Širbegovići

(bez datuma) V-5/dok. III
Mladoženja Todor sin Laza iz Paklenice, prisutan lično, nevjesta Mihulka? kćerka Ilije iz Paklenice, prisutna lično. Ugovoreni mehr iznosi 100 [akči]. Datum: … nečitko. Svjedoci činu: štićenik Kojo iz sela Lipovci, Širbegović (Širbegzade) Ahmed-aga i … nečitko Husejin.

(bez datuma) VI-17/dok. III
Tužitelj Ahmed-aga Širbegović, optuženi knez Živko i zimija Nedo Lazić iz Paklenice.

(bez datuma) Skupljanje poreza sa mirijske zemlje VI-18/dok. VIII
Tužitelj Ahmed Širbeg, optuženi Šinik Mehmed. Parnica se vodi o pitanju mirijske zemlje. Prije izvjesnog vremena lice po imenu trgovac Ahmed? (Širbeg?) je zatražio za 400 groša pravo da sakuplja ušure koje smo mi kupili i posjedovali, a svjedoci su bili imam Mula Sadik i Salih Imširić. Na dio ovog Ahmeda od 200 osmaka otpada 10 osmaka kao njegova šestina a od 60 osmaka pšenice za dvije godine otpada na njegov dio 5 osmaka. Tako je zapisano.

(bez datuma) VI-20/dok. IV
Tužitelj Ahmed Širbeg iz Perovića, optuženi buljubaša Mehmed iz istog sela. Spor je pokrenut u vezi sa zemljištem. Svjedoci Bekir sin Ahmeda Velića i Ibrahim sin Ahmeda iz istog sela. Rečeni Ibrahim je izjavio: “Trgovac Ahmed je ovom Ahmedu prodao njivu pored kuće za 100 groša i uzeo novac.” Isto je posvjedočio i rečeni Bekir. Zapisano je da je prodao svoj dio.

(1. IX 1838.) Bilješka o otplati duga V-10/dok. I
Božo Savić iz sela Livade pozajmio je od Širbegovog sina Mehmed-age 136 groša, što je šerijatski utvrđeno. Pošto štićenik nema para, ušao je sa svojom dobrom voljom u službu ovom agi s tim da mu se svaki mjesec obračunava po 15 groša. Zapisano je da su obojica zadovoljna, 11. Džumade druge 1254. Zapisano je da su na šerijatskom sudu prisutni Hadži Mustafazade Mula Sulejman i Mula Ahmed Berber.

 (6. IV 1839.) Uviđaj u slučaju krađe VI-20/dok. V
Tužitelj Mehmed-aga Širbegović pokrenuo je spor protiv optuženog Ciganina Husejina Rebića iz Maglaja. Ovaj Husejin ukrao je stvari sa spiska koji držim u rukama: srebrni Enam, jedna šešana harelija, jedna srebrna pafta (kopča) za košulje, jedan srebrni kapak od katije i jedan veliki svijećnjak. Tokom ispitivanja optuženi je sve porekao. Kada su zatraženi dokazi, svjedoci su rekli: “Ja sam u rukama optuženog vidio poklopac za katiju od srebra i srebrni Enam Širbegovog sina Abdi-bega (sic!) i to posvjedočujem.” I drugi svjedok, Ibrahim sin Mahmuda, iz istog mjesta, izjavio je: “U rukama ovog Husejina vidio sam kapak od katije i srebrni Enam”, što je zabilježeno.
Sa strane: Osmanova izjava:
“Ukradene stvari našeg brata Mehmed-age izašle su na vidjelo, a ja sam u tom sporu njegov zastupnik.” Zastupništvo su potvrdili Mula Salih i ranar Mustafa, što je ovdje zabilježeno, 21. Muharema 1255. godine.

Jasno je da su Abdi-beg, Osman i Mehmed-aga Širbegovi sinovi. Nejasno je da li su Ahmed Širbeg i Ahmed-aga Širbegović jedna ista osoba. Postoji i ta mogućnost da je Ahmed Širbeg otac, a Ahmed-aga četvrti brat koji se zove isto kao otac, što nije rijedak slučaj.

Profesor Rusmir Djedović u članku objavljenom u Gračaničkom glasniku detaljno piše o porodici Širbegović, prvenstveno ogranku iz Gračanice a zatim iz Tešnja i Tarevaca kod Modriče. Navodi dosta podataka i o maglajskom ogranku ove porodice koja je u muškoj liniji izumrla a kojoj je pripadao Mahmud-beg Širbegović, u periodu austro-ugarske uprave dugogodišnji općinski zastupnik, dogradonačelnik i od 1908. (nakon Mustaj-bega Uzeirbegovića) i sam gradonačelnik sve do 1918.:

