Derviš-beg Džebozade

Fehim Mejrić u knjizi “Zavidovići na tragu prošlosti” o selima Majdan, Džebe i Ridžali između ostalog bilježi sljedeće:

Ova zavidovićka sela su bila u posjedu Isa-bega, čije je sjedište bilo u Žepču. Kako kaže Mehmed Ćosić, prostor ovog dijela Zavidovića koji pripada selima Majdana, Džeba i Ridžala su koristili kmetovi.  Isa-beg je namjeravao da napravi džamiju u Džebama. Kada je obilazio svoje kmetove i kada je bio na njivi-parceli koja danas nosi ime Isabegovača, bilo je vrijeme ikindije, on uzme abdest i počne klanjati.  Za vrijeme molitve ubili su ga njegovi kmetovi. Zato ta parcela nosi ime Isabegovača. Isa-beg je imao dva sina. Poslije pogibije Isa-bega njegovi sinovi su napustili njegov posjed u selima Zavidovića. On je dodijeljen Derviš-begu Džebi kupovinom, zamjenom ili vojničkom zaslugom, ne zna se. On je napravio kuću u današnjem selu Džebe kod izvora vode Glog i tu osnovao svoju porodicu. Po njemu je ovo selo dobilo ime. Kada je derviš-begu Džebi dodijeljen posjed, i zvanično su državni sudski organi kadija u Maglaju dostavili testament da je posjed zavidovićkih sela u vlasništvu Derviš-bega Džebe. On je imao sina Rašida i poslije njegove smrti posjed i testament je naslijedio sin Rašid. Rašid je imao četiri sina: Hašima, Salku,  Ibrahima i Dervu. Posjed je naslijedio najstariji sin Hašim. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije Hašim je imao dućane i kafane u: Derventi, Novom Šeheru, Maglaju, Žepču i Travniku.

Derviš-beg Džebozade se spominje u bilješci maglajskog sidžila od 01. 02. 1825. godine:

(1. II 1825.) V-5/dok. VI
Mladoženja Niko sin Andrije iz Zavidovića prisutan lično, nevjesta Manda kćerka Nika (Janko) iz Devetina prisutna lično. Ugovoreni mehr je 500 [akči]. 12. Džumade druge 1240. Svjedoci: Derviš-beg Džebozade, Kara Mehmed sluga sudnice, Nikola Lapičić i drugi.