Tužba Abduselama protiv Bile sina Novakovog, 1742. godina

L 9/d3:

Saopćava se:

Abduselam, čauš, sin Mustafin, požalio se na Bilu, sina Novakova, u njegovom prisustvu i izjavio:

“Godinu dana prije datuma u sidžilu spomenuti nevjernik mi je u prisustvu muslimana rekao da sam pas i hajduk. Obratio mi se i s drugim sramnim riječima. Moja je molba da se izvrši zakonska presuda.”

Sudska je rasprava izvršena uz svjedočenje
Mehmed-age, sina Mustafinog, prvog azapa i
Abdulmumin-age.
Oni su dobrovoljno svjedočili.
Registrovano.

Svjedoci čina:
Mula Sulejman, sin Abdulatif-age, iz Maglaja,
Sulejman-aga, iz Maglaja,
Ahmed-beg, sin hadži Murteze, iz Rogatice,
sudski pozivar, i drugi.

(Tešanjski sidžil, str. 39)

L 15/d4:

Predstavka smjernog podanika sljedeća je:

Abduselam, čauš iz Maglaja, koji se nalazi u kadiluku Tešanj podnio je tužbu sudu protiv Bile iz sela Bakotići u Maglajskoj nahiji, zbog jakih uvreda. Kada je sud uputio sudski poziv i tužbu, spomenuti nije došao. Pošto je vidljivo odsustvo poslušnosti, neka Vaša visost izvoli narediti.
Vječna je naredba i zapovjed na Vratima Pravde!
Zapisano: 28. ševvala 1154. (9.1.1742) godine.

Derviš Ebu Bekir, kadija u kadiluku Tešanj

(Tešanjski sidžil, str. 57)

čauš – oficir, niži zapovjednik
azap – pripadnik posebnog reda turske pješadije; prvobitno je služio u pomorskoj i riječnoj floti a zatim – kao laka pješadija, u tvrđavama, u prvom redu onim koje su se nalazile na plovnim rijekama; azapi su plaćenička vojska ali su neki mogli da imaju i timare.

Spor između Sulejmana i Husejna iz džem. novih konjanika oko posjeda rahm. Mehmeda, 1746. g.

L 30 a/d2:
Neka je hvala njegovoj visosti, moćnom, plemenitom, mom sultanu!
Moj brat Mehmed, koji je ranije bio aga džemata novih konjanika u maglajskoj tvrđavi, u Bosanskom sandžaku umro je bez potomstva. Njegov posjed (agaluk), tretiran kao odžakluk, ostao je ovom smjernom podaniku. Bivši valija, moćni Jegen Mehmed-paša, ovom smjernom podaniku dao je časni berat, na osnovu kojeg je on postao uživalac agaluka. Iako nije dopušteno miješanje, Husejn se umiješao u moj agaluk i želi ga preoteti. Kako je ovom smjernom podaniku učinjena nepravda, od Vaše plemenite milosti molim sljedeće:
– da se na licu mjesta posredstvom zakona ispitaju oni koji su dobro upoznati sa situacijom,
– da se ispitaju ugledni stanovnici, zatim da se na osnovu njihovih izjava, ma kakve bile, pošalje izvještaj Bosanskom Divanu,
– da se u vezi s tim uputi časni ferman tešanjskom kadiji, maglajskom kapetanu i agama.
Vječna je naredba mog sultana!
Smjerni Sulejman

(Sidžil tešanjskog kadiluka, str. 103)

L 43/d3:
Stanovnici Maglaja Sulejman, sin Mehmed-efendije i Alija, sin hadži Mehmedov (*) u ime džemata novih konjanika, oficira i nefera maglajskog okruga došli su na sud i izjavili da je uzrok pisanju dokumenta agaluk spomenutog džemata. Husejn-aga, sin Mustafa-age najbliži je rođak po ocu bivšem agi Mehmedu koji je umro. Prema uslovima odžakluka agaluk pripada spomenutom Husejnu. On je uzeo agaluk malodobnom Sulejman-agi koji je umrli brat po majci. Od bosanskog valije očekujemo da donese odluku i o tome obavijesti Husejn-agu.
Zapisano u sidžil: 19. rebiul-evvela 1159. ( 11.4.1746) godine.
Svjedoci čina:
Ponos vršnjaka Mehmed-aga, sin Mustafe-age iz Maglaja,
ponos vršnjaka Ahmed-aga, sin Mustafe-age,
brat tešanjskog kapetana, Ahmed-aga Galijašević (Galijaš-oglu) iz Tešnja,
Husejn sudski pozivar i drugi.

(Sidžil tešanjskog kadiluka, str. 139)

nefer – običan vojnik

Bilješka iz Tešanjskog sidžila – tužba Sulejman-age dizdara maglajske tvrđave 02.01.1746.

