović zbog grabež­nog umorstva osugjuje na 15 godina teš­ke tamnice. Branitelji su uložili ništovnu žaobu i priziv

U tekstu je očito pogrešno navedeno prezime rahm. Nure. Prisjetimo se teksta Alije Nametka o Edhemu Mulabdiću u kojem između ostalog detaljno piše i o njegovim roditeljima:

Mati Edhema Mulabdića Nura-hanuma, bila je najstarije od dvanaestero djece čuvenog Arif-age Bektaša, čiji je bio han s kućom i posjedom u zaleđu na lievoj strani Bosne prema Maglaju, gdje je početak sadašnjeg mosta, a cesta tu na lakat zaokreće uz Bosnu. Tu je Edhem u ranoj svojoj mladosti proveo dosta vremena dolazeći tamo često s majkom djedu i daidžama (ujacima), gdje mu je iza maglajske kaldrme bila ugodna promjena. Tu je imao prilike vidjeti puno prolaznika, stranih lica, raznih odiela, pa govora, koji su prolazili iz Hrvatske, Slavonije, Madžarske i Austrije preko Broda i Maglaja dalje u Sarajevo. Te svoje doživljaje često opisuje u svojim pripoviedkama.

Vidimo da su Arifagini kuća i posjed bili upravo na prostoru gdje su i danas kuće i zemlja Arifagića, između zgrade Opštine i Doma Zdravlja. Takođe smo vidjeli u nekoliko nedavnih postova, da su se Arifagići ranije prezivali Hadžavdić. Zato je jasno da je u tekstu trebalo da stoji Hadžavdić umjesto Hasafdić. A taj po kome je porodica prozvana Arifagić bi mogao biti baš “čuveni Arif-aga Bektaš” kako to kaže Nametak.

SL 04. 04. 1891. Mulalić, Mulabdić, Karahusić

Br. 988/gr. 512 1—1

Drugi dražbeni izrok. Potpisani kotarski ured kao sud u Maglaju daie na znanje, da je na molbu ovrho­ voditelja Blaška Tasovića protiv ovršenika Šahbega Mulalića iz Maglaja radi dužnih 1307 groša spp. do­zvolio ovršnu javnu dražbu slijedećih nepokretnina ovršenikovih popisanih u pljenidbenom zapisniku ovoga suda od 10. augusta 1890. br. 3090, koje se nalaze u mjestu Devetini i to:

1. Oranica „Podvode“, u površini od 1 dun. sa megjašima: od istoka željeznica, od juga Mehmed Mulavdić, od zapada put, od sjevera štacija i Beg iz Maglaja.

2. Bara „Ustavica“ kosanica, u površini od 3/4 dunuma, sa megjašima: od istoka željeznica, od juga Mehmed Mulavdić, od zapada put, od sjevera Beg iz Maglaja.

3. Oranica Luka „Kupala“, u površini od 1 dun. sa megjašima: od istoka željeznica, od juga Edem Mulavdić, od zapada put, od sjevera Beg iz Maglaja.

4. Kosanica „Bara pod Obalom“, u površini od 2 dunuma, sa megjašima: od istoka željeznica i voda, od zapada Mehmed Mulavdić, od juga put, od sje­vera Agan.

5. Oranica „Krčevina“, u površini od 1 dun , sa megjašima: od istoka željeznica i voda, od zapada Agan, od juga Mehmed i put, od sjevera Suljaga.

6. Oranica „Ječinište“, u površini od 2 1/2 dun., sa megjašima: od istoka željeznica, od juga Edem Mulavdić, od zapada put. od sjevera našljednici Muharema Karahusića

Za dražbu tih nepokretnina koja će se o državati u Maglaju kod suda ođregjuje se drugi rok u su­botu na 16. maja 1891. u 9 sahati prije podne, te će se na tom drugom roku onome prodati, koji najviše ponudi, makar i ispod oglasne cijene.

Dražbeni uslovi i isprave…

…

Kotarski ured kao sud

Maglaj, 24. marta 1891.

Zijah Smajlagić o Edhemu Mulabdiću. Televizija Maglaj.

 U razgovoru za Televiziju Maglaj, Zijah Smajlagić govori o Edhem ef. Mulabdiću. Između ostalog, prisjeća se kako je njegov otac preko Edhem efendije i drugih, uspio izbaviti njega i brata Ilijasa iz zatvora u Sarajevu 1942. i spasiti ih odvođenja u logor.

List “GAJRET” br 1, 15. 08. 1907. Izvještaj sa donatorske zabave održane u Maglaju 03. 08. 1907.

Iskaz

dobrovoljnih priloga darovanih prilikom prve zabave isl. omladine u Maglaju dana 3. augusta o. g. za “Gajret” i mjesnu islamsku sirotinju.

Darovaše slijedeća gospoda:

Po 20 K:

Edhembeg H. Uzejrbegović i Irfanbeg Sulejmanpašić, veleposjednici iz Maglaja;

po 16 K:

Braća Osmanagić, posjednici iz Maglaja;

po 10 K:

Ademaga Mešić. trg. i posjednik iz. Tešnja i Mustajbeg H. Uzejrbegović, veleposj. iz Maglaja;

po 8 K:

Osmanaga Srkalović, posj. iz Tešnja i Hilmi beg H. Hafizbegović veleposj. iz Maglaja;

po 6 K:

Mujaga Kučukalić veleposj. i trg. iz Gračanice, Rudolf Loebel, apotekar i Mahmudbeg Širbegović, načelnik iz Maglaja;

po 5 K:

Eminbeg Eminagić, veleposj., Rifadbeg Ferizbegović, veleposj. i Aširaga Mujičić, trg. sva tri iz Tešnja, Edhem ef. Mulabdić, uč. šer. škole iz Sarajeva, N. N., Uzejrbeg H. Uzejrbegović, veleposj. i Derviš ef. Čolaković, šk. uprav, oba iz Maglaja i Mujaga Karamehić posj. iz Visokog;

po 4 K:

