Zeman 1911. Zabava dobrovoljnog Vatrogasnog društva

Zabava dobrovoljnog Vatrogasnog društva u Maglaju.

Danas u subotu priregjuje gornje društvo svoju zabavu u prostorijama gradske čitaonice. Čist prihod namijenjen je u korist društvene blagajne. Na zabavi će svirati zato uzeti svirači. Blagajna se otvara u 7 sati na večer. Dobrovoljne priloge primaće sa zahvalnošću sa strane g. Irfanbeg Sulejmanpašić, a u večer na blagajni gg Spasoja Gojković i Salih ef. Terzimehić. Raspored je zabave ovaj: I dio. Pozdravni govor, govori G. Kvesić. II. Dio. “On je gluh”, šala u jednom činu od J. Momeauxa. Redatelj M. Slavnić, izvagjaju diletanti. III. dio. Bitka koriandolima i ples do zore.

Nekoliko dokumenata iz 1919. g. u vezi sa nekretninama u vlasništvu Vasfi hanume Uzeirbegović r. Čehajić koje se nalaze u mjestu Obsine kod Dervente

Kotarski sud u Derventa

Odluka.

Na osnovi ružd ilama šer. suda u Maglaju od (). 4. 1903 broj 339/03 šer. dopušta se brisanje ubilježbe malodobnosti Vasfi hanume Čehajić provedeno u gruntovničkom ulošku br. 1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18,19,( ),22,23,24,25 i to u istim gruntovničkim ulošcima pod rednim brojem vlastovnice

O tom se obavješćuju napisima:

1. Alija Mujanović iz Maglaja punomoćnik Vasfi hanume Čehajić Mahmut eff. iz Maglaja

Dne 16.11.1919.

Kotarski sud u Derventa

Odluka.

Na osnovi ugovora o kupnji uglavljenog pred gruntovničkim povjerenstvom u Derventi dne 26.11.1919. dozvoljuje se:

1. otpis čestice kat. Broj 110,11 iz AI. gruntovničkog uloška broj 8 katastarske općine Obsine i upis iste čestice u AI. novog gruntovničkog uloška br. 26 spomenute kat. općine, zatim

2. uknjižba prava vlasništva u tom novom gruntovničkom ulošku br. 26 na u AI. Upisane spomenute nepokretnine na korist: Cvijete rođ. Pejčić udove Šujić iz Obsina

Izvorni ugovor ostaje u zbirci isprava.

O tom se obavješćuju napisima:

1. Alija Mujanović kao punomoćnik Vasfi hanume Čehajić udate Uzeirbegović iz Maglaja

2. Cvijeta rođ. Pejčić udova Šujić iz Obsina

Dne 20.12.1919

Kotarski sud u Derventa

Odluka.

Na osnovi ugovora o kupnji uglavljenog pred gruntovničkim povjrenstvom u Derventi dne 26.2.1919. dozvoljuje se:

1. otpis čestice kat. Broj 69/2 iz AI. gruntovničkog uloška broj 8 katastarske općine Obsine i upis iste čestice u AI. Novog gruntovničkog uloška br. 27 spomenute kat. Općine, zatim

2. uknjižba prava vlasništva u tom novom gruntovničkom ulošku br. 27 na AI. Upisane spomenute nepokretnine na korist: Milana Šujića pok. Teodora iz Obsina

Izvorni ugovor ostaje u zbirci isprava.

O tom se obavješćuju napisima:

1. Alija Mujanović kao punomoćnik Vasvi hanume Čehajić udate Uzeirbegović iz Maglaja

2. Milan Šujić pok. Teodora iz Obsima

Dne 20.12.1919

Bošnjak 1908. Dopis Ahmetage Terzimehića o uznemiravanju od strane seljaka na njegovom imanju u mjestu Opsine / Obsine kod Dervente

Opsine 29./8. 1908.

Slavno uredništvo »Bošnjaka« u Sarajevu.