 Porijeklo gračaničkih Širbegovića moramo promatrati u kontekstu porijekla Širbegovića i u nekim obližnjim starim bosanskim gradovima i čaršijama jer je poznato da Širbegoviće iz Gračanice, vlastita opća porodična tradicija, vezuje za familije sa istim prezimenom u Maglaju i Tešnju, pa i Tarevcima kod Modriče. U nauci je dobro poznato da u Tešnju starinom postoji sloj plemićkog stanovništva. Narodna tradicija očuvana i zabilježena kod Tešnjaka, govori o brojnim starosjedilačkim familijama. Smatra se da i tešanjski Širbegovići spadaju u jednu grupu takvih rodova, koji čuvaju tradiciju o zajedničkom porijeklu i da starinom upravljaju Tešanjskom kapetanijom.¹

Maglaj starinom ima brojne begovske familije koje su posjedovale velike zemljišne komplekse na Ozrenu, pa i dalje. Među njima su i maglajski Širbegovići.² Može se potvrditi brojnim činjenicama da gračanički Širbegovići imaju najviše veza, upravo sa Maglajem i tamošnjim Širbegovićima. Tako Rašid-beg Širbegović, sin Širbega, rođen i odrastao kod oca u Gračanici, prije 1891. godine odlazi u Maglaj, gdje mu i danas žive potomci.³ Gračanički Širbegovići gotovo sve zemljišne posjede starinom imaju u ozrenskim selima: Boljanić, Karanovac i Petrovo Selo, gdje takođe imaju posjede i brojne begovske familije iz Maglaja (Hadžiuzeirbegovići tj. Uzeirbegovići, Mehinagići, Obralići, Babići, Smailbegovići).⁴ Upravo na turskom putu koji spaja Gračanicu i Maglaj i ide preko Karanovca, Boljanića i Preslice, nalazi se han, poznat pod nazivom Han Širbegović. Kao takav je ucrtan i označen i na austrougarskim katastarskim planovima, razmjera 1:6250, iz 1883-85. godine. U gruntovnim knjigama za k.o. Boljanić s kraja XIX stoljeća, vodi se kao vlasništvo gračaničkih Širbegovića. Han se nalazio na Kraljevom polju, blizu današnje željezničke postaje Boljanić.⁵

Interesantno je da se sve do početka XX stoljeća u begovskim familijama Uzeirbegović, Širbegović i Smailbegović u Maglaju i Tešnju, zadržao stari plemićki način lova pomoću dresiranih ptica sokolova, tzv. sokolarstvo (ovo bilježe brojni inozemni istraživači i putopisci). Širbegovića ima i u velikom i starom selu Tarevci kod Modriče. Radi se, zapravo, o nekoliko njihovih starih ogranaka… Kada je 1958. godine veliki poznavalac i istraživač porijekla stanovništva u Bosni, Milenko S. Filipović, proučavao Trebavu i Tarevce, o porijeklu tamošnjih Širbegovića je mogao samo da kaže sljedeće: “ Nisam mogao da doznam ništa o njihovu poreklu”.⁶ Porodična predaja kod Širbegovića u Tarevcima govori da su nekada živjeli u Sarajevu i da su imali brojne posjede oko donjeg toka rijeke Bosne.⁷

Ove stare veze poznaje i usmena tradicija očuvana kod pripadnika gračaničkih Širbegovića. Porodična tradicija govori o bližoj vezi sa maglajskim i tešanjskim Širbegovićima, dok tarevačke smatra nešto daljim.

http://www.gracanickiglasnik.ba/wp-content/uploads/2013/01/gg30_10.pdf

1Miroslav Niškanović, stručnjak etnološkog odjeljenja, Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koji se prije dvadesetak godina bavio proučavanjem porijekla familija u Tešnju, u svom radu: “Porijeklo stanovništva Tešanjskog kraja”, separat Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Etnologija, Nova serija, sveska 41/42, 1986/87., str. 14., piše sljedeće: “ Od vrsnog poznavaoca narodne tradicije o porijeklu porodica, Hamze Širbegovića, zabilježili smo predanje o porijeklu njegovog roda: “Otac je uvijek insistirao da smo mi domaća porodica, koja se nije doselila. Da li je od bogumila, kršćana, nije bitno, ali da smo domaća porodica, bez primjese, tu nema sumnje. Naši preci su prvi među prvima poslije Turaka, možda nakon sto godina su se tu našli. Bili su kapetani, Ova strana gore od Čaršije tamo su Eminagići, Širbegovići, Memišbegovići, Ahmedkadići i Mehinagići. Svi oni žive na prostoru zvanom Trčica. Nikada se između sebe nisu ženili. Na osnovu toga svi smo mi jedno pleme.” Narodno predanje u Tešnju govori i da su od tri brata Širbega, Ahmeda i Ibrahima nastali današnji Širbegovići i Ahmedkadići u Tešnju i Ibrahimkadići u Medakovu; Kao svjedok u Tešnju, na jednom dokumentu iz 1741. godine se spominje neki Širi-beg. (Hatidža Čar-Drnda, Sidžil tešanjskog kadiluka (1740-1752), Orijentalni institut u Sarajevu, 20005. godine, str. 122); Krajem XIX stoljeća u Tešnju se spominju trgovci: braća Muhamed-beg, Dedo i Mahmut Širbegović, kao i Salih-aga Širbegović. (Alija Galijašević, Tešanjske zanatlije i trgovci 1642-1992,Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 1996., str. 52-53.); Muhamed-beg Širbegović je 1909. godine svjedok u jednoj raspravi o porijeklu nekih tešanjskih familija. (Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine,Hrvatski institut za povijest-Zagreb, Institut za istoriju-Sarajevo, Zagreb, 2003., str. 233.); Za vrijeme austro-ugarske uprave, kao mutevelija vakufa Abdi pašine džamije i mekteba u Tešnju, spominje se Derviš-beg Širbegović, dok Hadži Salih-aga Širbegović drži tri dućana vakufa Gazi Ferhat-beg medrese. (Proračun vakufa u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1913., str. 303-304.