Ibrahim ef. Kadić, šer. sudac i Simeun Arsenović, trg. oba iz Maglaja, Hašim ef. Nevesinjac, posj. iz Vozuće, kot. Maglaj, Fra Jure Tvrtković, župnik iz Radunica, kot. Maglaj;

po 3 K:

Muhamedbeg Širbegović, velep., Stefan Vujanović, por. kontr., Sulejman Begovac, posj., sva tri iz Tešnja, Mehmed Zuhdi ef. Ruvić iz Sarajeva, Smailaga Kakeš, posj., Ahmedaga Mulalić, posj., Abdul Halim Mulaomerović, posj., Hafiz Rudanović, posj. sva četiri iz Doboja, Rifadbeg Bagdadi, veleposj. iz Zepča, Ibrahim ef. Krzić, Nazifaga Omersoftić, Alois Soltys, nadšumar, Cvjetko Radović, kot sudac, Abraham Frenkel, geometar, Husein ef. Smailagić, Atifaga Smailagić, svi iz Maglaja;

po 2 K:

Husein ef. Kadić, trg. iz Visokog, Mehmed Didić, Nurija Ganibegović, posjednici iz Doboja, Stjepan Divić, župnik iz Žepča, Ibrahimbeg Čengić, velep., Sejd Alibeg Filipović, podrav. islam. štamp. oba iz Sarajeva, Ragibaga Mulalić, Sadik Danon, Sabitaga Osmanagić, Mihajlo Pavlović, Mustafa ef. Rešidović, Ignatz Hengster, učitelj, Leopold Sprung, šum. trg., Aleksa Arsenović, Aširaga Topčagić, Martin Lončarević por. kontr., Julije Kozaky, por. of., M. M., Miloš Arsenović, Aleksa Petrović, pravnik, Dervišaga Šahbegović, Mehmedalija Terzimehić, Milan Ilić, Dimitrija Božić, Josip Simić, Vladimir Pejović, svešt., Spaso Gojković, Naim ef. Lokmić, svi iz Maglaja, Hasan ef. Šabanović iz Krivaje, Stjepan Božanović, trg. iz Trbuka (Maglaj);

po 1 K 50 h:

Esad ef. Ibrahimefendić, imam iz Maglaja i Gjulaga Pekmić iz Mećevića (Maglaj);

po 1 K:

Derviš ef. Hero, učitelj, Mustafa ef. Vehabović, obitur. gimnazije, Divić živ. lij. sva tri iz Žepča; Salih Kadribašić, Ibrahim Hasanić, Meho Hasanić, Mehmed Jusufović, Ibrahim Bajrić, Mustafa Bajrić, Salih Herceg, Ignjat Popović, Pašaga Terzimehić, H. Sulejman Beganović, Jovo Cvijanović, Jovan Jeftić, sveštenik, Petar Jovanović, Mehaga Mulabdić, Thomas Katholing, post. upr., Franc Krikava, feldwobel, Kuzman Tanasić, Ahmetaga Terzimehić, Simo Ilić, Vlado Brkić, Sepil Ostrmann, Mihajlo Arsenović, Ivan Račić, bilj., svi iz Maglaja;

po 60 h:

Džanbeg Džanbegović iz Maglaja;

po 50 h:

Mustafa Mulalić, Šahbeg Mulalić, Mujo Obralić, Began Karahusić

i Hafiz Nuri ef. Čejvan iz Maglaja 40 h.

Ukupno dobrovoljnih priloga 306 K — h.

Od ulaznica                                 234 K 80 h.

Od ruža i koriandola                   23 K — h.

Ukupno                                         563 K 80 h.

odbivši troškova                          188 K 40 h.

Ostaje čista prihoda                    375 K 40 h.

Od ove svote pripada po zaključku odbora “Gajretu” 200 K, a ostatak od 175 K 40 h mjesnoj isl. sirotinji.

Odbor smatra za ugodnu dužnost zahvaliti se svjema prijateljima i gospodi, koji priložiše dar zabavi, za tim svjema, koji odlikovaše našu zabavu svojim posjetom i tim nam pomogoše i uveličaše naše veselje. Mnogi nam prijatelji pozajmiše stvari za ukras bine i sale, na čemu im odbor najljepše zahvaljuje.

Živili!

U Maglaju, 25. augusta 1907.

Odbor.

Članak iz “Pravde”, glasila JMO od 02. marta 1926: Veličanstveni zbor JMO u Gračanici

G. dr. Mehmed Spaho sa nar. posl. Baljićem, Miljkovićem, Mulavdićem i Ćumovićem u Gračanici. – Doček na stanici Karanovac. – Mnoštvo svijeta na gračaničkoj stanici. – Velika povorka do Muslimanske čitaonice. – Seljaštvo gračaničkog i susjednih kotareva sleglo se u grad. – Razgovor u čitaonici. – Zbor iza džume: preko 5.000 naroda. – Dr. Spaho o politici J.M.O. i politici radikalsko-radićevog sporazuma. – Nehaj vladinih stranaka za BiH. – Čvrsti redovi J.M.O. – S. Baljić o politici nasilja u zemlji. – J.M.O. i srpsko-hrvatski sporazum. – „Mi smo se opredijelili na dan ujedinjenja. – Miljković o nepravdama nad Muslimanima. –„ Seljačka vlada“ ne štiti seljaka. – Mulabdić: radikalski agenti priznaju nejednakost pred zakonom. – „Sila je časovita a pravda vječna“. – Dr. Spaho pozdravlja zbor. – Oproštaj u čitaonici. – Odlazak u 5 sati.

