Arhive oznaka: braća Mehmed i Mahmud stanovnici kasabe Maglaj

Nekoliko zabilješki Tešanjskog sidžila iz sredine 18. stoljeća u kojima se spominju sela i stanovnici Maglajske nahije

L 5a/d6:

Neka je hvala moćnom, milostivom, uzvišenom, mom sultanu!

Predstavka smjernih je sljedeća:

Ovi smjerni podanici su stanovnici sela Penče, koje pripada Maglajskoj nahiji, Tešanjskom kadiluku. Sinoć, u ponedjeljak uvečer, zimija Vidoča, stanovnik sela Dobro Polje, koje pripada istoj nahiji, napao mi je kuću, ubili su sina mi Marka, a drugog sina Đoku i rođaka Todora ranili. Od Vaše se uzvišene milosti očekuje da imenujete mubašira i da spomenutog Vidoču i njegove drugove uhvate i pravedno kazne. O tome obavijestite fermanom milostivog mog sultana, gospodina tešanjskog kadiju i zabita Maglajske nahije.

Smjerni Ilija, zimija

L 8/d3:

Neka je hvala njegovoj visosti, moćnom, milostivom, mom sultanu!

Predstavka smjernog podanika zimije je sljedeća:

“Već su dvadeset i dvije godine kako sam uz posredništvo kupio i kako uživam dvije baštine u selu Vasil u Maglajskoj nahiji, koja pripada Tešanjskom kadiluku. Pet njiva koje su unutar spomenute zemlje stanovnici maglajske kasabe Mehmed i njegov brat Mahmud silom su uzeli i to registrovali na sudu. Već 22 godine uživam tih sedam njiva, a izdan je sudski dokument koji je u suprotnosti sa (ranijim) sudskim dokumentima i bujuruldijom, čime je Vašem smjernom podaniku učinjena velika nepravda i nasilje. Od Vaše uzvišene milosti moli se sljedeće: da uvidom u dokumente koje posjedujem posredstvom vašeg mubašira spomenutu dvojicu privedete na Bosanski Divan, da u prisustvu obje parnične strane, i u toku sudske rasprave, a na osnovu dokumenata koje posjedujem, ustanovite moje pravo i činjenično stanje. U vezi s ovim molbu podnosim sultanu mom, čija je naredba vječna.”

Smjerni Ilija

L 21/d3:

Predstavka smjernog dobroželjitelja je sljedeća:

Predstavku je napisao Abdulmumin-aga, stanovnik kasabe Maglaj, koja pripada Tešanjskom kadiluku. Naređeno je da se da:

– na ime pristojbe za poštanske stanice 88 akči za hadži Hasan-agu, kapidžiju bivšeg valije, vezira svijetla srca,

– za pronalaženje hajduka 78 groša,

– za sudske troškove gospodinu kadiji 100 groša,

– za ratni doprinos u Iranu kapidžibaši 270 (dvjesta sedamdeset) groša, a što ukupno iznosi 541 (petsto četrdeset jedan) groš. Spomenuti iznos razrezan je u navedenoj nahiji uz posredstvo svih. Iz spomenute nahije iznos od 180 groša nisu dali Vidoč, Marjan i Vujin. Dovedeni su na sud. Kada su ih pitali, izjavili su da su sumu u potpunosti predali imamu Mahmudu kada je bio razrez. Spomenuti imam Mahmud nije priznao da je prilikom kupljenja novac uzeo. Takav je slučaj!

Od Vaše visosti molimo izvještaj i da nas pozovete.

Dana: 11. ramazana 1156. (29.10.1743) godine.

Isprava tešanjskog kadije, april 1756.

U knjizi “Maglaj na tragovima prošlosti”, Adin Ljuca predstavlja sljedeći dokumenat iz zbirke Abdulaha Mahmutagića, u kojem se takođe spominju Begzade Mehmed-aga, zatim Abdulmumin i Abdulatif-aga, te Mehmed Čelebija i njgov sin (Mula) Mahmud efendija.

