Nekoliko zabilješki Tešanjskog sidžila iz sredine 18. stoljeća u kojima se spominju sela i stanovnici Maglajske nahije

L 5a/d6:

Neka je hvala moćnom, milostivom, uzvišenom, mom sultanu!

Predstavka smjernih je sljedeća:

Ovi smjerni podanici su stanovnici sela Penče, koje pripada Maglajskoj nahiji, Tešanjskom kadiluku. Sinoć, u ponedjeljak uvečer, zimija Vidoča, stanovnik sela Dobro Polje, koje pripada istoj nahiji, napao mi je kuću, ubili su sina mi Marka, a drugog sina Đoku i rođaka Todora ranili. Od Vaše se uzvišene milosti očekuje da imenujete mubašira i da spomenutog Vidoču i njegove drugove uhvate i pravedno kazne. O tome obavijestite fermanom milostivog mog sultana, gospodina tešanjskog kadiju i zabita Maglajske nahije.

Smjerni Ilija, zimija

L 8/d3:

Neka je hvala njegovoj visosti, moćnom, milostivom, mom sultanu!

Predstavka smjernog podanika zimije je sljedeća:

“Već su dvadeset i dvije godine kako sam uz posredništvo kupio i kako uživam dvije baštine u selu Vasil u Maglajskoj nahiji, koja pripada Tešanjskom kadiluku. Pet njiva koje su unutar spomenute zemlje stanovnici maglajske kasabe Mehmed i njegov brat Mahmud silom su uzeli i to registrovali na sudu. Već 22 godine uživam tih sedam njiva, a izdan je sudski dokument koji je u suprotnosti sa (ranijim) sudskim dokumentima i bujuruldijom, čime je Vašem smjernom podaniku učinjena velika nepravda i nasilje. Od Vaše uzvišene milosti moli se sljedeće: da uvidom u dokumente koje posjedujem posredstvom vašeg mubašira spomenutu dvojicu privedete na Bosanski Divan, da u prisustvu obje parnične strane, i u toku sudske rasprave, a na osnovu dokumenata koje posjedujem, ustanovite moje pravo i činjenično stanje. U vezi s ovim molbu podnosim sultanu mom, čija je naredba vječna.”

Smjerni Ilija

L 21/d3:

Predstavka smjernog dobroželjitelja je sljedeća:

Predstavku je napisao Abdulmumin-aga, stanovnik kasabe Maglaj, koja pripada Tešanjskom kadiluku. Naređeno je da se da:

– na ime pristojbe za poštanske stanice 88 akči za hadži Hasan-agu, kapidžiju bivšeg valije, vezira svijetla srca,

– za pronalaženje hajduka 78 groša,

– za sudske troškove gospodinu kadiji 100 groša,

– za ratni doprinos u Iranu kapidžibaši 270 (dvjesta sedamdeset) groša, a što ukupno iznosi 541 (petsto četrdeset jedan) groš. Spomenuti iznos razrezan je u navedenoj nahiji uz posredstvo svih. Iz spomenute nahije iznos od 180 groša nisu dali Vidoč, Marjan i Vujin. Dovedeni su na sud. Kada su ih pitali, izjavili su da su sumu u potpunosti predali imamu Mahmudu kada je bio razrez. Spomenuti imam Mahmud nije priznao da je prilikom kupljenja novac uzeo. Takav je slučaj!

Od Vaše visosti molimo izvještaj i da nas pozovete.

Dana: 11. ramazana 1156. (29.10.1743) godine.

Predstavka stanovnika sela Globarice u vezi sa vanrednim nametima

L 13a/d2:
Neka je hvala visosti plemenitom, moćnom, mom sultanu!
Predstavka smjernih podanika sljedeća je:
“Ovi su siromašni podanici iz vakufskog sela Globarice u nahiji Maglaj i Tešanjskom kadiluku. Ova sirotinja su skeledžije. Mi smo filuridžije i od davnina ne plaćamo vanredne namete. Nedavno je od defterdara dolazio Uzun Mehmed i od nas tražio vanredne namete. Međutim, sada se od ove sirotinje uzima 10 groša na ime prenoćišta. Sada Mehmed-aga i Abdulmumin-aga taksu za prenoćište žele pretvoriti u vanredne namete. Ovo je naša druga predstavka, za ljubav Božiju, a nikakav odgovor nismo dobili. Ukoliko se od nas traže vanredni nameti, molimo da se obavi sudska rasprava u Vašem prisustvu. Molimo milost i ferman. Samo sultan ima pravo stalne naredbe!
Spomenuta smjerna sirotinja

Tešanjski sidžil, tužba zbog paljenja sijena, Smrdin.