Dana 27./8. o. g. u 1 sat po po noći zavikaše me seljaci kod čardaka da izidem. Kad sam izišao iz čardaka, zapitam ih šta hoće sa mnom, a oni mi odgovoriše da moje slame gore. Dok sam tamo do slama došao, već je vatra bila obuhvatila oko cijele slame. Nije im ni to dosta što su mi slame zapalili u vrijednosti od preko 190 K, nego su mi i zaprijetili, da će me ubiti i to Aleksa Rekan, Pajo Radulović. Stvar sam prijavio kotarskom uredu u Derventi, te i oružničkoj postaji u Kotorskom na dalnje izviđenje.

Primite, g. uredniče, mahsus selam

Ahmetaga Terzimehić

Gajret 1929. Izvjestaj sa glavne Skupstine Gajreta u Maglaju.

Glavna skupština Gajreta u Maglaju

20. avgusta 1929. u Muslimanskom Klubu, održana je glavna Skupština “Gajreta” u Maglaju, pod predsjedanjem g. Krzića.

Tačno u 9 sati predsjednik konstatuje da je skupštini pristupilo svega četiri člana. Obzirom na to predsjednik u smislu čl. 61 društvenih pravila skupštinu odgađa zа 10 sati danas kada će skupština i bez obzira na broj prisutnih članova stvarati valjane zaključke.

Skupština se nastavlja tačno u 10 sati. Prisutni slijedeći članovi: М. Krajinić, O. Omersoftić, М. Lokmić, N. Cvijanović, М Kadribašić, М. Terzimehić, S. Mujezinov, I. Smajić, М. Smajić i S. Musaefendić.

Predsjednik izvještava članove o radu društva prošle društvene godine i saopštava da je odbor u prošloj godini imao prihod od 6.620 Dinara, koja je svota u ukupnom iznosu poslana glavnom odboru Gajreta. Zatim predsjednik saopštava članovima promjenu društvenih pravilа u smislu kojih se drugačije biraju mjesni odbori, naime više lica, u koju svrhu je i današnja skupština sazvana.

Predsjednik saopštava dalje da odbor maglajski broji 59 članova od kojih 14 duguju članarinu za više od tri mjeseca. Ovi potonji u smislu člana 11. pravila nemogu se uzeti u obzir kao članovi društva pa predsjednik stavlja na volju prisutnim članovima: dali obzirom na društvo faktično ima samo 45 članova i dali treba zadržati i dalje mjesni odbor, ili staviti predlog glavnom odboru da za Maglaj imenuje povjereništvo.

Svi prisutni članovi jednoglasno predlažu da se u Maglaju održi odbor, a broj članova će sigurno porasti.

Predsjednik zatim stavlja na dnevni red izbor odbora.

Skupština prije izbora donosi zaključak da se primaju juridička lica (trgovačke firme) kao utemeljitelji ili dobrotvori društva, a da nemogu biti redoviti članovi.

Član Mehmedalija Lokmić predlaže u odbor slijedeću listu, prepuštajući da se izabrani među se konstituišu.

Upravni Mjesni Odbor:

1. Krajinić Muharem ef, 2. Krzić Ibrahim, 3. Dr. Džananović Izudin, 4. Čejvan Ibrahim, 5. Muradbašić Fadil, 6. Lokmić Mehmedalija, 7. Kadribašić Mustafa.

Nadzorni Odbor:

1. Smajić Mehmedalija, 2. Cvijanović Nikifor, 3. Omersoftić Aziz.

Zamjenici:

Mulalić Ahmet, Smajlagić Mehmedalija, Šečić Nurija, Musaefendić Salko i Terzimehić Sejfullah.

Skupština usvaja gornju listu jednoglasno.

Time bi dnevni red iscrpljen i zapisnik zaključen i potpisan.

Ibrahim Krzić v. r. Mehmedalija Smajlagić v. r.

O v e r a v a j u:

Ibrahim Čejvan v. r. i Mehmedalija Lokmić v. r.

Novi odbor kountituisao se ovako:

1. Predsjednik Krzić Ibrahim, 2. Podpredsjednik Krajinić Muharem ef, 3. Tajnik Lokmić Mehmedalija, 4. Blagajnik Čejvan Ibrahim, 5. Odbornici: Dr. Džananović Izudin, Muradbašić Fadil, Kadribašić Mustafa.

