POVODOM DODJELJIVANJA PRVOMAJSKE NAGRADE SSJ
SRETNO AHMETE!
AHMET MUSTAJBAŠIĆ PRIMIO PRVOMAJSKU NAGRADU I POVELJU
Nekada je tu bilo plodno Liješničko polje uz prugu uzanog kolosijeka gdje se smjestilo i nekoliko kućeraka. Samo zato što su bili bliže Ulišnjaku, pripadali su tom naselju, a u stvari dijelila ih je rijeka Bosna. Sada je na tom liješničkom polju tvornica Natron, protegla se od ušća rijeke Liješnice, pa sve tamo do naspram prvih kuća Ulišnjaka. Sada tu prolazi pruga koju su gradile omladinske brigade. Nema više ni onih kućeraka. Nešto je porušeno, jer je trebalo prostora za Tvornicu, a nešto je porušeno da bi se izgradile nove i ljepše kuće.
Mehmed Mustajbašić, abadžija, životario je ovdje na malo zemlje i u skromnoj kući, svojim radom podizao je sedmero djece. Za svako je našao po neki posao, neko zanimanje. Ahmet koji se rodio 1932. godine, pješačio je svakog dana, četiri godine u osnovnu školu u Maglaju, a odmah poslije rata pošao je na izučavanje limarsko-bravarskog zanata u Zavidovićima. Naukovanje je završio kod Mustafe Krzića u Maglaju.
Još za šegrtovanja, Ahmet se uključio u omladinske akcije, bio je na izgradnji auto-puta Bratstvo-jedinstvo, na izgradnji Novog Beograda, na akcijama sječe šume i slično. Kad se »oslobodio«, kad je položio ispit otišao je u vojsku i to u vrijeme onih nemirnih događaja oko Trsta u jedinici koja je tamo bila raspoređena.
Po dolasku iz Armije za Ahmeta Mustajbašića počinje novi život. Počela je izgradnja tvornice Natron i on se 12. maja 1954. godine upisao u matičnu knjigu ove Tvornice. Počeo je da radi u jeku izgradnje, a ostao je do danas, prolazeći kroz sve faze njenog rasta i razvoja.
Kad se zaposlio, kad je stao na svoje noge, počeo je da misli na budućnost, oženio se, stekao je svoj dom. Izgradio je kuću na komadu zemlje – očevine, što je ostala nezahvaćena tvorničkim krugom. Tu on sad živi, može se reći pored ograde Tvornice. On je i na taj način vezan sa njom. a inače kažu da je on više u Tvornici nego kod kuće, uvijek je u Pogonu kad god to zatreba u bilo koje doba dana ili noći.
Valjda da ne iznevjeri tradiciju Ahmet se postarao i za brojnu porodicu, ima petoro djece, najstariji sin završava Mašinsko-tehničku školu u Doboju, a najmlađa kćerka sprema se da pođe u prvi razred osnovne škole.
-Bio sam ja u ono poslijeratno vrijeme član folklora u Maglaju, a sada nemam vremena da se nečim bavim. Ponekad se umiješam sa djecom kad igraju loptu i to je sve. Kad nisam u fabrici moram pomoći i oko kuće, obrađujem malo bašte, žena vodi brigu o domaćinstvu. Imamo i jednu kravu, dobro mi dođe, više radi djece. Znate kako je, ja sam radim, a ima nas.
To je eto naš Ahmet Mustajbašić, visokokvalifikovani majstor, predradnik bravara održavanja u Proizvodnji papira. Iznenadio se kad je čuo da su ga drugovi iz Sindikata predložili za nagradu za njegovo dugogodišnje primjerno zalaganje u radu za isticanje u rješavanju problema, naročito za vrijeme remonta i u drugim prilikama. Bio je Ahmet biran u mnoge organe samoupravljanja. Sada je član Delegacijo OOUR Proizvodnja, delegat je u Zajednici penziono-invalidskog osiguranja, član je Savjeta mjesne zajednice Liješnica.
U kući Ahmetovoj radost i iznenađenje, a na pitanje šta misle sa novčanim dijelom nagrade koja iznosi 3 miliona starih dinara, dileme nema. Već je određeno da se ta sredstva odvoje za školovanje djece. Tako Ahmet želi da i njegova djeca postanu vrijedni radnici, graditelji socijalizma, da slijede njegov put.
– Da znate drugovi kako mi je bilo kad sam krenuo u Beograd. Nisam mogao da se snađem pred zgradom Saveznog izvršnog vijeća, a kada sam tamo ušao, ono sve naši državni i politički rukovodioci, pa lijepo razgovaraju sa svima, a ja sam to do sada samo na televiziji gledao.
-To sam eto doživio i to je za mene nezaboravno, ja stvarno moram da zahvalim svima koji su me predložili i koji su prihvatili prijedlog da ja ove godine budem jedan od nosilaca ovog visokog priznanja koje se daje našim radnicima, rekao nam je Ahmet Mustajbašić na rastanku.
A mi bi dodali pored naše, još jednu čestitku, razglednicu iz Trstenika upućenu na Ahmetovu adresu u kojoj doslovce piše: »Čestitamo vam nagradu. Vi ćete nam biti primjer kako treba raditi i voljeti domovinu«. U potpisu učenici i učitelj I razreda osnovne škole Trstenik.
I.D.
DRAGICA MITROVIĆ,
hljebom, kao majka dijete svoje. Ja otac petero djece od svoje minimalne zarade ne bi mogao utrošiti ni dinara za izdržavanje Hasiba u Sarajevu, za to se osjećam dužnim da zahvalim Gajretu, da nije ostao na ulici bez ikakvog zanata.
dru 
u gruntovnom ulošku br. 7, katastr. općine Bradić, u A I. i II. upisanih i to:
