Arhive oznaka: Begzade Mehmed-aga

Isprava tešanjskog kadije, april 1756.

U knjizi “Maglaj na tragovima prošlosti”, Adin Ljuca predstavlja sljedeći dokumenat iz zbirke Abdulaha Mahmutagića, u kojem se takođe spominju Begzade Mehmed-aga, zatim Abdulmumin i Abdulatif-aga, te Mehmed Čelebija i njgov sin (Mula) Mahmud efendija.

April 1756. godine. Isprava tešanjskog kadije (potpun prijevod).1

Ono što je u (dokumentu) istraženo i zabilježeno
desilo se (doista) kod (mene), upućenog na onoga
koga stalno slavim i koji je uzvišen (na Boga),
Musa, zamjenik kadije Tešanjskog kadiluka da ga (Bog) prosti!
(Pečat s nečitkom legendom)

Budući da je zatraženo da se istraga izvrši, zabilježi, saslušanje sprovede, stvar razluči i riješi na mjestu istraživanja po donjem predmetu, stigao sam osobno na mjesto oko koga se vodi spor, u Gornju mahalu, jednu od mahala kasabe Maglaj, i održano je vjersko-šerijatsko suđenje u prisutnosti vjerodostojnih svjedoka koji su popisani u nastavku dokumenta.2 Tada je Mula-Abdi, sin Šuajb-efendije izjavio: “Ovo mjesto koje se istražuje jest put s moje livade koju sam kupio od Fazli-hodže i već godinama običavam prolaziti i prenositi svoje tovare (tuda), a ovaj Hasan, sin Mehmedov, zabranjuje mi da prolazim kroz spomenuto mjesto, pa želim da šerijatski sud naredi da mi on ne spriječava i ne brani taj prolaz”.

Navedeni u ovom dokumentu, spomenuti Hasan je to poricao i rekao: “Spomenuti Mula-Abdi tvrdi za navedeno mjesto da je to njegov put, a prema tvrđenju većine stanovnika naše kasabe, imanja pokojnog Mehmeda, daidže Mula-Abdije i njegovog drugog daidže Mahmuda koji je još u životu, i naša imanja, nisu bila ograđena ni zidom, ni ogradom, ni živicom, pa je kroz njih prolazio tko god je htio, a ja sam spomenuto zemljište kupio još ranije od spomenutih Mehmeda i Mahmuda, dvojice daidža navedenog Mula-Abdije za dvije tisuće osam stotina četrdeset akči, i ogradio sam svoje imanje zato što sam htio da spriječim prolaženje”.

Kad su zatraženi od spomenutog Hasana istiniti iskazi i vidni dokazi, priveo je i suočio slobodne svjedoke, ugledne Muslimane iz spomenute mahale, osobe po imenu: Pašo-zade Jahja ČembijuMula Mahmud efendiju, sina Mehmed-Čelebije koji su bili prisutni radi svjedočenja na spomenutom održanom suđenju, i ovi su izjavili: “Svjedoci smo i svjedočimo na osnovu dokaza i iskaza na sudu da je stvarno onako kako je navedeno”.

Budući da se njihovo svjedočenje usvojilo, nakon iskaza svjedoka i provjeravanja, i kad je svaki od njih svjedočio, to je na traženje (ova) isprava napisana kako je stvar tekla na sudu i predana molitelju. Napisano časnog šabana 1170. godine (=aprila 1756. godine).

Svjedoci:

Ponos prvaka i jednakih Begzade Mehmed-aga
Ponos prvaka Begzade Husein-aga
Ponos prvaka Abdulmumin-aga
Ponos među sličnima Abdulatif-aga
Dizdar Abdulkadir-aga
Handžija Emrulah Čelebi
Ponos imama Osman-efendi
Ponos sličnih Ahmed Baša
Memiš, sin Abdulmumin-agin
Sudski pozivar Čauš Hasan i drugi prisutni.

1ĐUKANOVIĆ, Marija: Maglajski dokumenti A. Mahmutagića. AFF. Beograd – VI(1966). str. 451-452.
2Vjerodostojni svjedoci u jednoj mahali bili su unaprijed određeni i uz malu nagradu bili uvijek kadiji na raspoloženju (sr. F. Bajraktarević, Dubrovačka Arabica, Beograd, 1962, str. 22).

Tešanjski sidžil, 02.03.1742. – Begzadić Mehmed-aga

L 7a/d3:
Uzrok pisanju dokumenta, upućenog Vratima sreće i pravednosti, sljedeći je:
Begzadić Mehmed-aga, jedan od aga maglajske tvrđave, koja pripada Tešanjskom kadiluku, podnio je žalbu časnom, svijetlom sudu, stjecištu vjere, visokom čistilištu: Omer spahija, Durak, Velija i njihovi sinovi uživaju timar u Tuzlanskom kadiluku. Moj posjed, poznat po imenu Gorina, u Maglajskoj nahiji ometaju i miješaju se, što je zabranjeno. Kako je zabranjeno remetiti uživanje posjeda, podnio sam žalbu sudu u cilju izvršenja sudskog spora. Onaj ko nije stanovnik Tešanjskog kadiluka ne može biti pozvan na sud, ukoliko se kadiji ne pošalje časna bujuruldija. Kada je na gore izloženi način udovoljeno i kada je vašem smjernom podaniku data odgovarajuća presuda, o istoj stvari iz drugog kadiluka časnom bujuruldijom naređeno je da dođemo. Na tom mjestu izvršena je sudska rasprava, o čemu je izdano sudsko rješenje. Ovaj smjerni podanik moli da bujuruldijom izvolite narediti da se to rješenje pošalje parničnim strankama.
Ovaj smjerni podanik želi Vašem uzvišenom gospodstvu trajni život!
Zavedeno: 26. zul-hidždžeta 1154. (2.3.1742) godine.
Ahmed Said, kadija kadiluka Tešanj

SIDŽIL TEŠANJSKOG KADILUKA (1740-1752), str. 33.