U petak 26. februara zakazao je kotarski odbor J.M.O. u Gračanici javni zbor, na koji je došao predsjednik stranke g. dr. Mehmed Spaho te narodni poslanici gg. Mulabdić, Baljić, Miljković i Ćumavić. Već rano ujutro izišla je delegacija gračaničkog kot. odbora na stanicu Karanovac u susret gostima, te su zajedno doputovali vlakom u 8 i po sati u Gračanicu, gdje ih je pozdravilo mnoštvo svijeta. Na sam dan skupštine okupili su se muslimanski težaci iz gračaničkog kotara u neobično velikom broju, a nadošli su pristaše J.M.O. i iz drugih mjesta, primjerice Maglaja, Doboja, Gradačca i Tuzle, te je Gračanica vrvila mnoštvom muslimanskog svijeta. Provedavši vrijeme u najugodnijem razgovoru o narodnim potrebama i prilikama do pred samu džum-u gosti su počašćeni u kući predsjednika kot. odbora g. Mujage Muftića . Nakon džuma-namaza svijet se je iskupio u velikoj medresanskoj avliji na zbor. Na jednom balkonu je bila priređena govornica. Ko je s balkona pogledao, mogao je vidjeti, kako se svijet upravo guši u kolikom se je mnoštvu bio natiskao u avliju. Ulazi sa pazarišta su bili zatrpani narodom. Zamjenik sreskog poglavara je morao intervenirati da ne bi usljed velike stiske još kogod i nastradao. Može se reći da je bilo prisutno 5 hiljada naroda.

Tačno u 1 sat otvorio je zbor predsjednik kotarskog odbora g. Mujaga Muftić, predstavivši narodu g. dra Spahu i njegove drugove. Prvi je uzeo riječ nar. poslanik g. Edhem Mulavdić, koji je u nekoliko riječi razložio narodu kako je došlo do ovoga zbora te zahvalivši se na brojnom odzivu pristaša J.M.O. predao je riječ predsjedniku stranke g. dr. Spahi.

G. dr. Spaho burno pozdravljen od naroda počinje svoj jednosatni govor: Prošli su izbori vođeni u znaku terora i bezakonja, da se dobije većina. Vršen je pritisak i na pristaše naše organizacije, ali rezultat izbora je pokazao, da muslimanski svijet nije pokleknuo niti se je iznevjerio stranačkoj disciplini ni svojoj političkoj zajednici. Ja vam zato kao nosilac liste za tuzlansko okružje zahvaljujem. U prošlim izborima je išla naša organizacija kao saveznica demokratske stranke, Hrv. rep. selj. stranke i Slov. Ljudske Stranke. Nijesmo iznijeli pobjedu prema udruženim strankama Pašića i Pribićevića, ali smo nastavili borbu u Bloku narodnog sporazuma i dalje za potpunu jednakost i ravnopravnost svih građana u zemlji, za dobar red i poredak u državi i poštenje u državnoj upravi. Ali je pokleknuo g. Stj. Radić i njegova stranka. Iznevjerio se je našem sporazumu, a sklopio je drugi sporazum sa g. Pašić. Taj sporazum mi ne smatramo pravim narodnim sporazumom, jer je stvoren u vrijeme kad su se g. Radić i čitavo vodstvo njegove stranke nalazili u zatvoru dok je nad njegovim pristašama i nadalje počivala „Obznana“. G. Stj. Radić je konačno priznao dinastiju i monarhiju, Vidovdanski ustav onakav kakav je, odrekao se republike i odobrio sveukupno političko stanje. I ako smo protiv načina na koji se je došlo do ovog sporazuma, ipak moramo priznati, da sporazum između dvije političke skrajnosti u našoj zemlji, između nasilnika Pašića i „izdajnika“ Radića imade ipak jednu dobru stanu, a ta je da je nestalo više podjele građana u državotvorne i antidržavne. Ali sporazum Pašić – Radić nije ispunio nade, koje su donekle s pravom polagane u izmirenje Srba i Hrvata. Politika današnje vlade ne razlikuje se gotovo ništa od politike PP vlade. Šta više politika Pavla Radića, ministra za Agrarnu Reformu gora je nego politika ijednog dosadašnjeg ministra ovog resora. On ne povređuje samo interese bivšeg posjednika nego uvelike uništava i muslimanskog težaka oduzimajući mu zemlju ispred kućnog praga. Ne provodi se izjednačenje zakona niti se u zemlji osjeća prava jednakost i ravnopravnost građana pred zakonom i pred vlastima. Kakav je rad današnje vlade najbolje nam pokazuje državni proračun koji se ovih dana raspravlja pred Nar. Skupštinom, a koji iznosi 12 i po milijardi dinara. Na pojedine pokrajine određuju se krediti u pojedine svrhe u vrlo visokim sumama, dok su ti krediti za Bosnu i Hercegovinu vrlo mali ili skoro nikakvi. U zemlji i dalje vlada nejednako poresko opterećenje. Kako god nisu građani izjednačeni u svojim dužnostima prema državi, tako isto nisu izjednačeni ni u blagodetima koje im država daje. Današnja vlada tvrdi da se popravlja gospodarsko stanje time što dinar raste i cijene životnim namirnicama uistinu padaju, ali drugim artiklima potrebnim kako građaninu tako seljaku cijene ni malo ne padaju. Kod pravljenja zakonskog predloga o carinskoj tarifi vlada je odredila visoke uvozne carine naročito na one predmete koji su potrebni seljaku. U finansijskom odboru su poslanici Radićeve i radikalne stranke birani u B.i H. i ovoga puta odbili predlog da se smanji vanredni prirez na desetinski paušal od 500 na sto a da se zadrži u ovoj visini od zemljarine. Gospodin dr. Srškić je sam ovih dana u Narodnoj skupštini priznao, da su B. i H. zapostavljene. On je doduše napao samo Narodnu banku, a nije se ni jednom riječi osvrnuo za što dosadanje vlade nijesu ukazivale dovoljno pažnje Bosni i Hercegovini, naročito u pitanju poreza i budžetskih kredita. Gosp. Dr. Spaho dobija prigovor od strane radikala i Radićevaca da su Muslimani u J.M.O. organizovani na vjerskoj bazi, jer Radikalna i Radićeva stranka su isto toliko vjerske koliko i naša. Radić je svoje zborove otvarao sa pozdravom „Hvaljen Isus“, a Radikalna stranka slavi svake godine svoju krsnu slavu Tri Jerarha, pa i državne zgrade osveštavaju se po pravoslavnom obredu. Naša organizacija ima samo ime vjersko, a po svom radu je čisto politička stranka, dok oni ne nose tog imena, ali su i po formi i sadržini vjerske organizacije. Pronose se glasine o slabljenju naše organizacije kao i o tome da se moramo opredijeliti na jednu ili na drugu stranu. Upozorujemo vas da se ne date zavesti tim glasovima jer naša organizacija stoji sada mnogo bolje nego li protivnici misle. To sam opazio ovih dana i u travničkom okružju. Stižu mi glasovi i iz drugih krajeva a i ovaj veličanstveni zbor je najbolji dokaz da je naša organizacija jača nego ikad prije. Što se tiče kakva opredjeljivanja izjavljujem da još postoje oni isti razlozi s kojih je organizacija osnovana, da ona i dalje ostaje onakva kakva je sada. Ne osjećamo nikakve potrebe da što mijenjamo, a kamo li da dozvolimo, da se naša organizacija raspane. Ovaj veličanstveni skup najbolje dokazuje, kako naši birači cijene svoju organizaciju i vjeruju da se samo u njenim redovima mogu boriti za svoja prava. Govornik je završio svoj govor pozdravljen trokratnim “Živio“.

