Arhive kategorije: Historija Maglaja

Jugoslavenski list 26. 10. 1929. Vijesti iz Maglaja

Maglaj, 24. oktobra.

KONFERENCIJA J. M. O.

Danas u 1 sat po podne održana je u gornjoj čaršiji u kafani Šahbega Idrizovića konferencija J. M. O. kojoj je prisustvovalo 80 osoba. Na konferenciji je govorio nar. posl. Edhem ef. Mulabdić o općinskim izborima. Na konferenciju bio je došao i dopisnik “Zagrebačke Riječi” ali ga je g. Mulabdić odstranio. Zakazana je na večer i druga konferencija u istim prostorijama.

IZ ZAGREBA DO MAGLAJA PROŠAO KROZ 11 ZATVORA

Prije par dana ovamo je bio sproveden cipelarski radnik Omer Idrizović, koji je iz Zagreba do Maglaja ostavio 14 dana i prošao kroz 11 zatvora. Po sprovodu u svoje rodno mjesto bio je preslušan i odmah riješen i pušten u slobodu. On veli, – bio sam u Zagrebu zaposlen, a morao sam imati domovnicu, koju sam preko uprave grada Zagreba molbom zatražio od svoje općine, koju mi nijesu iz nepoznatog mi razloga poslali, nego mi molbu povratili sa riješenjem “Imenovani nepoznat”. Ovo je upravi grada Zagreba bio dovoljan razlog, da ga strpaju u zatvor i protjeraju u njegovo rodno mjesto.

S.M.

Jugoslavenski list 20. 06. 1929.

Skače u Bosnu da se utopi

Maglaj, 18 juna.

Sinoć u 8 i po sati, kada je čitava čaršija bila u najvećem miru i tišini, najednom je čaršijom odjeknuo zvonki ženski glas:

– Oj, pomozite, ode mi brat, eno ga skoči u Bosnu!

Time je izazvana čitava čaršija na uzbunu i svijet je pečeo sa svih strana trčat da vidi šta se dogodilo..

Ibrahim Halilović, mladić od svojih 24 godina, pred gostionom Milića sa svojom sestrom Hatom nešto je razgovarao i najedanput se otrgnuo i potrčao prema silazu u Bosnu odakle je i skočio. Kada je tu njegovu nakanu spazila njegova sestra i vidjela da joj brat u istinu skoči u Bosnu, potrčala je na čaršiju, gdje je svojom vikom iskupila masu svijeta. Kad je Ibrahim skočivši u Bosnu u najdublje mjesto, vidio i osjetio gorčinu smrti jednog utopljenika, lijepo je zaplivao te prešao na drugu stranu Bosne i tu se skrio.

Svijet kako nije od samoubojice nalazio traga, razišao se, a njegovu onesvještenu sestru su dvojica odveli kući. Kasnije su stražari međutim Ibrahima našli zdrava u jednoj kafani i stavili ga u pritvor.

M. A.

Jugoslavenski list 28. 11. 1929. Bilješka o nesretnom slučaju u kojem je stradao vojnik koji je putovao na dopust kući u Maglaj.

NASTRADAO VOJNIK

Zenica.

Redov Ibrahim Hrnjić na službi u Caribrodu, pošao je svojoj kući u Maglaj na dopust. Umoran od dugog puta, on je po svoj prilici zaspao, pa je tako prošao Maglaj, pa čak i Zenicu. Tek nešto iza Zenice opazio je da je prošao svoj rodni grad, pa je onako bunovan oko 3 sata u jutro iskočio iz vlaka. Pao je tako nespretno na signalni stup, da je razmrskao lubanju i ostao na mjestu mrtav.

Jugoslavenski list, 20. 02. 1929. Dopis iz Maglaja o izboru nove uprave Muslimanskog kluba.

NOVA UPRAVA MUSLIMANSKOG KLUBA U MAGLAJU.

Maglaj, 18. februara.

Prije par dana, muslimanski Klub u Maglaju održao je svoju godišnju glavnu skupštinu u svojim prostorijama koja je bila dobro posjećena i potrajala duboko u noć. Na istoj izabrana je nova uprava u koju su unišli mladi i agilni ljudi.