Nadzorni Odbor:

1. Predsjednik Smajić Mehmedalija, 2. Članovi: Omersoftić Aziz i Cvijanović Nikifor.

Odborski zamjenici:

Mulalić Ahmet, Smajlagić Mehmedalija, Šečić Nurija, Musaefendić Salko i Terzimehić Sejfulah.

Šaljući Vam prepis zapisnika o skupštini molimo Vas, da ovo uzmete na znanje.

Tajnik: Lokmić Mehmedalija Predsjednik: Krzić Ibrahim

“Gajret” 1908. godina – Popis članova upisanih iza 01. 02. 1907. (podaci za Maglaj)

Maglaj.
A) čl. II. reda:
Čamgjić Mulla Emin, Gjerzić Gjulaga (iz Gari), Kadribašić Salih, Mujkić Hasan (iz Perovića), Nevesinjac Hašim ef.,  Smajlagić Husejn ef., Sado Danon, Topčagić Aširaga.
B) čl. III. reda :
Krzić Ib­rahim, Bajrić Ibrahim, Muradbašić Zulfaga.
C) čl. IV. reda :
Bajrić Ibrahim, Krzić Ibra­him, Kadić Mujeserhanuma, Kadić Umahanuma, Muradbašić Osman, Obralić Rašid, Omerović Mehmed, Šibonja Hasan (iz Perovića), Terzimehić Ahmedaga, Terzimehić Mehmedalija.
Svega: članova II. reda 8, III. r. 3, IV. r. 10.
Prije upisano: dobrotvor 1, utemeljitelja 3, II. r. 4, IV. r. 7.

Pravda 1920. Popis donatora za spomenik pjesniku Musa Ćazimu Ćatiću

Za nišane merhum Ćazimove skupio je u Maglaju Osman ef. M u r a d b a š i ć od januara do marta o. g. svotu od 348 kruna, a darovaše je ovu poštivaoci našeg neumrlog pjesnika rahmetli Musa Ćazima:

po 100 K

Mustajbeg H. Uzejrbegović;

po 20 K:

Mehaga Mačković, Mehaga Pašukan, Husejn Mulalić, Zajim Džinić (Rečica) i Hasan Mulabećirović (Doboj);

po 10 K:

Dželal Smajlagić, Ibrahim Mačković, Mehmedalija Smajlagić, Suljo Mujezinović, Mehmed Mulalić, Nurija Smajlagić, Sulejman Herceg, Hafiz Ibrahim ef. Ibrahimefendić (Doboj), Meho Bradarić i Osman Muradbašić;

6 K:

Sadik Obralić;

po 5 K:

Sulejman Mulahasanović, Pašaga Arifagić, Hasan Ruvić, Asif Smajić, Jakub Hajrulahović i Fadil Muradbašić;

po 4 K:

Osman Obralić, Meho Emrić i Jusuf Subašić

1880. Bosansko-hercegovačke novine. Iskaz donacija za siromašne građane (podaci za Maglaj – vjerovatno greškom upisano Vlasenica i Srebrenica)

III. Izkaz dobrovoljnih prinosaka za siromašne žitelje bosansko – hercegovačke skupljenih u kotaru Brčka

Obćina Vlasenica i Srebrenica.

Ces. kralj, nadporučnik i kotarski upravitelj Stjepan Stojsavljović, 30 for.;

ces. kr. poreznik Vaso Manojlović, 1 for.;

Kadia Mahmud Hamdy, 10 for.;

ces. kr. kotarski liečnik Emanuel Maydl, 3 for.;

ces. kr. kotarski kancelista Anton Mlinarić, 2 for.;

sudbeni pisar Mustafa Mulobotić, 3 for.;

sudbeni prisjednik Suljaga Širbegović, 5 for.;

sudbeni prisjednik Suljaga Numanović, 5 fr.;

načelnik Mustajbeg Uzeirbegović, 18 for.; 70 novč.; ili 2 Napoleona,

bilježnik Jovan Čokić, 2 for.;

veleposjednik Salibeg Uzeirbegović, 30 for.;

trgovac Atif Arapčić, 10 for.;

trgovac Ibrahim Mulabdić, 3 for.;

trgovac Agan Mulalić, 1 for.;

trgovac Mulazimaga Mehinagić, 1 for.;

trgovac Anto Arsenović, 1 for.; 50 novč.;

trgovac Gjurko Šimić, 1 for.;

trgovac Smajo Herceg, 30 novč.