L 9a/ d3:
Tužilac Radivoj, sin Cvitkovića, žalio se na zimiju Todora, sina Pavlovog:
Dvije godine prije datuma u sidžilu spomenuti je danju zapalio 50 tovara sijena. Nakon što je upitan, negirao je. Na zahtjev su svjedočili Lazo sin Juricin, iz sela Smrdine i Stanislav, sin Stankov, iz spomenutog sela. Zavedeno.
Svjedoci čina:
Ahmed-beg Vučina,
mula Sulejman sin Abdulatif-age,
Alija čelebija sin Mustafe čelebije,
Abdulmumin-aga iz Maglaja,
mula Mahmud sudski pozivar, i drugi.

L 9a/d4:
Suprug: Mustafa, odabaša, sin Hasanov, iz Trepče. Njegov je opunomoćenik Mustafa, čauš, sin Ibrahimov, iz spomenutog mjesta.
Supruga: Aiša, kći Hasanova, iz džemata Ferhad-bega. Njen je opunomoćenik čorbadžija Omer, sin Jusufov.
Punomoćstvo je utvrđeno svjedočenjem Mehmed-age, sina Mustafe-age, i Alije čelebije, sina Mustafinog, iz spomenutog mjesta.
Sporazumno su dogovorili mehri-muedžel: četiri hiljade akči.Ugovor je sklopljen: 24. džumadel-evvela 1155. (27.7.1742) godine.
Svjedoci čina: Ahmed-beg iz Rogatice, Husejn, sudski pozivar, Mustafa, poslužitelj, Salih, poslužitelj, i drugi.

Tužba Abduselama protiv Bile sina Novakovog, 1742. godina

L 9/d3:

Saopćava se:

Abduselam, čauš, sin Mustafin, požalio se na Bilu, sina Novakova, u njegovom prisustvu i izjavio:

“Godinu dana prije datuma u sidžilu spomenuti nevjernik mi je u prisustvu muslimana rekao da sam pas i hajduk. Obratio mi se i s drugim sramnim riječima. Moja je molba da se izvrši zakonska presuda.”

Sudska je rasprava izvršena uz svjedočenje
Mehmed-age, sina Mustafinog, prvog azapa i
Abdulmumin-age.
Oni su dobrovoljno svjedočili.
Registrovano.

Svjedoci čina:
Mula Sulejman, sin Abdulatif-age, iz Maglaja,
Sulejman-aga, iz Maglaja,
Ahmed-beg, sin hadži Murteze, iz Rogatice,
sudski pozivar, i drugi.

(Tešanjski sidžil, str. 39)

L 15/d4:

Predstavka smjernog podanika sljedeća je:

Abduselam, čauš iz Maglaja, koji se nalazi u kadiluku Tešanj podnio je tužbu sudu protiv Bile iz sela Bakotići u Maglajskoj nahiji, zbog jakih uvreda. Kada je sud uputio sudski poziv i tužbu, spomenuti nije došao. Pošto je vidljivo odsustvo poslušnosti, neka Vaša visost izvoli narediti.
Vječna je naredba i zapovjed na Vratima Pravde!
Zapisano: 28. ševvala 1154. (9.1.1742) godine.

Derviš Ebu Bekir, kadija u kadiluku Tešanj

(Tešanjski sidžil, str. 57)

čauš – oficir, niži zapovjednik
azap – pripadnik posebnog reda turske pješadije; prvobitno je služio u pomorskoj i riječnoj floti a zatim – kao laka pješadija, u tvrđavama, u prvom redu onim koje su se nalazile na plovnim rijekama; azapi su plaćenička vojska ali su neki mogli da imaju i timare.

