Arhive oznaka: Asim Mulalić

Natron, 29. 11. 1977. Članak o Asimu Mulaliću

Asim Mulalić je bio omladinac za koga se može reći da je iz velike ljubavi prema slobodi otišao u partizane. Tih godina 1943. i 1944. u Maglaju se pričalo o velikoj ljubavi Asima i Hije Mulabdić, djevojke iz Gornje Mahale, kao o nečem uzvišenom. Kod Asima je ipak preovladala ljubav prema slobodi svog naroda i zemlje te iako nježnog zdravlja, odlazi u redove jedinica NOB, nadajući se da će ga poslije čekati njegova Hija. Međutim, život se poigrao sa ovo dvoje mladih. Oboje su umrli ne dočekavši slobodu.

Rođen je u Maglaju 1917. godine, u zanatskoj porodici. Ostao je rano bez majke, sa ocem Šahbegom, potkivačem konja i maćehom Šefikom, koja ga je odgajala. U toj siromašnoj, zanatskoj porodici rastao je Asim i završio osnovnu školu u Maglaju.

Nakon završene osnovne škole pohađao je Građansku školu u Doboju, te nakon završene ove škole odlazi na školovanje u Sarajevo, gdje je izučavao školu za otpravnike vozova, Poslije školovanja Asim dobiva prvo zaposlenje na željezničkoj stanici Gabela, kao mladi otpravnik vozova. Nakon kraćeg vremena premješten je u stanicu Maglaj, gdje je vršeći službu pokazivao dosta umjeća u obavljanju svoga posla.

Asim je bio druželjubiv, stupio je i u tamburašku sekciju koja je tada djelovala u Maglaju, a igrao je i u nogometnom klubu. Zahvaljujući uticaju Partije i SKOJ-a u predratnom i ratnom periodu, Asim se svrstao u napredne omladince i saradnike ilegalne organizacije. Svoju aktivnost pokazivao je još 1942. godine učešćem na izletima u Borik sa drugim omladincima kojom se prilikom vršilo upoznavanje situaciji kako u okolini Maglaja tako i sa situacijom u svijetu.

Nakon tih dogovora vršena je dalja propaganda u gradu u korist NOP-a. Isto tako, Asim je aktivno učestvovao u organizovanju teferiča i igranki za omladinu na Omerdinom polju, jer je i ta forma korištena za djelovanje među omladinom.

Učestvovao je u sakupljanju pomoći od omladine za potrebe oslobođene teritorije. Kada je kroz Maglaj 1943, prošla Dalmatinska brigada, Asim se pridružio u želji da ode u borbu, jer je u to vrijeme imao nepogodnog šefa stanice od kojeg je strahovao.

Vraćen je iz brigade jer je bio nježnog zdravlja, a bio je i potreban za ilegalan rad u gradu.

Asim je tražio priliku da izađe na oslobođeni teritorij. Takva prilika mu se pružila 13. septembra 1944. godine, kada je organizovan masovan izlazak ilegalnih radnika i ostalih patriota na oslobođenu teritoriju.

Njegov put je bio pravac Novi Šeher, skupa sa najbližim drugom Enverom Šečićem. Dolaskom u Tešanj, drug Asim je, kako je pričao Enver, bio raspoređen u 14. Srednjobosansku brigadu i zadržan u komandi mjesta. Odatle su učestvovali u borbama na Crnom Vrhu. Pored toga priča Nusret Krzić:

Vidio sam nekoliko puta Asima kada je dolazio iz Teslića u komandu mjesta u Tešanj, jer je u međuvremenu bio prekomandovan u Teslić. Jednom prilikom znam da je učestvovao u borbi na Sivšoj kada su ustaške jedinice napale na naše položaje. U 19. Srednjobosanskoj brigadi, Asim je bio raspoređen u prvi bataljon u kome je komandant bio Stevo Markočević, visokokvalifikovani tesar, a kasnije graditelj Natronke.

Kasnije je Asim kao stručno lice prebačen na rad na željeznicu u Šiprage, da bi poslije bio dalje prekomandovan po potrebi na glavnu partizansku prugu Donji Vakuf – Srnetica. Tu se Asim, vršeći savjesno povjerenu mu dužnost razbolio. Prebačen je u bolnicu u Banja Luku koja je u to vrijeme bila oslobođena, te je tu i umro. Smrt ga je zadesila 15. aprila 1945. godine ne dočekavši potpuno oslobođenje naše zemlje i povratak u svoj Maglaj, koji je neizmjerno volio. Sahranjen je na groblju u Banja Luci. Pored njega je grob maglajlije Zaćira Obralića.

Tako se ugasio život ovog hrabrog i tihog borca, omladinca sa kojim se ponosi naša generacija.

Zijah Smajlagić

Asim Mulalić o kome govori ovaj članak je daidža rahmetli Asimu Musaefendiću, nedavno preminulom profesoru matematike. Musaefendić r. Mulalić Ajka (1912 – 1997), majka Asima, Ekrema, Rifata, Esada, Hidajete i Nisvete, a supruga Salke koji ubijen 1944. “u direktnom teroru” mu je sestra. Imali su još jednu sestru Alemu udatu Emrić (1904 – 1965). Kao što stoji u članku, Šefika r. Avdibegović bila im je maćeha, a majka se zvala Zulfa r. Hasančić, jedna od deset kćeri i sinova Ibrahima i Bademe r. Obralić. Zulfa je umrla 1921. – kad je Asim imao četiri godine. (Nap. TVZM)