Arhive oznaka: Bradići

SL 11. 11. 1900. Omerović Alija

Br. 5300/pol. 1900.   2382 1—1

Kotarski ured u Maglaju daje ua znanje, da je na molbu ovrhovoditelja Privilegovane zemaljske banke za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, zbog dužnih 200 K spp., dozvolio javnu dražbu nepokretnina ovršenika Alije Omerovića iz Bradića,

Omerovic Alija SL 11 11 1900u gruntovnom ulošku br. 7, katastr. općine Bradić, u A I. i II. upisanih i to:

U A I.

1. Kat. čest. br. 13/5, kućište sa dvorištem i kućom, k. br. 7, u površini od 120 kv. met.

2. Kat. čest. br. 183/2, šljivik pod Košarama, u po­vršini od 350 kv. met., obje mulk.

U A II.

1. Kat. čest. br. 183/3, oranica njiva pod Košarama, u površini od 1 dun. 900 kv. met.

2. Kat. čest. br. 184/4, oranica “Radotine”, u površini od 2 dun. 80 kv. met.

3. Kat. čest. br. 195/1. oranica “Krčevini u Stupnom osoju”, u površini od 4 dun. 200 kv. met.

4. Kat. čest. br. 198/3, oranica “Zaluće”, u površini od 6 dun. 400 kv. met., sve mirije.

Za dražbu tih nepokretnina, koja će se obdržavati kod ovog ureda, odregjuje se drugi rok u četvrtak dana 6. decembra 1900. u 11 sati prije podne.

Na ovom roku prodavače se te nepokretnine za najviše ponugjenu svotu, makar i ispod oglasne cijene odregjene kao gore na 1120 K.

Dražbeni uslovi i isprave…

Kotarski ured. Maglaj, 25. oktobra 1900.

Članak objavljen u Glasniku VIS u FNRJ autora Ibrahima Hasića o proslavi Nove hidžretske (1380) godine u Maglaju, 1960. godine

PROSLAVA NOVE MUSLIMANSKE GODINE 1380 U KUR'SUMLIJI DŽAMIJI U MAGLAJU

U nedelju 26 juna 1960 godine poslije podne namaza u Kuršumliji džamiji proslavljena je Nova muslimanska godina 1380. Ova proslava provela se na do sada neuobičajeni način u ovome mjestu. Održana je akademija sa slijedećim programom: učenje ašereta, predavanje – Nova muslimanska godina 1380, recitacija – Nat – od Musa Ćazim Ćatića, solo učenje spjeva koji je specijalne spjevan za Hidžu i kasida – Muhamedun – sejjidun koja je praćena u horu. Na kraju proučena je prigodna dova na našem maternjem jeziku. Izvođači programa bili su službenici IVZ s područja Džematskog odbora Maglaj.

Pošto proslavljanje muslimanske Nove godine do sada u ovom mjestu nije bilo uobičajeno na ovakav način, a i sezona poljoprivrednih poslova, nije se očekivala velika posjeta ove svečanosti. Zahvaljujući našim vrijednim imamima, koji su uložili sav svoj trud u dokazivanju vrijednosti ove manifestacije, posjeta je bila mnogo veća nego što se očekivalo. Vjernici Islama kako iz samog mjesta, tako i iz okolnih sela, napustili su sve svoje poslove i došli u Kuršumliju džamiju, da prisustvuju ovoj svečanosti i zajednički uveličaju ovu muslimansku manifestaciju. Naročito je vrijedno istaknuti džemat sela Bradića. To, selo udaljeno je od Maglaja oko nekih desetak km. tj. najudaljenije selo od Maglaja koje nema svoje džamije, ali i pored toga iz Bradića je posjetioca bilo najviše. Bradičani su ljudi prilično siromašnog materijalnog stanja, ali su dobri muslimani, iskreni i složni, te kao takvi spremni su uvijek podnijeti velike žrtve, kako za dobrobit svoje IVZ, tako i za dobrobit naše drage domovine.

Akademija je dobro uspjela. To se moglo zaključiti iz raspoloženja i pomnog slušanja prisutnih dok se je program akademije izvodio. Prisutni su izrazili veliko zadovoljstvo što se otpočelo s ovakvim načinom manifestovanja muslimanskih mubarek-dana i apelovali da se i dalje nastavi s ovakvim manifestacijama.