April 1756. godine. Isprava tešanjskog kadije (potpun prijevod).1

Ono što je u (dokumentu) istraženo i zabilježeno
desilo se (doista) kod (mene), upućenog na onoga
koga stalno slavim i koji je uzvišen (na Boga),
Musa, zamjenik kadije Tešanjskog kadiluka da ga (Bog) prosti!
(Pečat s nečitkom legendom)

Budući da je zatraženo da se istraga izvrši, zabilježi, saslušanje sprovede, stvar razluči i riješi na mjestu istraživanja po donjem predmetu, stigao sam osobno na mjesto oko koga se vodi spor, u Gornju mahalu, jednu od mahala kasabe Maglaj, i održano je vjersko-šerijatsko suđenje u prisutnosti vjerodostojnih svjedoka koji su popisani u nastavku dokumenta.2 Tada je Mula-Abdi, sin Šuajb-efendije izjavio: “Ovo mjesto koje se istražuje jest put s moje livade koju sam kupio od Fazli-hodže i već godinama običavam prolaziti i prenositi svoje tovare (tuda), a ovaj Hasan, sin Mehmedov, zabranjuje mi da prolazim kroz spomenuto mjesto, pa želim da šerijatski sud naredi da mi on ne spriječava i ne brani taj prolaz”.

Navedeni u ovom dokumentu, spomenuti Hasan je to poricao i rekao: “Spomenuti Mula-Abdi tvrdi za navedeno mjesto da je to njegov put, a prema tvrđenju većine stanovnika naše kasabe, imanja pokojnog Mehmeda, daidže Mula-Abdije i njegovog drugog daidže Mahmuda koji je još u životu, i naša imanja, nisu bila ograđena ni zidom, ni ogradom, ni živicom, pa je kroz njih prolazio tko god je htio, a ja sam spomenuto zemljište kupio još ranije od spomenutih Mehmeda i Mahmuda, dvojice daidža navedenog Mula-Abdije za dvije tisuće osam stotina četrdeset akči, i ogradio sam svoje imanje zato što sam htio da spriječim prolaženje”.

Kad su zatraženi od spomenutog Hasana istiniti iskazi i vidni dokazi, priveo je i suočio slobodne svjedoke, ugledne Muslimane iz spomenute mahale, osobe po imenu: Pašo-zade Jahja ČembijuMula Mahmud efendiju, sina Mehmed-Čelebije koji su bili prisutni radi svjedočenja na spomenutom održanom suđenju, i ovi su izjavili: “Svjedoci smo i svjedočimo na osnovu dokaza i iskaza na sudu da je stvarno onako kako je navedeno”.

Budući da se njihovo svjedočenje usvojilo, nakon iskaza svjedoka i provjeravanja, i kad je svaki od njih svjedočio, to je na traženje (ova) isprava napisana kako je stvar tekla na sudu i predana molitelju. Napisano časnog šabana 1170. godine (=aprila 1756. godine).

Svjedoci:

Ponos prvaka i jednakih Begzade Mehmed-aga
Ponos prvaka Begzade Husein-aga
Ponos prvaka Abdulmumin-aga
Ponos među sličnima Abdulatif-aga
Dizdar Abdulkadir-aga
Handžija Emrulah Čelebi
Ponos imama Osman-efendi
Ponos sličnih Ahmed Baša
Memiš, sin Abdulmumin-agin
Sudski pozivar Čauš Hasan i drugi prisutni.

1ĐUKANOVIĆ, Marija: Maglajski dokumenti A. Mahmutagića. AFF. Beograd – VI(1966). str. 451-452.
2Vjerodostojni svjedoci u jednoj mahali bili su unaprijed određeni i uz malu nagradu bili uvijek kadiji na raspoloženju (sr. F. Bajraktarević, Dubrovačka Arabica, Beograd, 1962, str. 22).