Iza toga uzima riječ gosp Salih Baljić. On je rekao da se politika u našoj zemlji dijeli na politiku nasilja i politiku prave građanske slobode i građanskih prava. Vas niko nije prisilio da se opredijelite za J.M.O., dok su prošli izbori bili svjedokom da su građani nasilnim mjerama bili primorani da glasaju za vladajuće stranke. Mi smo protivnici svakoga nasilja, za to smo od početka pošli putem koji vodi jednakosti i ravnopravnosti svih građana, a u cilju k pravom narodnom i državnom jedinstvu. Gospodin Pašić je došao sa starom srpskom radikalnom strankom i svojim predratnim nazorima, a g. Radić sa svojom mirotvornom čovječanskom seljačkom republikom. Sva naša politička borba išla je za tim, da se izgladi spor između najjačih predstavnika Srba i Hrvata, pa i današnji sporazum bilo kakav mu drago djelo je naše i naših saveznika gg. Davidovića i Korošca. I ako ovaj sporazum nije onakav kakav je bila počela da provodi Vlada g. Davidovića, ipak predstavlja neko izglađenje srpsko-hrvatskog spora. Mi smo uvijek govorili da je u bratskom sporazumu Srba, Hrvata i Slovenaca sadržano i dobro bos.herc. Muslimana. Stranke današnjeg sporazuma okomile su se na J.M.O. pozivajući nas da se opredijelimo. Pitam vas, braćo, komu ćemo? Ili da poljubimo skute Nikoli Pašiću poput Stjepana Radića, ili da poljubimo skute čak i Stjepanu Radiću, koga su juče izvukli iz rupe. (U skupštini glasni protesti: ni jednom, ni drugom!). Znao sam ja da ću dobiti ovakav odgovor, zar da ovi vode nas, koji znamo šta je sloboda i koji smo živili u ovim zemljama samostalnim građanskim životom u velikoj turskoj carevini sve do dolaska Omerpaše Latasa, da se opredijelimo strankama koje nam nameću plemenski spor? Mi idemo ka politici državnog i narodnog jedinstva i težimo državnom nacionalnom imenu jugoslavenskom. Mi smo se opredijelili u glavnom kad je trebalo, a to je na dan narodnoga ujedinjenja kad smo se slobodno izjavili za monarhiju i dinastiju Karađorđevića. Baljić svršava burno pozdravljen od skupštine.

Iza njega govori g. Hasan Miljković, koji se osvrće na početak i stvaranje J.M.O. i iznosi neprilike i nepravde koje su muslimani podnijeli od dana ujedinjenja do danas. Oštro kritikuje politiku sviju vlada, a naročito Pašić-Radićeve vlade koja ni u koliko nije poboljšala stanje u zemlji. Naročito se zadržava na nepoštivanju općinskih samouprava kao i na vrijeđanju vjersko-prosvjetne autonomije b.h. Muslimana od strane današnje vlade. Ova se vlada nazivlje seljačkom vladom, a najmanje štiti interese našega seljaka. Seljak se mora da rastavi i sa blagom da plati današnji teški porez, što kupuje to plaća pod skupe cijene dok su njegovi proizvodi posve pojeftinili. Vi braćo seljaci najbolje znate je li vam ikad bilo teže živjeti nego danas? (U skupštini glasni prigovori: najteže nam je danas). Govornik je nekoliko puta burno pozdravljen.

Na to je riječ uzeo g. Edhem Mulabdić, koji kaže da je hodajući kroz ovaj kotar saznao kako agenti radikalski zalaze u muslimanska sela i nagovaraju seljake da stupaju u radikalsku stranku. Govore im neistine, da J.M.O. ne postoji više, da je dr. Spaho propao, da oni dok su u organizaciji nemaju nikakva prava, a kad stupe u radikalsku stranku, njihov će se svaki posao glatko svršavati u svim uredima. Ali mi dobro znamo da smo svi ipak pred zakonom jednaki, svakako smo jednaki na jednom mjestu sigurno, a to je u poreznom uredu, a kad smo jednaki u poreznom uredu, onda moramo biti jednaki i kod geometra i kod šumara i kod sudca i kod predstojnika. Zato nije istina da nemamo nikakva prava, ali je istina da nas u raznim uredima ne smatraju jednako. Da se o tom uvjerimo, ne treba nam ići dalje iz ovog kotara. Gotovo u svakome selu erarna se zemlja dijeli ljudima, ne dobrovoljcima nego običnim, koji nemaju zemlje i dovode se iz drugih općina u muslimanska sela, a muslimanima tog sela oskudnim zemljom ne daje se zemlja u njihovu rođenom selu. To je zato što su ovo Muje, a oni drugi Pere. Naša je borba u tom da se svagdje poštuju zakoni i pravda i svakom jednako sudi. Pravda i sila bore se od kad svijet postoji i Pravda je vječna, ona će pobijediti, a sila časovita. Mi smo na putu pravde. Trnovit je ovaj put, teška je ova borba, ali valja ustrajati jer je u tom nas sviju spas.