Po završetku akademije tj. poslije proučene dove, imam Kuršumlije džamije zahvalio se prisutnima na posjeti i u ime svoje i ime Povjereništva ilmije u Maglaju, čestitao im Novu muslimansku godinu, želeći da se provede u rahatluku i u Božijem dž. š. raziliku. Posllje toga zaželio je i opomenuo prisutne da našu nastupaduču godinu svi provedemo u smislu i duhu ovih Alejhiselamovih riječi:

»Pravi je musliman onaj, koji ne uznemiruje druge ljude djelom ni riječi, a pravi borac na Božijem dž. š. putu je onaj, ko odbaci i izbjegne sve što je, Bog dž. š. zabranio«.

Po izlasku iz džamije otpočelo je rukovanje i iskreno čestitanje Nove muslimanske godine.

Bože, podari nam dug život, da dobra djela radimo, a loših djela da se klonimo.

Hasić Ibrahim

Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u FNRJ, broj 10-12, oktobar-decembar 1960, godina XI, str. 533-534.

prosl n. h. g. 1960 Glasnik VISJAutor ovog kao i još nekoliko drugih članaka objavljenih u “Glasniku VIS” je Ibrahim-ef. Hasić, koji je tih godina obavljao dužnost imama Kuršumlije džamije. U Zborniku radova sa naučnog skupa “Naslijeđe Doboja i okoline”, u radu pod naslovom “Pet stoljeća Čaršijske džamije u Doboju” autora Ibrahim ef. Halilovića, nalazi se i biografija Ibrahim ef. Hasića:

Hadži Ibrahim‐ef. Hasić (od oca Husejna i majke Aiše) rođen je 1921. godine u Donjoj Orahovici (opština Gračanica). Završio je Gazi Husrev‐begovu medresu 1947. godine u Sarajevu. Bio je oženjen sa Sevletom‐hanumom, kćerkom Saliha Nurkanovića iz Seone sa kojom je imao četvero djece (kojima je mahom dao visoku naobrazbu).

Još kao učenik je postao pripadnikom organizacije „Mladi muslimani“, što mu je donijelo mnoge poteškoće tokom njegovog života. Ibrahim‐ef. 1949. godine biva uhapšen sa još nekoliko prijatelja, te nakon formalnog suđenja biva osuđen na 16 godina zatvora. Kaznu je izdržavao u Tuzlanskom zatvoru (pet mjeseci), zatim je premješten u Zenički zatvor. Sjećanja Ibrahim‐ef. na taj period su bila teška i o tome je nerado govorio. Vršili su razne pritiske na njh tražeći saradnju i špijuniranje za koje su nudili odlazak kući. Bilo je i ubistava, tako je ubijen učenik Gazi Husrev‐begove medrese Omer Kovač i to na prvi dan bajrama. Kasnije je h. Ibrahim‐ef. imao dva pomilovanja i odležao je osam i po godina. Treba napomenuti da je tada u zatvoru bila elita Bošnjaka, te da su oni boravak u zatvoru iskoristili tako što su zatvor pretvorili u svojevrstan univerzitet, gdje su čitali, raspravljali, ibadet činili, čak su učili i strane jezike. Sve se to kasnije dalo primjetiti kroz njihov rad i primjenu naučenog.

Iz zatvora izlazi 29. novembra 1957. godine. Imamsku službu je vršio u Kuršumliji džamiji u Maglaju, Huskićima kod Lukavca, Bijeloj džamiji u Gračanici, te u Selimiji džamiji u Doboju. U čaršijskoj džamiji u Doboju, na dužnosti imama bio je od 1979. do 1986. godine. Ibrahim‐ef. Hasić je živio težak i iskušenjima protkan život, potporu u svom životu imao je u svojoj porodici i nekolicini prijatelja.

Na drugi bolji svijet, 22. 10. 1991. godine, preselila je njegova hanuma. Taj gubitak osobe koja je uvijek bila uz njega jako je pogodio h. Ibrahim‐ef. Pred džumu namaz, 21.7. 1995. godine na Ahiret je preselio h. Ibrahim‐ef. Hasić. Koliko je bio poštovan i cijenjen vidjelo se i po velikom broju ljudi koji su i pored ratnih opasnosti došli na dženazu. Taj dan pred njegovu dušu su proučene dvije hatme, jedna od kolega a jedna od njegove porodice. Po želji rahmetlije dženazu, ispred Bijele džamije u Gračanici klanjao je hadži Amir-ef. Karić, a u Donjoj Orahovici hadži Muhibija‐ef. Nurkić.

T. Nurikić i A. Karić, „Merhum h. Ibrahim ef. Hasić“, Hikmet, list za vjersko‐teološka i kulturno-historijska pitanja, Tuzla, period VIII, br. 9 (93), rebiu-l-ahir 1416. (septembar 1995.).