Nekrolog Musaefendić Salih ef. (1878-1956), mujezinu Kuršumlije. Glasnik Islamske zajednice 1956.

MERHUM MUSAJEFENDIĆ SALIH IZ MAGLAJA

Dana 7 IX 1956 godine pre­selio je mujezin Kuršumlije dža­mije, član Udruženja ilmije u Maglaju Musajefendić Salih u svo­joj 78 godini života.

Rođen je u Maglaju 1878 go­dine, a postavljen je na muezinsku dužnost 1920 godine, te je ne­prekidno i savjesno vršio svoju dužnost sve do prije 2 mjeseca kada se je razbolio i legao u po­stelju. Bio je član Udruženja il­mije od početka sa malim preki­dima.

Ostavio je iza sebe ženu i dvije kćeri.

Na dženazi su bili prisutni mnogobrojni građani.

Smrću rametli Salih efendije, naš džemat gubi nenadoknadivog muezina, a i Povjereništvo udru­ženja ilmije jednog člana zajed­nice.

Imenovani je obavljao svoju dužnost redovno. Svaki dan je 5 puta išao na minaru koja ima 118 stepenica.

Ustalić Avdo

Skupština Povjerenstva UI Maglaj, 1959, Glasnik VIS u FNRJ, Ibrahim ef. Hasić

SKUPŠTINA POVJERENSTVA UDRUŽENJA ILMIJE MAGLAJ

Na dan 20. maja 1959. godine u prostorijama NOO-e Maglaj, održana je skupština Povjereništva Udruženja Ilmije u Maglaju. Skupštini, pored članova Ilmije prisustvovali su i sljedeći delegati: Muderis Šefket ef. Šabić, delegat ispred Glavnog odbora Udruženja Ilmije, čiji je pretsjednik, drug Omerović Husein, potpretsjednik NOO-e Maglaj, drug Lošić Asim, pretsjednik Opštinskog odbora SSNR, prota Gajić Jovan, potpretsjednik Udruženja Srpsko-pravoslavnog sveštenstva i pretstavnici Vakufskog povjerenstva Ustalić Avdo, pretsjednik i Bradarić Smail, sekretar.

Skupština je protekla u najljepšoj atmosferi na zadovoljstvo kako članova tako i delegata. Podnešeni izvještaji lijepo su obuhvatili sav rad u proteklom periodu, te nije bilo potrebe da se mnogo diskutuje po izvještajima, već se prešlo na iznalaženje metoda kako da se suzbiju negativne pojave koje koče napredak naših naroda. Većina diskutanata kritički se osvrnula na alkoholizam, koji je u ovom kraju uzeo velikog maha. Drug Asim Lošić, govorio je o prosvjeti muslimanskog ženskinja i na zgodan način prikazao razliku između prosvijećene i neprosvijećene žene.

Kolega prota Jovan Gajić, govorio je o ulozi i međusobnom zbližavanju naših naroda i živim primjerima prikazao šta sve proističe iz nesloge i mržnje.

Rad Skupštine trajao je 5 časova, a poslije završenog rada, svi prisutni bili su na prijemu kod pretsjednika NOO-e druga Dejana Vujasinovića, gdje su vrlo lijepo primljeni i ugošćeni. Na tom prijemu, drug pretsjednik, raspitivao je da li postoje neke kočnice koje smetaju vjersko-prosvjetni rad u granicama zakonskih propisa i kakva je harmonija između mjesnih vlasti i vjerskih službenika na terenu. Kada ni jedan vjerski službenik nije imao da iznese nikakvih smetnji u tom radu, niti ikakvih zadjevica s mjesnim vlastima na terenu, drug pretsjednik je bio neobično zadovoljan, te je apelovao da se i dalje u takvom radu i saradnji s narodnim vlastima ustraje.

Iza posjete pretsjedniku NOO-e, delegatima je Vakufsko povjerenstvo priredilo ručak u hotelu Sani. Za vrijeme ručka govorilo se o tvornici, njenoj proizvodnji i njenoj koristi uopšte, te je Muderis Šefket ef. Šabić zamolio pretsjednika OO SSRN, da mu omogući da zajednički s članovima Udruženja Ilmije posjeti Tvornicu sulfatne celuloze i natron papira, što mu se odmah udovoljilo. Drug sekretar Opštinskog komiteta, telefonski je zatražio autobus za prevoz i jednog vodiča, koji će moći lijepo objasniti sva postrojenja tvornice. Odmah je tvornica dala autobus za prevoz i svoga sekretara Muniba Hafizovića za vodiča. Drug sekretar Munib Hafizović uložio je sav svoj trud da pokaže sva postrojenja i da objasni ulogu svakoga. Njegov trud i objašnjavanje bilo je zadovoljavajuće, na čemu smo mu uvijek zahvalni.

Maglaj, dne 17. VII 1959. godine.

Hasić Ibrahim

Članak objavljen u Glasniku VIS u FNRJ, godina 1959, str. 492.