Na koncu se je dr. Spaho sa nekoliko toplih riječi zahvalio okupljenom narodu na njegovoj stranačkoj disciplini i političkoj svijesti i oprostio se, na što je svijet kliknuo „živila organizacija“. Poslanici su iza toga proveli vrijeme u srdačnom razgovoru u Čitaonici, gdje su se oprostili i u 5 sati otputovali.”

Preuzeto sa: https://www.facebook.com/gracanicki.glasnik/posts/842058665834047:0

Nekoliko imena članova Centralnog odbora i kotarskih delegata skupštine JMO iz Maglaja

Socijalni sastav članstva JMO

Od osnivanja Jugoslavenske muslimanske organizacije pa do šestojanuarske diktature, kada je zabranjen rad svim političkim partijama, JMO je na svim izborima dobivala ogromnu većinu muslimanskih glasova bez obzira na njihove socijalno-klasne osnove i razlike. Članstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije su sačinjavali isključivo bosanskohercegovački Muslimani a u socijalnom pogledu, s obzirom na socijalnu strukturu muslimanskog naroda, to su bili u ogromnoj većini zemljoradnici, zatim ostali slojevi: zanatlije, trgovci, posjednici, intelektualci, sveštenstvo, činovnici, gradska sirotinja i radništvo.

Opšta karakteristika muslimanskih političkih partija bila je da su sve one, pa i JMO, željele da okupljaju sve Muslimane bez obzira na klasnu pripadnost. Naravno da su biračku masu činili zemljoradnici, koji su sačinjavali ogromnu većinu bosanskohercegovačkih Muslimana.

Izvjesna manja i povremena diferencijacija bosanskohercegovačkih Muslimana u političkoj aktivnosti vršila se jedino prema nacionalnoj “opredijeljenosti” pojedinih, uglavnom ekstremno orijentisanih ili karijerističkih muslimanskih političara. Pojedine političke stranke ili, bolje reći, grupe okupljale su se na inicijativu muslimanskih političara pristalica srpskih ili hrvatskih građanskih političkih stranaka. To se desilo, na primjer, 1919. godine sa grupom nacionalista muslimana-Srba oko lista Jednakost (Jugoslavenska muslimanska demokratija). Dalje, pred izbore za Konstituantu muslimani – Srbi, pristalice demokrata osnovali su Muslimansku težačku stranku. Sam naziv stranke pokazuje da su ovi političari željeli osnovnu glasačku snagu JMO – zemljoradnika da odvoje od JMO. Ali, Muslimanska težačka stranka je doživjela neuspjeh na izborima i raspala se. Inače u propagandističkoj aktivnosti vodstvo JMO je tu stranku nazivalo “mutež” (kratica: Mu/slimanska/ tež/ačka/). Muslimanski političari srpski orijentisani – pristalice radikala okupili su se 1920. godine oko lista Domovina pod vodstvom muslimanskog političara iz vremena Austro-Ugarske Šerifa Arnautovića. Na skupštinskim izborima 1923. godine njihovu ulogu odigrali su disidenti JMO, također s neuspjehom. Tada je osim njih isto tako bezuspješno nastupila Nezavisna muslimanska stranka. Na sljedećim skupštinskim izborima 1925. godine potpomognuta od radikala nastupila je Narodna muslimanska stranka. I ona je, kao i sve ranije muslimanske stranke – protivnice JMO, doživjela puni poraz. Jedinstvo muslimanskog stanovništva, njegova puna podrška Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji i raniji pokušaji razbijanja JMO učinili su da na skupštinskim izborima 1927. godine ne vidimo ovakve konkurentske istupe.¹

Bez obzira na intencije muslimanskih političkih stranaka da okupljaju sve muslimanske socijalne strukture, ipak se može konstatovati da su “Muslimanska narodna stranka” i “Narodna muslimanska organizacija”, osnovane pred izbore 1920. godine, odnosno 1925. godine, bile u svojoj suštini izrazito političke stranke bivših feudalaca. Obje su zastupale isključivo interese bivših feudalnih zemljoposjednika.

Iz izloženog proizilazi da su bosanskohercegovački Muslimani, kao i Srbi i Hrvati, osim u JMO bili organizovani i u drugim političkim strankama, koje nisu imale nikakvo političko uporište. Dovoljno je poznato da je nacionalno-vjersko obilježje političkih stranaka u Bosni i Hercegovini bilo jedno od važnih komponenata političkog života u ovim krajevima. Analogno aktivnosti srpskog i hrvatskog dijela bosanskohercegovačkog stanovništva kao posebna istorijsko-kulturna i političko-etnička zajednica istupali su i Muslimani. Kod sva tri naroda u Bosni i Hercegovini vjerski faktor je imao značajnu i manje-više istu ulogu kako u nacionalnom razvoju, tako i u političkom životu.

Prema rezultatima svih skupštinskih izbora, u buržoaskoj Jugoslaviji muslimansko biračko tijelo je u ogromnoj većini (preko 90%) glasalo uvijek za kandidate JMO. Vrlo mali broj Muslimana je glasao za druge muslimanske političke stranke ili liste,² a još manje za srpske ili hrvatske političke stranke.