Tužba protiv Hamze, spahije sela Brusna, 1744. – 1745. godina

L 23/d3:

Neka je hvala moćnom, milostivom, mom sultanu!
Podnosioci predstavke posadnici su tvrđava Tešnja, Zepča i Maglaja.

Još od sultanovog osvojenja zemlje selo Brusnica sultanov je has. Posadnici ove tri tvrđave dobili su ga u odžakluk i malikanu. I dok jedno vrijeme nije bila ničiji timar, spahija sela Brusne po imenu Hamza, odlučivši se na nepravedan postupak, dobio je bez deftera i selo Brusnicu koje je naša malikana. Suprotno saopćenju, od stanovnika sela uzeo je i pokupio desetinu. Pošto je ovim smjernim podanicima oštetio plaću i učinio potpunu nepravdu, od vaše uzvišene milosti molimo:

– kada izvolite pogledati prepis deftera koji posjedujemo i ustanovite od kada je selo Brusnica sultanov has, odžakluk i malikana ovih smjernih podanika i kada ustanovite činjenično stanje, da naredite Bosanskom Divanu da pozove spomenutog Hamzu i da mu sudi;
– da tešanjskom gospodinu kadiji uputite časni ferman.

Vječna je naredba našeg sultana.
Smjerni podanici, posadnici tvrđave Tešanj, Žepče i Maglaj

(Tešanjski sidžil, str. 89)

L 23a/d3:

Predstavka smjernih dobrožitelja sljedeća je:

Uzrok pisanju predstavke i podnosioci predstavke posadnici su Tešnja, Žepča i Maglaja.
Još od sultanovog osvojenja selo Brusnica sultanov je has. Postalo je odžakluk i malikana posadnika spomenutih tvrđava. Iako se niko u to ne smije miješati, spahija Hamza, suprotno saopćenju, izjavio je:

“Na osnovu ranijeg kadijinog izvještaja i časnog sultanovog berata uživalac sam sela Brusnice. Granice spomenutog sela miješaju se sa područjem Brusne, koja je moj timar.”

Pošto se on umiješao, ovi smjerni dobroželjitelji uputili su Bosanskom Divanu predstavku sa željom da se u prisustvu parnič­nih strana utvrdi činjenično stanje i o tome obavijesti Bosanski Divan. Kada je stigla naredba i zavedena u sidžil, zakupnik sultanovog hasa, Abdulmumin, pozvao je spomenutog Hamzu na sud da, na osnovu sultanove naredbe, dostavljene čestitom dobrotvoru valiji, da izjavu. Kada je izvršen uvid u sultanov ferman i kopiju deftera sa tugrom, ustanovilo se da je selo Brusnica sultanov has, a selo Brusna spahijin timar. Pošto je na osnovu deftera jasno da je to jedno od sela sultanovog hasa, zabranjeno je spomenutom spahiji Hamzi da se miješa u selo Brusnicu, a što je u skladu sa sultanovim fermanom i defterom.

Spomenuti spahija Hamza odgovorio je: “l ja posjedujem zakonska dokumenta!” Kada se zatražilo da pokaže dokumente, odgovorio je: “Zbog ranijeg sudskog spora nalaze se u Travniku.” Nije pokazao dokumenta. Ponovo se na raspravi nije pojavio. Izvještaj je poslan Visokoj Porti na osnovu činjeničnog stanja.

Napisano: 1. safera 1157. (16.3.1744) godine.

(Tešanjski sidžil, str. 91)

L 34/d6:

Izjava spahije Hamze.
“Na osnovu kadijine odluke, izvještaja i bujuruldije koje posjedujem, drugima je zabranjeno miješanje u područja: obradivo zemljište Brusna, pašnjak Kozla, Dugoš i Zaravnica.”

Dana: 19. džumadel-ahira 1158. (19. 7.1745) godine.