Članak o džamiji Kuršumliji iz 1959. godine objavljen u “Glasniku VIS FNRJ”

(Uz naslovnu stranu)

KURŠUMLIJA DŽAMIJA U MAGLAJU

Srednjevjekovni utvrđeni grad Maglaj, na desnoj strani rijeke Bosne na jednom obronku Ozren planine, potiče iz 15 vijeka, a spominje se prvi put godine 1503, pošto je već došao u ruke Turaka. Tada se ispod utvrde razvi varošica koja svojim slikovitim starobosanskim izgledom danas privlači pažnju svih kulturnih putnika koji prolaze pokraj Maglaja. Ovoj živopisnoj varošici sa prostranim, još prilično očuvanim zidinama srednjevjekovnog utvrđenog grada i impozantnom sahat-kulom daje glavni urbanistički akcenat Kuršumlija džamija, koja se ponosno diže u samom centru varošice. Džamija je sagrađena u drugoj polovini 16. vijeka a osnivač joj je Kalavun Jusuf-paša Budimlija, o kojem inače nema nikakvih sigurnih podataka. Narod priča da je Jusuf-paša bio budimski vezir a njegova džamija naziva se Kuršumlijom zato što je pokrivena olovom (Turski kuršum znači olovo). Za vlade sultana Abdulaziza (1861-1876) izvršeni su na džamiji opravci iz sredstava koja je u tu svrhu dodijelio ovaj sultan (18 000 groša).

Monumentalana zgrada ove džamije spada među najljepše arhitektonske objekte iz turskog doba Bosne i Hercegovine, te se može uspješno takmičiti sa nadaleko poznatom Aladža-džamijom u Foči. Šta više, neki tvrde da njena divna munara svojom elegancijom i skladnošću proporcija nadmašuje munaru Aladža-džamije. Nema sumnje da ornamentalni motivi stalaktita ispod šerefe predstavljaju vrhunac orijentalne sklupturne umjetnosti kod nas. Unutrašnjost zgrade u skladu je sa cjelinom i sa sofama koje su slične sofama Gazi-Alipašine džamije u Sarajevu. Nažalost, prilikom prepokrivanja sofa u novije vrijeme kubeta su dobila šiljat oblik, što umanjuje spomeničku vrijednost objekta i šteti mu u estetskom pogledu. I okolica džamije prilagođena je ljepoti zgrade, pošto su nadgrobni spomenici u haremu brižljivo istesani i lijepo ornamentirani. (“Glasnik VIS-a” 1954 godine)

Od pretsjednika Vakufskog povjereništva u Maglaju Ustalića primili smo ove podatke o Kuršumliji džamiji u Maglaju:

Građena je po prilici prije 380 do 390 godina, a da li je ovo tačno ili nije teško je ustanoviti jer je tarih iznad vrata skinut i odnijela ga je soldateska Princa Eugena Savojskog. Isto tako skinuta je i odnešena pozlata ispod šerefeta kao i zlatni alem sa munare. Džamija je podignuta na inicijativu nekog Kalaun Jusuf-paše, navodno onda Budimskog vezira. Ko je to Kalaun Jusuf-paša Budimski vezir teško je utvrditi s razloga što su dvojica-trojica turskih guvernera u Madžarskoj nosili to ime tj. Kalaun Jusuf-paša.

Pošto je ovaj kraj osim stare tvrđave, koju su navodno gradili domaći bosanski vladari (obzirom na primitivne zidove) nema inače velikog značaja, pretpostavlja se da je ova džamija podignuta na žalbu više Maglajlija, koji su se po svoj prilici naročito istakli u borbi u nekoj bitci, valjda u Rusiji i Poljskoj itd. Postoji tradicija da je neki od tih Kalaun Jusuf-paša bio zapovjednik u toj nekoj bitci gdje su se Maglajlije istakle.

Takođe postoji tradicija da je ova džamija u prvi kraj bila pokrivena sa tri sloja borove-lučeve daske, gdje se ova smola stopila u jednu cjelinu i tako dulje vremena odolijevala kišama i snijegu. Ipak je još za turske uprave u ovim krajevima ta borova daska skinuta, a džamija je pokrivena olovnim pločama, te je i prozvana “Kuršumlija” džamija.

S južne strane, za velikih ljetnih vrućina te olovne ploče mjestimice su se i rastopile, pa je krov tokom vremena popravljan. Za vrijeme austro-ugarske uprave, a prije Prvog svjetskog rata također je dio krova s južne strane popravljan.

Postoji priča da su neki majstori prilikom izvođenja tih popravaka (majstori koji su pripadali hrišćanskoj vjeri), tražili da im se za to što su se izlagali velikoj opasnosti na krovu, nabavi malo rakije. Ondašnji članovi Vakufskog povjerenstva nisu našli shodno da im izađu u susret, jer se radilo o džamiji gdje alkohol nije smio doći u obzir. Zbog toga su ovi majstori našli način, da se osvete Vakufskom povjerenstvu i ostavili negdje neku šupljinu, pa se posljedica toga i dan-danas osjeća na moleraju pod kubetom južne strane.