Predsjednik g. Sulejman Mujezinović, trgovac,

podpredsjednik g. Mehmedalija Smajić, trgovac,

tajnik g. Tahir Misirlić, učitelj,

blagajnik g. Ibrahim Smajić, trgovac,

knjižničar g. Akif Emrić,

kuće nadzornik, g. Mehmedalija Lokmić, obućar,

te odbornici bez funkcije gg. Osman Obralić i Fadil Muradbašić,

zamjenici: gg. Osman Kadribašić, Sejfulah Terzimehić i Ibrahim Šehić,

revizori: gg. Mujo Delibegović i Salih Obralić.

S.M.

List “Ogledalo” 09. 08. 1907. Izvještaj o uspješno održanoj dobrotvornoj zabavi u Maglaju.

Zabava. Pišu nam iz Maglaja: kao što čovjek često puta izgubi volju na sve i postane pesimista do skrajnosti, tako ima momenata, koji ga donekle i utješe. Kako se naime u pošljednje vrijeme u nas u opće malo više kreće u kulturnom pogledu, tako eto ta bujica valjda i Maglaj, inače jedno od najmrtvijih mjesta pošav niz Bosnu, u tom smislu zahvati, te i on eto priredi jednu dobrotvornu zabavicu u korist »Gajreta«, i mjesne islamske sirotinje. Ko baš priredi tu zabavu, lahko je pogoditi: omladina, jer kao što mladež u opće umije po gdjekad i da skrene, tako zna da se prije i za kakvu humanu stvar zagrije i oduševi, nego n. p. stariji, pa to bijaše i ovih školskih ferija u Maglaju. Sastalo ti se tu naime: učitelja, gjaka, – gjačića, pa s prijašnjim svojim drugovima, koji su ondje ostali, a s kojima su negda išli zajedno u mekteb i u školu: hoćemo li zabavu?, hoćemo. I dolje, gore i prirede je na 8. augusta o. g., a kako je ispala, dovoljno je samo to spomenuti, da je svak, pa i oni najokorjeliji konzervativci poslije puni zadovoljstva i ushićenja kući otišli, te da je i sutra na večer to bilo, da bi još u većem broju došli, a tako i neki od otmenije publike, koji su na više zabava s većim programom bili, rekoše, da su malo gdje taki užitak osjetili.

A kako i ne bi? Kad je bilo zelenilom i cvijećem iskićeno, da si se osjećao kao u kakvu cvijetnjaku, tud se opet program tako izvede, da je sve općarano bilo. Pjesmu »Savjet očevima« od našeg Mirze oddeklamira jedan djećko tako lijepo i živo, da je sve starije nikom poniknulo, kosnuvši ga se veliki nemar i nebriga njegova za svoj evlad. I od sebe veseli komadić »Dva načelnika« opet tako okretno i živo diletanti odigraše, da je sve pucalo od smijeha.

Spomenuvši još, da je zabava bila i posjećena, da se nijesi, tako rekavši, imao gdje ni okrenuti, a da je uz to i na kasi lijepih para palo, tu je ujedno rečeno i o moralnom i materijalnom uspjehu ove prve islamske zabave u Maglaju.

(OGLEDALO – Organ naprednih muslimana u Bosni i Hercegovini, Broj 11. – 9. 8. 1907)

Izvještaj o vandalizmu u Maglaju. Isti događaj koji se desio 11. 07. 2020. na kraljev rođendan ili imendan opisan je u listovima “Obrana” i “Pravda”

Obijest.

Pišu nam iz Maglaja:

„Prilikom proslave kraljevog imendana ovdje je u večer opštinska uprava most preko Bosne i svoje zgrade osvijetlila i okitila zastavama, što su također i mnogi građani učinili. Te večeri nekako poslije 9 sati sakupilo se nekoliko maglajskih mladića, pa su prolazili gradom manifestujući i pjevajući narodnu himnu. To bi sve zasluživalo pohvalu i odobravanje, da se nije desilo nešto – što je vrlo loše djelovalo na mirne maglajske građane – a što nas podsjeća na nemile demonstracije iz 914. god.