(Tešanjski sidžil, str. 112)

has – veliki feudalni posjed, koji je donosio prihod od najmanje sto hiljada akči godišnje; hasove su posjedovali, prije svega, sultani i članovi njihovih porodica, zatim najviši državni funkcioneri centralne vlasti, pa beglerbegovi i sandžak-begovi.
malikana – kao pravni termin označava zemljišna dobra ili neke državne prihode koje je država za određenu novčanu sumu prodavala u doživotan zakup. Ova ustanova javlja se krajem 17. stoljeća u vrijeme kada je Osmanska država, nakon Bečkog rata, finansijski bila krajnje iscrpljena. Da bi privremeno otklonila finansijske teškoće, država je počela prodavati svoje posjede u doživotni zakup. Uskoro su se javile negativne posljedice takve prakse što je dovelo do slabljenja osnovnih poluga države.

Abdulmumin-aga, žalba stanovnika Vozuće u vezi sa pristojbom za žir, 1745. g.

L 34a/d3:
Neka je hvala moćnom, plemenitom, mom sultanu!
Ovi smjerni podanici stanovnici su sela Vozuća u Maglajskoj nahiji. Po starom običaju onaj ko ima svinje zakupniku je davao jedanput godišnje pristojbu za žir. Odnedavno Maglajlija Abdulmumin-aga, postavljen za zakupnika za pedeset osmu (1745) godinu, uzima i pristojbu za mladunčad, što je suprotno običaju. Jednom uzima pristojbu za žir, za sve svinje, a kada donesu mlade, uzima ponovo pristojbu za žir i time ovu sirotinju uznemirava. S time nije saglasan vlasnik malikane, a ni naš gospodin kadija nije dao saglasnost. Međutim, spomenuti Abdulmumin-aga nije upozoren, pa i dalje time uznemirava ovu sirotinju. Od Vaše visosti očekujemo da se Abdulmumin-agi zabrani i ne dopusti činiti nepravdu ovoj sirotinji traženjem pristojbe na žir. Molimo da se u vezi s tim izda časna naredba!

Vječna je naredba sultanova!
Smjerne zimije sela Vozuća u Maglajskoj nahiji

Isprava tešanjskog kadije, april 1756.

U knjizi “Maglaj na tragovima prošlosti”, Adin Ljuca predstavlja sljedeći dokumenat iz zbirke Abdulaha Mahmutagića, u kojem se takođe spominju Begzade Mehmed-aga, zatim Abdulmumin i Abdulatif-aga, te Mehmed Čelebija i njgov sin (Mula) Mahmud efendija.

April 1756. godine. Isprava tešanjskog kadije (potpun prijevod).¹

Ono što je u (dokumentu) istraženo i zabilježeno
desilo se (doista) kod (mene), upućenog na onoga
koga stalno slavim i koji je uzvišen (na Boga),
Musa, zamjenik kadije Tešanjskog kadiluka da ga (Bog) prosti!
(Pečat s nečitkom legendom)

Budući da je zatraženo da se istraga izvrši, zabilježi, saslušanje sprovede, stvar razluči i riješi na mjestu istraživanja po donjem predmetu, stigao sam osobno na mjesto oko koga se vodi spor, u Gornju mahalu, jednu od mahala kasabe Maglaj, i održano je vjersko-šerijatsko suđenje u prisutnosti vjerodostojnih svjedoka koji su popisani u nastavku dokumenta.² Tada je Mula-Abdi, sin Šuajb-efendije izjavio: “Ovo mjesto koje se istražuje jest put s moje livade koju sam kupio od Fazli-hodže i već godinama običavam prolaziti i prenositi svoje tovare (tuda), a ovaj Hasan, sin Mehmedov, zabranjuje mi da prolazim kroz spomenuto mjesto, pa želim da šerijatski sud naredi da mi on ne spriječava i ne brani taj prolaz”.

Navedeni u ovom dokumentu, spomenuti Hasan je to poricao i rekao: “Spomenuti Mula-Abdi tvrdi za navedeno mjesto da je to njegov put, a prema tvrđenju većine stanovnika naše kasabe, imanja pokojnog Mehmeda, daidže Mula-Abdije i njegovog drugog daidže Mahmuda koji je još u životu, i naša imanja, nisu bila ograđena ni zidom, ni ogradom, ni živicom, pa je kroz njih prolazio tko god je htio, a ja sam spomenuto zemljište kupio još ranije od spomenutih Mehmeda i Mahmuda, dvojice daidža navedenog Mula-Abdije za dvije tisuće osam stotina četrdeset akči, i ogradio sam svoje imanje zato što sam htio da spriječim prolaženje”.