L 28/d1:
Sulejman-aga, sin Abdulatif-age, dizdar tvrđave Maglaj – Tešanjski kadiluk – došao je na uvaženi sud koji treba poštovati i izjavio:

“Prema časnom, uzvišenom beratu uživalac sam timara koji je među stanovnicima i komšijama poznat po imenu Prokulica. Posjed poznat po imenu Prokulica izdao je u zakup Ali-hodža, što je naznačeno u sultanskom defteru koji posjedujem i određen je resm po 40 akči ušura. Po zakonu nije dozvoljeno miješanje u moj timar i izmjene zakonskog ušura koji se treba davati sa obradivih površina. Bez ikakvih važećih dokumenata stanovnici kasabe Maglaj:
Mahmud-efendija, sin Mehmeda čelebije,
Abdurahman, sin Ibrahimov,
Mahmud, kethoda,
Osman, sin Mehmedov,
Imrulah, sin Alijin,
Mustafa, sin Osmanov,
Hasan, sin Sulejmanov,
Mahmud, sin Ahmedov i
Mehmed, sin Husejnov,
tvrdili su da su oni uživaoci posjeda koji je dat u zakup. Samovoljno su, umjesto mene, uzeli zakonsku desetinu. Zbog njihove samovolje uputio sam predstavku bivšem bosanskom valiji Jegen Mehmed-paši sa obavještenjima originalnog sultanovog deftera sa tugrom, koji posjedujem. Tešanjskom gospodinu kadiji naređeno je da prema sultanovom defteru, koji se kod njeg nalazi, utvrdi činjenično stanje. Isto tako fermanom je bilo naređeno bivšem tešanjskom kadiji Ajni-efendiji da se u njegovom prisustvu izvrši sudski spor i da se na osnovu sultanovog deftera sa tugrom donese presuda, zatim da se izvrši zakonska opomena zbog uzurpacije zakonske desetine. Zbog toga što su prihodu mog timara učinili veliku štetu navedeni nisu bili ni upozoreni, niti okrivljeni. Molim da se to na licu mjesta ispita i izvrši sudska rasprava.”

Zemin hatiba Ali-havadže – poznat kao Okolica registrovan je u Opširnom popisu Bosanskog Sandžaka iz 1606. Naveden je kod podataka o raji u samom Maglaju, dio u mahali Bradići. A. Ljuca, str. 102.

Na raspravi, održanoj u prisustvu osoba zapisanih u dodatku dokumenta, pozvane su parnične strane. Spomenuti tužitelj Sulejman upitao je uz svjedoče­nje stanovnika iste kasabe
Mehmeda, odabaše,
njegovog brata Sulejmana, alemdara, i
Husejna, sina Fazlulah-havadže:
“Osim mog timara poznatog po imenu Prokulica, a čiji sam ja uživalac na osnovu berata, postoji li u njegovim granicama drugi takav posjed?” Upitani su bez prisile odgovorili da ne postoji. Kada se pogledala kopija sultanskog deftera koju posjeduje Sulejman-aga, pisalo je da je resm za zemin Ali-havadže hatiba, poznat po imenu Prokulica određeno 40 akči. Prema izjavi optuženih, a saglasno dodatnom dokumentu, zemin je u zakupu koji uživaju samo tri posadnika. Prema zakonu i sultanskom defteru za posjed koji uživaju trebaju dati zakonske desetine. Utvrđeno je na časnom sudu da spomenutom Sulejman-agi trebaju dati zakonsku desetinu. U cilju donošenja presude i upozorenja napisan je ovaj hudžet. Kopija se čuva u sidžilu.
Dogodilo se i zapisano: 9. zul-hidždžeta 1158. (2.1.1746) godine.

Svjedoci čina:
Omer spahija Ćupović (Ćupo-oglu) iz sela Kopice,
Mehmed-aga Galijašević iz Tešnja,
ponos vršnjaka Abdulmumin-aga iz Maglaja.

dizdar – zapovjednik grada, kastelan, starješina mustahfiza, morao je stalno boraviti u gradu, svaki dizdar posjedovao je timar s ekonomskim imunitetom.
berat – carski ukaz kojim se postavlja neki službenik, dodjeljuje posjed, plata ili neko odlikovanje.
resm – porez, taksa, pristojba, naknada.
ušur – naturalni porez na poljoprivredne i druge proizvode, a najčešće je iznosio desetinu.
čelebija – gospodin, obrazovan čovjek, plemićka titula.
kethoda – zamjenik glavnog i odgovornog vršioca određene službe, zamjenik ili pomoćnik nekog upravnog službenika ili vojnog zapovjednika.
odabaša – zapovjednik manje vojne formacije, do desetak članova.
alemdar – osoba koja u vojsci nosi zastavu
havadže – učitelj, profesor, hodža.
hudžet – službeni kadijski dokument.