2U XIX stoljeću Maglaj ima poseban vakuf koji je osnovao H. Osman-beg Širbegović (Proračuni vakufa u Bosni i Hercegovini 1889. godine., Sarajevo). Početkom XX stoljeća u Maglaju se spominje Mahmud-beg Širbegović, koji je igrao značajnu ulogu za vrijeme austro-ugarske uprave; Mejra Širbegović iz Maglaja je za vrijeme austrougarske uprave, udajom za Emin-bega Eminagića u Tešnju, kao miraz donijela dvadesetak kmetovskih selišta u ozrenskim selima: Brijesnica, Dolac, Krsno Polje, Smrdin (kasnije preimenovano u Bočinja) i Stroište. Husnija Kamberović, isto, str. 381.

3Interesantno je da danas u Maglaju žive samo Širbegovići potomci Rašid-age, a stara porodica maglajskih Širbegovića, od kojih je Mahmut-beg, je u muškoj liniji već izumrla.

4Krajem XIX stoljeća posjede sa dvadesetak kmetovskih porodica u Boljaniću imala je Hasiba, rođeno Širbegović, udata za Jasim-bega Pašića, sina Ibrahimbega u Gračanicu, zajedno sa Nuri-begom Hadžiuzeirbegovićem iz Maglaja. Hasiba rođ. Širbegović se 1906. godine navodi kao udova Jasim-bega Pašića. Takođe, početkom XX stoljeća, u Gračaničkom kotaru ima posjede i Hata Mulalić, udata Širbegović, iz Maglaja.

5U historijskim dokumentima se krajem turske uprave, odnosno, oko 1870. godine, na drumu ka Maglaju, pola sahata daleko od Gračanice, spominje jedan han u vlasništvu nekog hadži Derviša Halače. (Dr. Galib Šljivo, Gračanica u vrijeme nemira u Zvorničkom sandžaku, Gračanički glasnikbr. 10, novembar 2000., „Monos“, Gračanica, str. 36; Interesantno da na tom turskom putu, u Karanovcu jedan han ima i familija Đulića iz Gračanice. Tačnije vlasnik hana (k.č. 75/8) prije 1896. godine je bio Avdo Đulić, sin umrlog Mustafe. Iza 1896. godine ga nasljeđuje sin Mehmed. Đulići imaju u Karanovcu još 4 kuće, više kmetova i veći zemljišni posjed (Đulića Selište, Tezge ). Hašim Đulić je 1921. godine u Boljaniću imao 7 kmetova, dok su u Karanovcu jedan han posjedovali i Obralići iz Maglaja.

6Milenko S. Filipović, Prilozi etnološkom poznavanju severoistoćne Bosne, Akademija nauka i umjetnosti B i H, Građa knjiga XVI, Odjeljenje društvenih nauka knjiga 12, Sarajevo, 1969., str. 91-92. Filipović piše: “Tarevci su veliko muslimansko selo. Ističu se u njemu nekadašnji begovski rodovi Mujbegovići i Širbegovići, koji su zajedničkog porekla; Muratbegovići i Mehmedbegovići takođe su zajedničkog porekla. Poslednja dva roda ne mogu se uzimati među sobom, a tako je bilo i sa prvima. Kada se jedan Mujbegović (Mehmed) oženio od Širbegovića u selu, to je bio predmet velikog negodovanja roditelja Širbegovića. Neki smatraju da su ta sva četiri roda zajedničkog porekla… Od tih Mujbegovića je poznati dr Mustafa Mujbegović, koji je poginuo na Majevici 1942.”

7Glavni im je posjed bilo selo Tarevci (tu su imali dva čardaka spojena mostom), zatim neka sela na sjeveru Trebave, kao i Čivčije, kod Doboja. Za sada je nejasno da li se sa ovim ili nekim drugim Širbegovićima može dovesti u vezu toponim “Širbegova kosa” (na starijim topografskim kartama), odnosno “Širbegovac” (na novijim), koji se nalazi između Konjica i Boračkog jezera.