Bilo je, dakako, pojedinačnih slučajeva da su Muslimani pristupali srpskim ili hrvatskim političkim strankama, prvenstveno vladajućoj Narodnoj radikalnoj stranci. To su, sa stanovišta socijalne strukture, uglavnom, bili muslimanski službenici, čija je egzistencija umnogome zavisila od toga da li su pristalice vladajuće političke stranke. U protivnom, kao pristalice JMO oni su bili proganjani uvijek kada je JMO bila u opoziciji.³ Međutim, kakvog je karaktera bila partijska povezanost muslimanskog činovništva sa radikalima, vidi se iz činjenice da su oni gotovo svi, čim bi JMO ušla u vladu, javno istupali iz Narodne radikalne stranke i ponovo se vraćali u Jugoslavensku muslimansku organizaciju. Izrazitije se to dešavalo od aprila 1927. do januara 1929. godine, kada je JMO sa demokratskom strankom formirala Demokratsku zajednicu i kada su njeni predstavnici učestvovali u prvoj i drugoj vladi Velje Vukićevića, te u vladi dra Antona Korošca. U vezi s tim, radikalska Samouprava je reagovala na istupanje ionako malog broja Muslimana iz Narodne radikalne stranke naglašavajući da su Muslimani vrlo rado primljeni u redove Radikalne stranke jer su se svojim radom u partiji pokazali “kao vrlo pouzdan i konstruktivan elemenat”. Samouprava očekuje da će Muslimani pristupiti u Radikalnu stranku “čim se prilike potpuno srede”, jer “samo velike i moćne stranke mogu u dovoljnoj mjeri da vode računa o njihovim željama i interesima”.⁴

O radikalskim pristalicama među Muslimanima, njihovom karakteru i brojnosti u 1920. godini, može poslužiti kao karakterističan primjer izvještaj Kotarske uprave Bos. Gradiška o sastanku Jugoslavenske muslimanske organizacije (27. septembra 1920). Prema tome izvještaju, veći dio Muslimana u gradu, koji su do tada bili potpuno politički neopredijeljeni ili su pripadali radikalima, pristupio je JMO. Svega oko 20 Muslimana, ličnih prijatelja gradonačelnika Hakibega Reufbegovića i nadalje je ostalo u Radikalnoj stranci.⁵

Sa sigurnošću se može konstatovati da je Jugoslavenska muslimanska organizacija, kao svoje birače, okupljala gotovo sve muslimanske građane s pravom glasa u Bosni i Hercegovini. Stranačku masu su, osim zemljoradnika, sačinjavali i svi drugi slojevi, kao što su: zanatlije, trgovci, inteligencija, sveštenstvo, posjednici, činovnici, radnici, gradska i seoska sirotinja itd.

Socijalna struktura centralnog vodstva JMO

U Centralnom odboru JMO, izabranom na Osnivačkoj skupštini 16. februara 1919 – kako je već konstatovano – od 32 člana bilo je: gradonačelnika 6, posjednika 6, profesora 3, činovnika 3, sudija 2, muftija (viših sveštenika) 2, ljekara 2, a po jedan advokat, novinar, preduzetnik, učitelj, kotarski predstojnik, književnik i trgovac. Jedno mjesto je ostalo nepopunjeno.

Na sljedećoj Glavnoj skupštini Jugoslavenske muslimanske organizacije 6. i 7. oktobra 1921. u Centralni i Radni odbor izabrana su, takođe, 32 člana. Oni su sa 24 poslanika JMO, prema članu 21 Statuta JMO, činili centralno vodstvo stranke. Među tih 56 funkcionera JMO bilo je: trgovaca 12, posjednika-begova 10, činovnika 6, profesora 5, šerijatskih sudija 4, sudija 3, kotarskih predstojnika 3, doktora prava i advokata 3, zemljoradnika 2, ljekara 2, novinara 2, sveštenika 2, preduzimača i učitelja po jedan.⁶

Od 127 članova Centralnog odbora i delegata kotarskih skupština JMO na Zemaljskoj skupštini JMO 25. i 26. januara 1923. po zanimanjima je bilo: trgovaca 47, zemljoradnika 27, posjednika 24, gradonačelnika 6, obrtnika 3, profesora 3, viših činovnika u penziji 3, sveštenika 3, činovnika 3, advokata 2 i po 1 novinar, pravnik, poslanik ljekar, školski nadzornik, kovač.⁷

Sastav Centralnog odbora i delegata kotarskih skupština JMO na Zemaljskoj skupštini 10. i 11. decembra1924. izgledao je ovako: trgovaca 64, posjednika 21, težaka 21, narodnih poslanika 13, mualima (sveštenika) 11, službenika 7, penzionera 2, industrijalaca, zanatlija, novinara i studenata po jedan: svega 143.⁸

Slika objavljena u specijalnom prilogu lista “Slovenac” 25. januar 1925.

Na Zemaljskoj skupštini JMO 16. jula 1927. od 32 izabrana člana Centralnog odbora bilo je: posjednika 8, trgovaca 6, penzionera (viših službenika) 4, advokata 4, profesora 3, činovnika 3, te po jedan ministar, ljekar, zemljoradnik i obrtnik. Na ovoj skupštini bilo je prisutno 140 delegata kotarskih skupština, od kojih 48 trgovaca, 27 zemljoradnika, 22 posjednika, sveštenika 10, oblasnih poslanika 5, obrtnika 2, i po jedan bankovni direktor, industrijalac, novinar i pravnik, dok je 22 delegata bilo bez naznake zanimanja.⁹

Prema navedenim podacima, vodstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije (većina kotarskih rukovodilaca JMO je birana u Centralni odbor) po socijalnoj strukturi bilo je iz redova buržoazije, pa je JMO predstavljala tipičnu građansku stranku u kojoj je preovladavao uticaj muslimanske čaršije i inteligencije.¹⁰

Društveno-ekonomske prilike, politički odnosi i događaji u Kraljevini SHS pogodovali su muslimanskoj čaršiji i inteligenciji da okupi muslimansko stanovništvo i da ostvari političko jedinstvo tih masa, da bi uz njihovu političku podršku, prema postojećoj konstelaciji političkih snaga ostvarivali svoje klasne interese.

Iz naših dosadašnjih razmatranja dolazi se do zaključka o neodrživosti postavke da je u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji preovladavao uticaj feudalnih zemljoposjednika i begova, da je ona stvorena isključivo radi zaštite begovskih interesa i da je to begovska stranka.