Među tim manifestantima našla se tada nažalost dva-tri mladića, koji iz objesti polupaše kamenjem gotovo sve prozore na stanu ovdašnjeg posjednika Uzeirbega Uzeirbegovića i nabacaše se grudama zemlje i blata na lice iste kuće, navodno radi toga, što Uzeirbegovi prozori ne bijahu dovoljno osvjetljeni… Uzme li se u obzir, da je g. Uzeirbeg jedan vrlo miran čovjek, koji se još nikome zamjerio nije i koji je kao iskren prijatelj našeg jedinstva i sloge poznat, onda se zbilja čovjek mora zgražati nesmotrenosti ovakog ispada.

Lijepo bi bilo kada bi maglajski predstojnik počinitelje ovog ispada malko podučio o svrsi narodne sloge i jedinstva i kad bi im kazao da se ne slavi imendan vladara uz ovake divlje i nekulturne ispade.

(List “Obrana” 17. 07. 1920. godine)

Maglaj, u julu.

(»Herojizam« u Maglaju.) Nije šala kad ljude obuzme »herojizam«! Baš ko kad goveda ostanu bez čobana, a u njih udari obad, pa da sve potaru. Ovakim se bar »herojizmom« razmeće naše srpsko-pravoslavno pleme u Bosni i Hercegovini te u Sandžaku i Maćedoniji, osobito od sloma centralnih vlasti i našeg oslobođenja pa ovamo nikako da se ustavi. Stid jok, obraz jok, obziri prema narodnom jedinstvu, prema konsolidovanju i stabilizovanju mlade nam države jok. Ama ništa baš kao da ovo niko i ne vidi i ne čuje, i kao da i Talijani i Švabi i Madžari i Rumunji i Bugari, pa čak i Arnauti, koji na nas i na našu nesređenu državu neprestano reže, neće iz ovog svega praviti sebi politički kapital i prvom ga prilikom iskoristiti, pa će nam onda svjema biti potegni, povuci, jer uza suho i sirovo gori.

Nakon toliko paljevina od prevrata pa ovamo, nakon tolike pljačke, nakon tolike otimačine zemlje, nakon tolike psovke sa strane Srba pravoslavnih svega onoga, što nam je najnježnije i najsvetije, nakon toliko tvornih napadaja i t. d. i t. d., evo nam opet braća Srbi baciše rukavicu i 11. jula o. g. uoči Petrovdana u večer u predsjednika mjesnog odbora naše organizacije Uzejrbega Uzejrbegovića na najdrskiji način polupaše prozore i djecu mu isprepadaše, a što? što bajagi nije zapalio svijeća uoči kraljeva rođendana, ma da to nje učino ni Dr. Živan Marković ni Gradska čitaonica, čije se kuće također nalaze u istom sokaku gdje i Uzejrbegova, ama je Uzejrbeg musliman, »feudalac«, »Azijata« i t. d. pa treba da osjeti pesnicu srpskih uličnih »heroja« i fakinaže, među kojom se nalazio haman i jedan žalosni narodni »prosvetitelj« odnekle iz Srbije, koji vazda bunca i čitav teritorij SHS nazivlje Srbijom valjda nekakvom velikom Srbijom. (Usnila se koka u hambaru).

Niko se nije upitao, je li Uzejrbeg imao za što kupiti svijeće i upaliti ih uoči kraljeva rođendana? Zar mu opljačkati i zapaliti čardak, a hambar i koš izložiti na vatru pekući rakiju, zar mu oteti svu zemlju i oduzeti svaku mogućnost živovanja, pa ga još nagoniti, i ko da ga nagoni, da kupuje svijeće i da ih pali uoči rođendana kraljeva, koji to ne traži od ljudi, koji su stjerani na prosjački štap? E ovaki se paradoksi mogu da događaju samo u nas, gdje su stražnja kola prometnuta naprijed i nigdje, – nigdje više.

Ovaki drski ispadi i ovako shvaćene državljanske dužnosti mogu da budu samo u zemlji gdje se ne samo u izvjesnom dijelu štampe nego i s oltara svakom svečanom zgodom neprestano gnjavi o nekakvu petstoljetnom robovanju i masa vazda nahuckava na nas muslimane, pa nije ni čudo šta ulica radi.