List “Bošnjak” 1894. Dopis iz Maglaja u vezi sa izborom imama u Kuršumliji džamiji

Naši dopisi.

U Maglaju svršetkom juna 1894.

Cijenjeni gosp. uredniče!

Dok ne zagusti, ja ne zamačem pera. Sad je baš zagustilo, jer smo i mi i naša starodrevna džamija Kuršumlija izgubili imama. Naš stari i valjani imam gjoja zbog bolesti ostavio to mjesto, a meni se čini, da bi mogao tome i drugi uzrok biti, t. j. što uredno svoje plaće ne dobiva. Ali pustimo to; on ne će dalje, pa gotova stvar. Sad nasta pitanje, ko će ga naslijediti. Jedni rekosmo H. Mehmed ef. Hadžialić, a drugi Salih ef. Numanović. Ali vidi čuda! Ni jedan ni drugi nejmade sreće, ma da su oba osposobljena za to u Carigradu, već neko 16-godišnje dijete. Nit se tu pitao džemat ni niko, već jednostavno otišla trojica i dovela dijete od goveda. Sam otac dječiji bijaše u sumnji, da li će njegovo dijete biti u stanju „imam u Kršumliji,“ ali mu na to rekoše: „dok smo mi ovdje i ono će biti imam.“ Je li to dakle pravo? Naravski da nije, jer da mi nemamo sposobnijih za to, onda bi valjalo i za ovim čobančetom ruke svezati, ali ovako ne ide.

Moglo bi se posumnjati, da sam ja rogjak one dvojice, za koje velim, da bi mogli biti imami, pa da njih i zagovaram. Nije tako; jer koliko ja znam, želja je svega džemata koliko da ovo dijete ide natrag, toliko da naša čestita džamija dobije čestita imama. Neka dakle ona trojica ispitaju džemat, pa će se osvjedočiti.

A sad još koju o djetetu i njegovoj sposobnosti: Neko jutro u sabahu zavelo učiti Am-me sure, te će na jednom mjestu pomesti. U džematu se trefila dva Visočaka, te ga jedan popravi. Dijete i drugi put pomete, a oni ga poprave; a kad dijete i treći put pomete, džemat pusti ruke i ode dalje po sebi klanjati. Tako se zbiva mal ne svaki dan, te se i njegovi veli – nimeti mogu o tom uvjeriti. Nije dakle džamija, a na po se naša Kuršumlija mjesto, gdje se djeca pripravljaju, da budu imami. S toga molimo naše prvake, da ostave hatur na stranu, već u sporazumu sa cijelim džematom izaberu drugog imama, ako su radi, da se džemat ne raspe, a treba i to znati, da najpošlje ni džemat ne će ostati ukoran zbog svog ovakog imama, već tražiće ovom lijeka, gdje treba.

Imamo nekih promjena u općini t. j. novih članova, pa je sva prilika, da će poslovi dobro napredovati, jer jedan se odmah izrazio, da bi nekim u kahvi ljudima trebalo jezik pokratiti. Lijep alamet!

Maglajlija.

Hrvatski časopis “Napredak” od 01. 01. 1887. – Članak u kojem se spominje i opisuje maglajska ruždija i njen hodža Sinan efendija

A to sve je tim teže, jer je na mnogih školah odrasle mladeži, koja je u svoju vjeru inače dobro upućena, pa ne samo mladeži, već i ljudi otaca, kao što sam našao u Maglaju, da je sin u drugom razredu, a otac iza njega koju klupa dalje u trećem razredu bio. Obojica bijahu prošle godine dobri učenici.

Take prilike dakako ne dopuštaju nijednoj sljedbi, da iztiče u školi svoje vjersko čustvo; s toga po Bosni i Hercegovini u takih mješovito vjerskih narodnih osnovnih školah ne počinje, a niti se svršava nauka sa molitvom.