Stoji činjenica da su feudalni zemljoposjednici – begovi imali određenog uticaja u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, osobito u početku njene političke aktivnosti kada je, inače, za begove bilo životno pitanje – rješavanje agrarnih odnosa. Nema sumnje da su feudalci – begovi životno i ekonomski ugroženi poslije ujedinjenja 1918. iskoristili tadašnji neravnopravan položaj Muslimana. Umnogome su uspjeli da svoje klasne interese predstave kao interese svih Muslimana.¹¹ U tome su uspjeli i s obzirom na činjenicu da su begovi u Bosni i Hercegovini gotovo sve do 1918. imali važnu riječ u muslimanskom društvu, jer su, izuzimajući Sarajevo i Mostar, oni bili nosioci društveno-ekonomske i političke aktivnosti. Muslimanska inteligencija se tek stvarala, i to dobrim dijelom iz redova begova (koji su ekonomski bili u mogućnosti da školuju svoju djecu). Još 1900. godine među bosanskohercegovačkim Muslimanima bilo je svega 10 lica sa fakultetskom spremom (osam pravnika, jedan filozof i jedan veterinar), ako se u ovaj broj ne računa mnoštvo obrazovanih Muslimana u školama islamskog Istoka.¹² Uticaj muslimanske inteligencije, premda je svakog dana bio veći i jači, ipak je u vrijeme Austro-Ugarske bio neznatan. U promijenjenim uslovima poslije ujedinjenja, za koje je karakteristično ukidanje kmetskih odnosa, revolucionarno raspoloženje seljaštva, pojačan uticaj građanstva i inteligencije u društvenom životu, begovat je počeo tražiti saveznike i našao ih u politički ugroženoj muslimanskoj čaršiji, ojačanoj inteligenciji i sveštenstvu. Tadašnja razvijenost muslimanskog društva nije mogla dovesti do političkog grupisanja na klasno-socijalnoj osnovi, iako je begovat kao feudalna klasa nestao (i sam begovat nije bio jedinstven s obzirom na veličinu posjeda, jer je samo oko 10% bilo veleposjednika). Tada se muslimanska buržoazija nije bila još potpuno razvila a inteligencija se kolebala između feudalaca i buržoazije.

Bosanskohercegovački Muslimani, brojno neznatni u odnosu na ostalo stanovništvo u srazmjerama Jugoslavije, bez jačih pozicija u ekonomskom i političkom životu zemlje, neravnopravni i pod stalnim pritiskom, našli su jedini izlaz u tome što su se jedinstveno politički organizovali, računajući da će se na taj način moći uspješno boriti za svoj opstanak i egzistenciju kao istorijsko-kulturna grupacija koja je u nacionalnom smislu, upravo, pod pritiskom srpske i hrvatske buržoazije i pod uticajem političke aktivnosti muslimanske čaršije i inteligencije sve jasnije izražavala svoju etničku posebnost.

Šovinistički ispadi i zastranjivanja u međunacionalnim odnosima, posebno prema Muslimanima, pomagali su muslimanskim feudalcima da, uz pomoć inteligencije, svoje klasne interese predstavljaju kao navodni interes svih bosanskohercegovačkih Muslimana. To im nije bilo teško i zato što nijedna nemuslimanska politička stranka ili grupa u svojim političkim programima nije zagovarala, čak ni spomenula zaštitu muslimanskih masa ili bilo kakve njihove posebne interese koji su doista bili egzistentni i koji su najmanje bili čisto vjerskog karaktera.

No, bez obzira na aktivnost JMO u korist feudalaca, sami feudalci su dobrim dijelom smatrali da u JMO ne mogu naći punu zaštitu svojih klasnih interesa. Zato su, pored aktivnosti u JMO, početkom 1919. godine osnovali svoju čisto klasnu organizaciju “Udruženje zemljoposjednika Bosne i Hercegovine”, kako bi lakše branili svoje interese. U toj organizaciji, koja je postojala sve do propasti monarhističke Jugoslavije, iako su bili okupljeni feudalci bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost, izrazit uticaj su imali Muslimani (s obzirom na etničku strukturu feudalaca u Bosni i Hercegovini). Staviše, intransigentniji muslimanski feudalci – veleposjednici – nalazili su potrebnim da osnuju vis avis JMO svoje posebne političke stranke, i to 1920. godine MUSLIMANSKU NARODNU OGRANIZACIJU, a 1925. godine NARODNU MUSLIMANSKU ORGANIZACIJU, koje, uzgred rečeno, nisu postigle bilo kakvog uticaja među muslimanskim masama.

Dr Atif Purivatra: JMO u političkom životu Kraljevine SHS, Svjetlost, Sarajevo, 1977, str. 368-377.

1Muslimani-Hrvati, pristalice Hrvatske seljačke stranke organizovali su poslije 1936. godine Muslimansku organizaciju HSS, pod vodstvom Hakije Hadžića. Ni oni nisu mogli muslimanskim masama ugroziti politički prestiž vođa JMO uprkos Stojadinovićevoj nepopularnosti.

2Kao ilustracija da su bosanskohercegovački Muslimani u ogrornnoj većini poklanjali povjerenje Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji mogu poslužiti rezultati skupštinskih izbora u Kraljevini SHS. Vid. Prilog br. 10.

Ako se uporede podaci o dobivenim glasovima sa ukupnim brojem stanovništva, onda se još očitije vidi da je JMO bila gotovo stopostotni reprezentant muslimanskog biračkog tijela: JMO je dobila 1920. godine 33,5% glasova u Bosni i Hercegovini; 1923. godine 32%, 1925. godine 29,9% i 1927. godine 30,8%, a muslimana je bilo 1921. godine 31,07%. Takav uspjeh nije postizala ni Hrvatska seljačka stranka, jedini predstavnik hrvatskih masa u Bosni i Hercegovini, jer nije nikad dostigla ni 20% glasova u Bosni i Hercegovini, iako se procenat Hrvata u Bosni i Hercegovini kretao od 22,87% do 23,58%. Srpski glasovi su dijeljeni uglavnom između Narodne radikalne stranke i Zemljoradničke stranke. Vid. Prilog broj 11.