Ali neise, ko god ore i pobrnaće i treba da pobrna. pa kad li tad li, samo treba da ovaka zlodjela svoje nebraće dobro pamtimo.

P.

(List “Pravda” 20. 07. 1920. godine)

Muslimanska sloga 1911. Pozdrav podrške zaključcima Glavne skupštine Muslimanske samostalne stranke koji potpisuje nekoliko uglednih maglajlija tog vremena

Maglaj.

Ostajući vjerni i nepokolebivi programu stranke, pozdravljamo jednomišljenu braću i priključujemo se zaključku glavne skup­štine.

Sinan ef. Bećirović, Abdibeg Hafizbegović, Derviš eff. Čolaković, Džufaga Arifović, Mehmedaga Šerić, Aga Arifagić, Mujo Arifagić, Ibrahim Hasančić, Ragib Mulalić, Husein eff. Majlagić, Bego Muhamedović, Mahmut Mulalić, Ibrišin Obratić, Riza beg Uzeirbegović.

Jugoslavenski list 20. 03. 1928. Pismo Ibrahima Karamehića uredništvu kojim brani narodnog ljekara Sadikovića

Bolesnici u obranu g. Sadikovića

ZAHVALA OCA G. SADIKOVIĆU, JER MU JE SINU POVRATIO OČINJI VID.

MJESEC DANA U OSJEČKOJ BOLNICI

Maglaj, 18. marta.

Uredništvu »Jugoslavenski List« Sarajevo.

Povodom kampanje, koja se vodi protiv narodnog ljekara g. Sadikovića, sa strane liječničkih krugova umoljavam, da uvrstite moju zahvalu gos. Sadikoviću, jer mi je sinu povratio očinji vid. Slučaj koji ću navesti bio je slijedeći:

Imam sina Asima, koji je u Osijeku izučavao limarski zanat. U tom vremenu, zabolilo ga desno oko, kojemu je svako svijetlo škodilo, tako mu je to oko skoro uvijek bilo zatvoreno. Naravski odmah je otpremljen u bolnicu u Osijeku. Cio mjesec dana ležao je u bolnici, ali do ozdravljenja oka nije nikako došlo, nego je još ista bolest prešla i na lijevo oko tako, da mi je sin u bolnici posvema obnevidio. Kada sam čuo za sudbinu sina, otišao sam u Osijek da se raspitam kod mjerodavnih liječnika za sudbinu svoga sina. Kada mi je jedan liječnik izjavio, da će mi sin morati ostati u bolnici 2 – 3 mjeseca, i da će ostati na jedno oko »faličan« to sam odlučio, da sina povedem kući, što sam odmah i učinio.

Nakon toga, otišao sam odmah u Ljubuški g. Sadikoviću, koji je dijete na vrlo jednostavni način pregledao, a zatim mi odredio lijekove (kamilice, riblji zejtin). Nakon upotrebe navedenih lijekova za 5 dana opazio sam da je sinu bolje, jer je već sam hodao, a da ga nitko ne vodi kao slijepca. Od tada, do danas sinu mi je dnevno išlo na bolje, tako da sada potpuno vidi.

Ovim se ponovno zahvaljujem g. Sadikoviću. Čitaoci neka sada stvore sud, da li su opravdani napadaji na gosp. Sadikovića.

Maglaj, 18. marta 1928.

S poštovanjem

Ibrahim Karamehić,

željeznički zvaničnik

Jugoslavenski list 06. 01. 1928. Dopis o preuzimanju dužnosti komesara (načelnika općine)

Pošta iz Maglaja

NOVI KOMESAR ZA OPĆINU MAGLAJ.

U utorak dana 3. o. mj. preuzeo je gosp. Began Karahusić trgovac u Maglaju, dužnost komesara od gosp. Alekse JovanovIća trgovca u Maglaju, koji je istu dužnost obavljao kroz više godina. Novi komesar član je JMO., koja će derigirati još 3 svoja člana.

Srazmjer članova u novom vijeću biće 4 od JMO, a 2 od radikala, što odgovara rezultatu zadnjih izbora za Narodnu Skupštinu.