Kad su zatraženi od spomenutog Hasana istiniti iskazi i vidni dokazi, priveo je i suočio slobodne svjedoke, ugledne Muslimane iz spomenute mahale, osobe po imenu: Pašo-zade Jahja Čembiju i Mula Mahmud efendiju, sina Mehmed-Čelebije koji su bili prisutni radi svjedočenja na spomenutom održanom suđenju, i ovi su izjavili: “Svjedoci smo i svjedočimo na osnovu dokaza i iskaza na sudu da je stvarno onako kako je navedeno”.

Budući da se njihovo svjedočenje usvojilo, nakon iskaza svjedoka i provjeravanja, i kad je svaki od njih svjedočio, to je na traženje (ova) isprava napisana kako je stvar tekla na sudu i predana molitelju. Napisano časnog šabana 1170. godine (=aprila 1756. godine).

Svjedoci:

Ponos prvaka i jednakih Begzade Mehmed-aga
Ponos prvaka Begzade Husein-aga
Ponos prvaka Abdulmumin-aga
Ponos među sličnima Abdulatif-aga
Dizdar Abdulkadir-aga
Handžija Emrulah Čelebi
Ponos imama Osman-efendi
Ponos sličnih Ahmed Baša
Memiš, sin Abdulmumin-agin
Sudski pozivar Čauš Hasan i drugi prisutni.

1ĐUKANOVIĆ, Marija: Maglajski dokumenti A. Mahmutagića. AFF. Beograd – VI(1966). str. 451-452.

2Vjerodostojni svjedoci u jednoj mahali bili su unaprijed određeni i uz malu nagradu bili uvijek kadiji na raspoloženju (sr. F. Bajraktarević, Dubrovačka Arabica, Beograd, 1962, str. 22).

Tešanjski sidžil, bilješka u kojoj se spominju braća Abdulatif i Abdulmumin, age maglajske tvrđave

L 20/d4:
Neka je hvala moćnom, milostivom, mom sultanu!
Ovi su smjerni podanici kapetani i oficiri Tešnja, Gradačca, Doboja i Maglaja. Prošle godine imali smo uz zajednički dogovor neke troškove u vezi s graničnim pitanjima. Svi u našem agaluku dali su troškove koji su se na njih odnosili. Samo age maglajske tvrđave Abdulatif i njegov brat Abdulmumin ne daju svoj dio u iznosu od 190 groša, nalaze izgovor i suprotstavljaju se. Od Vaše uzvišene milosti očekujemo da spomenutima naredite da pokupe spomenutu sumu i da časni ferman uputite tešanjskom gospodinu kadiji i skupljaču prihoda spomenutog kadiluka, kao i maglajskom kapetanu.
Vječna je naredba njegove visosti, mog sultana!
Smjerni kapetani i oficiri spomenutih tvrđava

(nije naveden datum, ali se nalazi među bilješkama pisanim 1743. godine)

SIDŽIL TEŠANJSKOG KADILUKA (1740-1752), str. 78.

Bilješka iz Tešanjskog sidžila – tužba Sulejman-age dizdara maglajske tvrđave 02.01.1746.

L 28/d1:
Sulejman-aga, sin Abdulatif-age, dizdar tvrđave Maglaj – Tešanjski kadiluk – došao je na uvaženi sud koji treba poštovati i izjavio:

