Godine 1938. napustio sam posao kod “Našičke” u Begovom Hanu i prešao u Zavidoviće, gdje sam se zaposlio u “Šipadovom” pogonu stovarišta balvana. Ubrzo, već na prvoj skupštini, izabran sam za sindikalnog povjerenika, a odmah zatim i za predsjednika podružnice Ujedinjenih radničkih sindikata (URSS) “Šipadovih” radnika u Zavidovićima.
Rad naše sindikalne podružnice bio je intenzivan i njen uticaj na radnike daleko jači od uticaja Jugoras-a i HRS-a, premda su ove dvije organizacije pokušavale, na sve moguće načine, da nas ometu. U to vrijeme KPJ je djelovala putem Ursa i ja sam se, kao sindikalni aktivista, povezao s velikim brojem naprednih ljudi i komunista, u prvom redu sa studentom agronomije Petrom Dokićem, poštanskim činovnikom Fikretom Dedićem, Đurom Došenom, Mirkom Popovićem, Ivicom Stanojem… Oni su mi pomagali jer su i intelektualno i teoretski bili jači od mene.
Jednoga dana, septembra 1940. godine, Petar Dokić,1 koji mi je već ranije govorio o KPJ, njenoj borbi i ciljevima, pozvao me je na razgovor u stan Sime Malinovića, u Zavidovićima. Kada sam došao u Simin stan, našao sam tu Fikreta Dedića i dva nepoznata čovjeka. Ubrzo su stigli Petar, Musto Kupusović, Jakov Đidara i Simo. Posjedali smo i riječ je uzeo Petar. Koliko se sjećam, rekao je da smo pozvani na veoma ozbiljan sastanak, da su prisutni drugovi, koje ne poznajemo, partijski rukovodioci iz Tuzle i Doboja2 te da će nam drug iz Tuzle saopštiti o čemu se radi.
Tada je drug iz Tuzle ustao i obratio nam se otprilike ovim riječima:
– Drugovi, iako vas do danas nisam vidio, poznajem vaš rad i djelovanje. Od večeras vi ste članovi KPJ jer ste to povjerenje zaslužili. Partija od vas očekuje da ćete u budućnosti s još više volje izvršavati zadatke koji će se pred vas postavljati. Posebno morate obratiti pažnju na konspiraciju: niko osim nas ovdje prisutnih ne smije znati da ste članovi Partije. Morate biti budni prema neprijatelju, izbjegavati problematično društvo, paziti na svoj lični život. Svaka i najmanja neopreznost može vas odvesti na robiju. Član Partije nije lako biti i zato svaki od vas treba da se pojedinačno izjasni da li prihvata tu tešku, ali časnu dužnost…
Zatim je govorio Simo Malinović. Poslije njega sam govorio ja, a zatim su Musto i Jakov izrazili spremnost da budu članovi KPJ i zahvalnost na povjerenju koje im je na taj način ukazano. Svi smo bili ponosni što smo postali članovi KPJ.
Petar Dokić je predložio da se odmah formira partijska ćelija i izabere njen sekretar. Za sekretara je predložio Simu Malinovića, sa čim smo se Musto Kupusović, Jakov Đidara i ja složili.
Tako je formirana partijska ćelija u preduzeću “Šipad” u Zavidovićima.
Sastanke ćelije održavali smo svakih 15 dana u Siminom stanu, ili, ako je bilo lijepo vrijeme, kod Mustine kuće u selu Majdan.3 Pored nas četvorice, sastancima su prisustvovali Petar Dokić i Fikret Dedić, ili barem jedan od njih dvojice. Oni su nam pomagali u izučavanju marksističke literature.
Sve direktive koje smo dobivali i zaključke koje smo donosili sprovodili smo, uglavnom, putem sindikalne podružnice Ursa. Tako smo postupali sve do kraja decembra 1940. godine, kada je vlada Cvetković-Maček zabranila rad Ursa. U novim uslovima promijenili smo metode rada: osnovali smo Kulturno-prosvjetno društvo “Rad” i tako zadržali dotadašnje prostorije povjereništva Ursa. Formirali smo u tom društvu tamburašku, horsku, dramsku i literarnu sekciju, u koje smo okupljali radnike i radničku omladinu, te uz pomoć naprednih studenata i srednjoškolaca organizovali razne priredbe, izdavali zidne novine itd.
Srednja Bosna u NOB, Članci i sjećanja, knjiga I, str. 137., Vojno izdavački zavod, Beograd, 1976.
1Petar Dokić, student agronomije, bio je veoma aktivan u studentskom pokretu u Beogradu, kao član uprave bosanskohercegovačkog studentskog udruženja “Petar Kočić” i uprave Udruženja studenata šumara i agronoma u Zemunu. U radu na terenu bio je povezan s Mjesnim komitetom KPJ u Doboju i Tuzli. Otac mu je bio željezničar u Bradićima, između Maglaja i Zavidovića, i Petar se pred rat našao na tom terenu po partijskom zadatku i bio tijesno povezan s partijskom ćelijom u Maglaju i sekretarom Fikretom Dedićem. Napomena Redakcije.
2Poslije sam saznao da su to bili Cvijetin Mijatović (iz Tuzle) i Josip Jovanović (iz Doboja).
3Ime Mustafa Kupusović (iz Zavidovića) se nalazi na Popisu imena logoraša komunista i aktivista NOP-a koncentracionog logora »Danica«, kraj Koprivnice, koji su poslali sami logoraši Odboru za logore i zatvore Pokrajinskog odbora Narodne pomoći za Hrvatsku koji je sačinjen janauara 1942. (Knjiga Sjeverozapadna Hrvatska u NOB i Socijalističkoj revoluciji II. – Građa 1941. – 1945. Zagreb 1984. dok. br. 24)
U knjizi Jusufa Mujkića – Zavidovići kroz historiju II, u prilogu: ŽRTVE CIVILNOG STANOVNIŠTVA od okupatora i njegovih pomagača u periodu 1941-1945. god. na području zavidovićkog sreza po mjesnim narodnim odborima, u podacima za Zavidovići selo na spisku je i Mustafa (Mustafe) Kupusović (str. 556). Osim Mustafe u istoj knjizi je spomenut Kupusović (Mustafe) Mahmut iz Majdana koji je u avgustu 1941. stupio u Ozrenski partizanski odred i koji je u januaru 1942. zarobljen i odveden u logor Jasenovac gdje je ubijen (str. 109). Moguće je da je ovdje greškom umjesto Mustafe evidentirano Mahmut.
(NAPOMENA TVZM)
TV Zaboravljeni Maglaj - Dokumentarni program 