Mladež svake vjerske sljedbe imade svoje učitelje vjere, koji mladež u vjerskih dužnostih poučavaju. U Maglaju kao i po drugih sličnih mjestih postoje mektebi ili mejtefi, t. j. vjerske muhamedovske početne škole, gdje se djeca u prvih početcih vjere sa elif sufarom podučavaju po muhamedovskom ritusu, gdje gdje jošte na grozni način, što svjedoči zaptija Meho Supur, koji veli:

Muhamedovac običaje hodži reći, kada dijete u mejtef predaje:

„Evo ti ga. Tebi meso, meni kosti.”

To će reći: bij ga, ma mu meso otrgao, a kosti same kući došle. (Vidi: Pjesme iz Bosne K. Blagajića, str. 133.)

U Maglaju postoje do sobe osnovne škole i sobe ruždije t. j. gradjanske škole. Ruždija u Maglaju sastoji od jedne veće i jedne manje sobe. U većoj sobi sjedi mladež po podu podvitih nogu te glasno uči, klanja i nariče. U manjoj sobi uz stijenu leži slamnjaca kao minder (nizko sjedalo), na čem sjedi hodža. Kada mu se prohtije, zovne po jednoga ili dva učenika preda se. Učenik stupiv pred hodžu, ima se nakloniti i pozdraviti ga metnuv desnu ruku najprije na prsa, onda na usta i konačno na čelo. Nakon toga se baci na koljena, i podvivši noge, sjedne preda nj i odgovara na pitanja. Što ne bi bilo dobro, ili što ne bi ni malo znao, izpravlja i upućuje ga stariji dječak, što do njega sjedi.

Prisustvovao sam nekoliko časova jednomu takomu katehetičkomu izpitivanju u Sarajevu baš u Usrefbegovoj džamiji. Odrasli mladići sjedjahu u okrugu, a medju njima hodža, koji ih je skoro preglasno i to nekim prijetećim tonom izpitivao.

U Maglaju saznavši hodža Sinan efendija za moj boravak kod mjestnoga učitelja, počasti me posjetom rano u jutru. Nenadajući se u Bosni kakve počasti, najmanje rano u jutru, našao me je efendija jošte neodjevena, gdje za stolom svoje bilježke promatram.

Stupivši u sobu sa „dobro jutro”, reče mi:

Mi smo Sinan efendija, hodža ruždije i drug učitelja g. H. Jesenka.

Drago mi je, što me počastiste posjetom.

E i nam je drago, što se upoznasmo, reče hodža. Sjedi, – puši, – reče mi opet, a to valjda zato, što je u njih običaj, da onaj odredjuje, koji u posjete dolazi, što smiješ činiti.

U razgovoru zapitah hodžu, odakle je, a on mi reče:

Odavle iz Maglaja, gdje nam je i žena.

Dakle rodjeni maglajlija.

Jok, mi smo rodjeni iz Zvornika, a sada smo odavle, gdje nam je žena.

Preuzeto sa:

http://dnc.nsk.hr/Journals/LibraryTitle.aspx?id=dd26e9a4-f456-4b1c-9b8c-f9b4df4eef1f&y=1887&m=5&d=1&n=13

Sinan efendija je sahranjen u haremu Kuršumlije džamije. Taj podatak nalazimo kod M. Mujezinovića u knjizi “Islamska epigrafika u BiH“:

Bez datuma

NATPIS NA NIŠANU SINAN EFENDIJE

Na nišanu umrlog sa ulemanskim turbanom isklesan je u veoma lijepom i kaligrafski izvedenom dželi-nesh pismu sljedeći natpis u prozi na turskom jeziku.

“On (Allah). Božjom odredbom moje slabašno tijelo napala je bolest, ozdravljenja ne nađoh i bolest me savlada tako da mi je konačno prispjela smrt. Za moju dušu (prouči) Fatihu. Sinan efendija hodža ruždije.”

Natpis nije datiran, ali s obzirom na to da se kaže za Sinan efendiju da je bio hodža (nastavnik) u ruždiji, svakako je spomenik noviji.

Prema podacima iz periodične štampe tog vremena, Sinan efendija je redovno bio član Kotarske vakufske komisije u Maglaju sve do 1907. godine, a od tada se više ne spominje, pa je vrlo vjerovatno da je te ili naredne godine i umro.