Rezultati pojedinih opštinskih izbora u Bosni i Hercegovini za vrijeme Kraljevine SHS (28. oktobra 1928) također potvrđuju konstataciju o ogromnom uticaju JMO u muslimanskim masama. Tada je JMO obezbijedila 1 466 mandata, dok su sve ostale muslimanske liste postigle svega 46 mandata ili 3,04% od svih muslimanskih glasova. (Tih 46 mandata protivnici JMO postigli su u Tuzli 10, Sarajevu 4, Goraždu 5, Mostaru 2, Maglaju 5, Banjoj Luci 3, Derventi 2, Bosanskoj Gradiški 4, Bosanskom Novom 4, Cazinu 2, Bosanskoj Krupi 2 i Stocu, Livnu i Bugojnu po 1 mandat). Na ovim izborima JMO je od svih političkih partija postigla najviše mandata, pošto su ostale glavne političkc stranke postigle: Narodna radikalna stranka 1357, HSS 749, Zemljoradnička stranka 454, SDK 182 i Demokratska stranka 123 mandata (Jugoslavenski list, 257, 30. X 1928).

3Pravda, 146, 28. VI 1922; 147, 1. VII 1922; 148, 2. VII 1922; 149, 4. VII 1922; 150, 5. VII 1922.

4Pravda, 42, 30. VII 1927.

5ABiH, ZV, Pov. 10926/1920.

6U Centralni i Radni odbor JMO na skupštini stranke 6. i 7. oktobra 1921. izabrani su: 1. … 20. Uzeir Uzeirbegović, veleposjednik, Maglaj; 32. … Za počasnog predsjednika je izabran Ibrahim Maglajlić, a za potpredsjednika dr Mehmed Spaho (Pravda, 346, 13. X 1921).

7Članovi Centralnog odbora i kotarski delegati na skupštini JMO 25. i 26. januara 1923. su bili: 1. … 74. Began Karahusić, trgovac, Maglaj; … 123. Mustafa Uzeirbegović, posjednik, Maglaj; … 127. … (Pravda, 21, 27. I 1923).

8Sastav Centralnog odbora s imenima kotarskih delegata na skupštini JMO 10. i 11. decembra 1924: 1. … 25. Meho Bradarić, Maglaj: … 105. Hašim Mujanović, Maglaj; … 135. Uzeir Uzeirbegović, Maglaj; … 138. … (Pravda, 281, 12. XII 1924)

9Na Zemaljskoj skupštini JMO 16. jula 1927. izabran je Centralni odbor u sastavu: 1. dr Mehmed Spaho, predsjednik; 2. … 23. Edhem Mulabdić, direktor Proparandije na raspolaganju, Sarajevo; … 31. Uzeir Uzeirbegović, posjednik, Maglaj i 32. … Delegati tuzlanskog okruga: 1. … 12. Osman Glumčević, težak, Maglaj; … 28. Began Karahusić, trgovac, Maglaj; … 33. Omer Parić, Maglaj, … 40. … (Pravda, 33, 20. VII 1927).

10Upor. Jovan Marjanović, Građanske političke partije Kraljevine SHS, 1918 -1929. u knjizi: »Iz istorije Jugoslavije 1918 -1945«, Zbornik predavanja, Beograd 1958, 202.

11Milan Gaković u radu »Agrarni nemiri u Bosni i Hercegovini poslije prvog svjetskog rata« (Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BIH, Sarajevo, 1966, 6, 179) navodi da su se Muslimani u vrijeme formiranja nove države osjećali nesigurni i ugroženi, te da su age i begovi uspijevali da svoje klasne interese muslimanskog stanovništva i agrarnu reformu »kao isključivo muslimansko pitanje, kao pitanje ekonomskog i političkog opstanka Muslimana«, pridobivši na taj način ogromnu većinu muslimanskog stanovništva. U tome im je, prema Gakoviću, umnogome pomogla srpska buržoazija, sa naglašendm nacionalizmom, kao i nasilja koja su poslije rata vršena nad običnim muslimanskim svijetom.

12Fakultetski obrazovani bosanskohercegovački Muslimani do 1900. godine su bili: Ćamil Karamehmedović, dr Ahmed i Ibrahim Defterdarević, dr Halid, Abduselam i Mahmut Hrasnica, Muhamed Kulenović, Hašim Badnjević (svi pravnici ), dr Safvet Bašagić (filozof) i Šemso Salihbegović (veterinar). Oni su, uglavnom, iz begovskih porodica.

08. 08. 1927. Poziv Aliji Mujanoviću iz Ulišnjaka ispred KO JMO da bude čuvar glasačke kutije na dan izbora 11. 09. 1927.

 

Kotarski Odbor Jugoslavenske Muslimanske Organizacije u Maglaju

dne 8. avgusta 1927.

Gospodinu Aliji Mujanoviću u Ulišnjaku

Povjeravamo ti i imenujemo te za čuvara naše kutije na glasačkom mjestu Maglaj II na dan izbora od 11. septembra 1927, pa te molimo, da se za hatar sloge i jedinstva u našoj organizaciji bez oklijevanja primiš te dužnosti i da se nađeš na glasačkom mjestu već uoči izbora 10. septembra najkasnije u 3 sata poslije podne.

Mahsus selam!

Tajnik: Smajlagić

Presjednik: Muradbašić

Primjedba: Naša je kutija ovaj put peta po redu. Lista naše Organizacije glasi:

Nosilac liste: Dr. Mehmed Spaho

Sreski kandidat: Edhem Mulabdić

Njegov zamjenik: Uzeirbeg Uzeirbegović

Na glasačkom mjestu Maglaj II glasaju općine: Moševac, Ulišnjak, Tujnica, Straišće, Krsnopolje, Globarice.