“Prema časnom, uzvišenom beratu uživalac sam timara koji je među stanovnicima i komšijama poznat po imenu Prokulica. Posjed poznat po imenu Prokulica izdao je u zakup Ali-hodža, što je naznačeno u sultanskom defteru koji posjedujem i određen je resm po 40 akči ušura. Po zakonu nije dozvoljeno miješanje u moj timar i izmjene zakonskog ušura koji se treba davati sa obradivih površina. Bez ikakvih važećih dokumenata stanovnici kasabe Maglaj:
Mahmud-efendija, sin Mehmeda čelebije,
Abdurahman, sin Ibrahimov,
Mahmud, kethoda,
Osman, sin Mehmedov,
Imrulah, sin Alijin,
Mustafa, sin Osmanov,
Hasan, sin Sulejmanov,
Mahmud, sin Ahmedov i
Mehmed, sin Husejnov,
tvrdili su da su oni uživaoci posjeda koji je dat u zakup. Samovoljno su, umjesto mene, uzeli zakonsku desetinu. Zbog njihove samovolje uputio sam predstavku bivšem bosanskom valiji Jegen Mehmed-paši sa obavještenjima originalnog sultanovog deftera sa tugrom, koji posjedujem. Tešanjskom gospodinu kadiji naređeno je da prema sultanovom defteru, koji se kod njeg nalazi, utvrdi činjenično stanje. Isto tako fermanom je bilo naređeno bivšem tešanjskom kadiji Ajni-efendiji da se u njegovom prisustvu izvrši sudski spor i da se na osnovu sultanovog deftera sa tugrom donese presuda, zatim da se izvrši zakonska opomena zbog uzurpacije zakonske desetine. Zbog toga što su prihodu mog timara učinili veliku štetu navedeni nisu bili ni upozoreni, niti okrivljeni. Molim da se to na licu mjesta ispita i izvrši sudska rasprava.”

Zemin hatiba Ali-havadže – poznat kao Okolica registrovan je u Opširnom popisu Bosanskog Sandžaka iz 1606. Naveden je kod podataka o raji u samom Maglaju, dio u mahali Bradići. A. Ljuca, str. 102.

Na raspravi, održanoj u prisustvu osoba zapisanih u dodatku dokumenta, pozvane su parnične strane. Spomenuti tužitelj Sulejman upitao je uz svjedoče­nje stanovnika iste kasabe
Mehmeda, odabaše,
njegovog brata Sulejmana, alemdara, i
Husejna, sina Fazlulah-havadže:
“Osim mog timara poznatog po imenu Prokulica, a čiji sam ja uživalac na osnovu berata, postoji li u njegovim granicama drugi takav posjed?” Upitani su bez prisile odgovorili da ne postoji. Kada se pogledala kopija sultanskog deftera koju posjeduje Sulejman-aga, pisalo je da je resm za zemin Ali-havadže hatiba, poznat po imenu Prokulica određeno 40 akči. Prema izjavi optuženih, a saglasno dodatnom dokumentu, zemin je u zakupu koji uživaju samo tri posadnika. Prema zakonu i sultanskom defteru za posjed koji uživaju trebaju dati zakonske desetine. Utvrđeno je na časnom sudu da spomenutom Sulejman-agi trebaju dati zakonsku desetinu. U cilju donošenja presude i upozorenja napisan je ovaj hudžet. Kopija se čuva u sidžilu.
Dogodilo se i zapisano: 9. zul-hidždžeta 1158. (2.1.1746) godine.

Svjedoci čina:
Omer spahija Ćupović (Ćupo-oglu) iz sela Kopice,
Mehmed-aga Galijašević iz Tešnja,
ponos vršnjaka Abdulmumin-aga iz Maglaja.

dizdar – zapovjednik grada, kastelan, starješina mustahfiza, morao je stalno boraviti u gradu, svaki dizdar posjedovao je timar s ekonomskim imunitetom.
berat – carski ukaz kojim se postavlja neki službenik, dodjeljuje posjed, plata ili neko odlikovanje.
resm – porez, taksa, pristojba, naknada.
ušur – naturalni porez na poljoprivredne i druge proizvode, a najčešće je iznosio desetinu.
čelebija – gospodin, obrazovan čovjek, plemićka titula.
kethoda – zamjenik glavnog i odgovornog vršioca određene službe, zamjenik ili pomoćnik nekog upravnog službenika ili vojnog zapovjednika.
odabaša – zapovjednik manje vojne formacije, do desetak članova.
alemdar – osoba koja u vojsci nosi zastavu
havadže – učitelj, profesor, hodža.
hudžet – službeni kadijski dokument.