Za vrijeme austro-ugarske uprave, kada je ovdje služio u svojstvu kotarskog pretstojnika baron Berns džamija je iznutar sva molovana na trošak ondašnje Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. 1902 godine vjetar je iznad šerefeta prelomio munaru, koja je nanovo sazidana i alem postavljen.

Također se pripovijeda da je bivši općinski načelnik kao i član Vakufskog sabora Mustajbeg Uzeirbegović također molovao iznutra ovu džamiju o svome trošku.

Za vrijeme službovanja u Maglaju kotarskog pretstojnika Jula nabavljen je za ovu džamiju i jedan ogroman ćilim. Govori se da je to darovala ili Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, ili možda ondašnji poglavar Barun Apel.

Karakteristično je za ovu džamiju i sljedeće: Ona je sazidana od tesanog kamena. Koliko je bio visok jedan kamen u jednom pasu ili sloju, toliko je bio visok svaki kamen u tom pasu. Sa sjeverne strane harema ove džamije ozidana je i napravljena česma, da se tu može uzimati abdest. Ova česma prozvana je Hadžina voda. Vjerovatno je ona podignuta na inicijativu nekog hadžije, o čemu ništa potanje nije poznato.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata jedan župnik iz Radunica, srez Maglaj, tvrdio je da se ova česma tačno zove Katarinina voda. Također je on tada tvrdio, da je sav ovaj tesani kamen od koga je sazidana ova džamija donešen navodno od nekakve Katarinine crkve, koja je navodno postojala negdje na Krsnom Polju, 6 do 7 km uzvodno uz rijeku Bosnu, s desne strane. Međutim to je bila prosta izmišljotina. Kamen od koga je sazidana džamija, usječen je u Visu u selu Smrdin, južno od Maglaja 10 do 12 km i muslimani maglajski bili su onda (kada je džamija podignuta) u punoj mogućnosti da taj kamen u majdanu usijeku i dovuku u Maglaj.

Napred navedene podatke dao je Muratbašić Osman, penzioner.

Maglaj, dne 10/2 – 1959. godine.

Članak objavljen u “Glasniku VIS FNRJ” godine 1959, 140-149. strana.

Nekrolog Abdulahu Ustaliću iz Maglaja – Glasnik VIS FNRJ – 20. 10. 1960.

MERHUM ABDULAH USTALIĆ

»Svi smo Božiji i njemu se moramo povratiti« (Kuran).

U nedelju 4 septembra 1960 godine (12 rebiul-evvela na dan mevludi-šerifa 1380 godine) ostavio je ovaj kratki i prolazni svijet i preselio na ahiret Ustalić Abdulah, član Sabora IVZ u NRBiH, u 70-toj godini svoga života. Smrću rahmetlije, građani Maglaja gube iz svoje sredine jednog uglednog i vrijednog građanina.

On potiče iz jedne ugledne zanatlijske porodice, koja se obično bavila molerskim zanatom. Njegov otac bio je odličan moler, te je i rahmetlija učio svoj zanat kod svoga oca i njime se bavio do svoje smrti. Tom zanatu i on je podučio mnoge svoje rođake i sugrađane i na taj način omogućio im sretan život. Mnogo se je družio s učenim ljudima i od njih crpio pouku za svoj život. Pored ostalih dobročinstava učinjenih svome narodu Kuršumliji džamiji u Maglaju uvakufio je i poklonio jedan lijep ćilim. Kako sam već napomenuo i svoje znanje, svoj zanat, prenio je na mnoge ljude, koji će se od njega koristiti. Iza sebe ostavio je jednu kćerku, koja je vrlo dobra i čestita muslimanka.

Općenito, rahmetlija je volio svoj narod i svoju zajednicu i nastojao da svom narodu i svojoj zajednici što više dobra učini. Kao takav, još odmah poslije rata, biran je za pretsjednika Vakufskog povjerenstva u Maglaju, na kojoj dužnosti, ostaje do 1959 godine, a te godine izabran je za člana Sabora IVZ u NRBiH.

Rahmetlija je sve svoje povjerene dužnosti vršio savjesno i s velikim elanom, radi čega je bio obljubljen u svome narodu, što dokazuje njegova dženaza kojoj su prisustvovali veliki broj muslimana iz Maglaja i njegove okolice, a ispraćaju dženaze od kuće do groba, prisustvovali, su pored velikog broja građana i mnogi, javni i kulturni radnici iz svih društvenih i privrednih organizacija bez obzira na vjersku, nacionalnu i ideološku pripadnost.

Nakon ispraćaja dženaze, članovi Povjereništva i udruženja ilmije u Maglaju, u Kuršumliji džamiji zajednički proučili su hatmu rahmetliji kao dugogodišnjem pretsjedniku Vakufskog, povjerenstva, članu Sabora IVZ i čovjeku koji je mnogo dobra učinio svome narodu.

Neka ga Allah dž. š. nagradi dženetskim Ijepotama za njegova dobra djela, koja je učinilo IVZ i opšte svome narodu.

Maglaj, dne 20 10-1960 god.

Hasić Ibrahim

Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u FNRJ, broj 10-12, godina XI, 1960, str. 545-546.