Arhive oznaka: Čauš Hasan

Isprava tešanjskog kadije, april 1756.

U knjizi “Maglaj na tragovima prošlosti”, Adin Ljuca predstavlja sljedeći dokumenat iz zbirke Abdulaha Mahmutagića, u kojem se takođe spominju Begzade Mehmed-aga, zatim Abdulmumin i Abdulatif-aga, te Mehmed Čelebija i njgov sin (Mula) Mahmud efendija.

April 1756. godine. Isprava tešanjskog kadije (potpun prijevod).1

Ono što je u (dokumentu) istraženo i zabilježeno
desilo se (doista) kod (mene), upućenog na onoga
koga stalno slavim i koji je uzvišen (na Boga),
Musa, zamjenik kadije Tešanjskog kadiluka da ga (Bog) prosti!
(Pečat s nečitkom legendom)

Budući da je zatraženo da se istraga izvrši, zabilježi, saslušanje sprovede, stvar razluči i riješi na mjestu istraživanja po donjem predmetu, stigao sam osobno na mjesto oko koga se vodi spor, u Gornju mahalu, jednu od mahala kasabe Maglaj, i održano je vjersko-šerijatsko suđenje u prisutnosti vjerodostojnih svjedoka koji su popisani u nastavku dokumenta.2 Tada je Mula-Abdi, sin Šuajb-efendije izjavio: “Ovo mjesto koje se istražuje jest put s moje livade koju sam kupio od Fazli-hodže i već godinama običavam prolaziti i prenositi svoje tovare (tuda), a ovaj Hasan, sin Mehmedov, zabranjuje mi da prolazim kroz spomenuto mjesto, pa želim da šerijatski sud naredi da mi on ne spriječava i ne brani taj prolaz”.

Navedeni u ovom dokumentu, spomenuti Hasan je to poricao i rekao: “Spomenuti Mula-Abdi tvrdi za navedeno mjesto da je to njegov put, a prema tvrđenju većine stanovnika naše kasabe, imanja pokojnog Mehmeda, daidže Mula-Abdije i njegovog drugog daidže Mahmuda koji je još u životu, i naša imanja, nisu bila ograđena ni zidom, ni ogradom, ni živicom, pa je kroz njih prolazio tko god je htio, a ja sam spomenuto zemljište kupio još ranije od spomenutih Mehmeda i Mahmuda, dvojice daidža navedenog Mula-Abdije za dvije tisuće osam stotina četrdeset akči, i ogradio sam svoje imanje zato što sam htio da spriječim prolaženje”.

Kad su zatraženi od spomenutog Hasana istiniti iskazi i vidni dokazi, priveo je i suočio slobodne svjedoke, ugledne Muslimane iz spomenute mahale, osobe po imenu: Pašo-zade Jahja ČembijuMula Mahmud efendiju, sina Mehmed-Čelebije koji su bili prisutni radi svjedočenja na spomenutom održanom suđenju, i ovi su izjavili: “Svjedoci smo i svjedočimo na osnovu dokaza i iskaza na sudu da je stvarno onako kako je navedeno”.

Budući da se njihovo svjedočenje usvojilo, nakon iskaza svjedoka i provjeravanja, i kad je svaki od njih svjedočio, to je na traženje (ova) isprava napisana kako je stvar tekla na sudu i predana molitelju. Napisano časnog šabana 1170. godine (=aprila 1756. godine).

Svjedoci:

Ponos prvaka i jednakih Begzade Mehmed-aga
Ponos prvaka Begzade Husein-aga
Ponos prvaka Abdulmumin-aga
Ponos među sličnima Abdulatif-aga
Dizdar Abdulkadir-aga
Handžija Emrulah Čelebi
Ponos imama Osman-efendi
Ponos sličnih Ahmed Baša
Memiš, sin Abdulmumin-agin
Sudski pozivar Čauš Hasan i drugi prisutni.

1ĐUKANOVIĆ, Marija: Maglajski dokumenti A. Mahmutagića. AFF. Beograd – VI(1966). str. 451-452.
2Vjerodostojni svjedoci u jednoj mahali bili su unaprijed određeni i uz malu nagradu bili uvijek kadiji na raspoloženju (sr. F. Bajraktarević, Dubrovačka Arabica, Beograd, 1962, str. 22).

Bilješka iz Tešanjskog sidžila od 09.09.1742. u kojoj se spominje maglajski kapetan Hadži Mahmud

Teš sidžil str 47L 12/d2:
Na osnovu časne bujuruldije koja je poslana ove 1155. (1742) godine po mubaširu hadži Husejn-agi, kao i na osnovu naredbe fermana bilo je potrebno da se pošalje iz Tešanjskog kadiluka 20 kola sa po dva para volova, šest osoba za paljenje kreča, komorske konje i čerahore. Da bi se izvršila procjena u skladu sa časnom bujuruldijom, došli su u Ninkovo Selište i Šušnjare  naimenovane osobe: kethoda kapidžija Omer-aga, kapetani i naibi Tešnja, Doboja, Gradačca, tuzlanski naib i vojnici sa svojim zapovjednicima. Trebalo je izvršiti procjenu za obnovu doborske tvrđave i o tome podnijeti izvještaj. Nakon izvršene procjene svi spomenuti kapetani, kao i kapetan Vranduka Husejn, zatim Maglaja hadži Mahmud potpisali su izvještaj i poslali ga po mubaširu hadži Husejn-agi. Na osnovu izvršene procjene i u skladu sa časnom bujuruldijom, posredstvom mubašira Hasana čauša izvršen je razrez po starom običaju. Suma je izražena u akčama i na sljedeći način prikazana.
Zapisano: 9. redžepa 1155. (9.9.1742) godine.
-nahija Maglaj:   669 groša i 112 groša za menzil = 781 groš
-nahija Žepče:    446 groša i 8 groša za odbjegle = 454 groša .
-sultanov has – zimije nahije Tešanj:   820 groša i 18 groša za odbjegle = 835 groša
-čiftlička sela:   503 groša
-vakuf (Gazi Husrev-begov): 273,5 groša i 6 groša za odbjegle = 279,5 groša

SIDŽIL TEŠANJSKOG KADILUKA (1740-1752), str. 47. ORIJENTALNI INSTITUT U SARAJEVU

bujuruldija – dokument koji su izdavali lokalni namjesnici (bosanski valije odn. veziri)
ferman – sultanski dokument, izdavan zbog različitih potreba u vidu instrukcija, naredbi ili informacija.
mubašir – službeno lice, izaslanik ureda bosanskog namjesnika. Izvršavao je razne zadatke po nalogu Bosanskog Divana.

Hamdija Kreševljaković je napisao:

Kapetani Maglaja bili su iz dvaju različitih porodica kojima se za prezimena ne zna, kao ni za imena kapetana iz prve porodice. Potomci ove druge porodice prozvaše se kasnije Uzeirbegovići. U porodici ovih sačuvalo se predanje da je jedan od njihovih predaka bio imam Kalauz Jusuf-pašine džamije u Maglaju i da je on uzurpirao maglajsku kapetaniju na nepoznat način.

Da li je ovo jedan od kapetana iz te prve porodice o čijim imenima H. K. nije imao podataka?