Arhive kategorije: Maglajski trgovci

Nekoliko članaka objavljenih u Sarajevskom dnevniku početkom 1946. vezanih za kažnjavanje “špekulanata” i oduzimanja imovine

Suđenje špekulantima u Maglaju

Maglaj, 15 januar. Na Sreskom sudu u Maglaju radi špekulacije kažnjeni su: Husein Mulalić na tri mjeseca prisilnog rada sa lišenjem slobode i 10.000 dinara globe radi toga što je prodavao karbit iznad određene cijene, Dželal Smailagić na 5 mjeseci prisilnog rada sa lišenjem slobode, te sa 10 hiljada dinara globe što je skuplje prodavao kožu od određene cijene i Osman Obralić na 3 mjeseca prisilnog rada i 8.000 dinara globe što je skuplje od određene cijene prodao kantu.

(S. dnevnik, 16. 1. 1946)

KONFERENCIJA PRISUDITELJA U MAGLAJU

Maglaj, 23 januar. Danas je održana konferencija prisuditelja Sreskog narodnog suda u Maglaju. Konferencija je sazvana u svrhu upoznavanja prisuditelja sa njihvim zadacima i dužnostima, a najviše po pitanju upoznavanja zakona o pekulaciji i sabotaži.

U preunoj dvorani Sreskog narodnog suda potpretsjednik suda, drug Mehmed Kozić upoznao je prisutne sa zadacima i dužnostima prisuditelja. Zatim su prerađene neke najvažnije tačke Ustava. Kao zadnja i najvažnija tačka ovog savjetovanja bilo je upoznavanje sa Zakonom o špekulaciji i privrednoj sabotaži. Referent je podvukao zadatke svih prisuditelja u zalaganju za poboljšanje ekonomskih prilika u maglajskom srezu. Isto tako istakao je važnost u aktiviranju i upoznavanju širokih narodnih masa, a naročito seoskih u borbi protiv špekulacije. Prisutni su izlaganje saslušali sa velikom pažnjom.

(S. dnevnik, 24. 1. 1946)

Suđenje špekulantima u Maglaju

UPRAVA RADNIČKO-NAMJEŠTENIČKE ZADRUGE RIJEŠENA JE KRIVNJE

Maglaj, 28 januar. Pred Sreskom narodnim sudom u Maglaju vodila se vrlo interesantna rasprava po Zakonu osuzbijanju špekulacije i privredne sabotaže. Odgovarala je uprava Radničko-namješteničke zadruge u Maglaju protiv koje je podnio prijavu referent za suzbijanje cijena pri Sreskom narodnom odboru. Na ranijem suđenju sud je donio odluku kojom se urava zadruge oslobađa krivnje, ali je sudski postupak ponovo poveden na zahtjev Javnog tužioca za okrug Doboj. Prijava tereti upravu zadruge da je prodavala šećer, kafu i bonbone po višim cijenama nego što su odobrene.

Iz saslušanja i pretresa, koji je vođen u Sreskom narodnom sudu u prisustvu građanstva pretreseni su svi detalji u vezi sa ovim postupkom. Iz saslušanja članova uprave zadruge i priloženih dokaza sud je došao do uvjerenja da uprava Radničko-namješteničke zadruge nije kriva i riješio je krivnje. Iz priloženih dokaza uprave zadruge vidljivo je teško stanje zadruge u njenom formiranju, zatim poslovanje bez zarade u čemu se zadruga rukovodila odredbom Ministarstva trgovine i snabdijevanja Narodne vlade B. i H. po kojoj zadruga ima pravo na zaračunavanje bruto zarade od 15 posto što ona nije zarađivala ni onda kada je robu skuplje prodavala. Pored toga zadruga je imala po izjavi uprave i velike režijske troškove kod prebacivanja žitarica i soli – zbog toga što u mjestu nema mosta te je povišenjem cijena na bonbonima kao luksuznom artiklu nadoknadila štetu izazvanu skupim prenosom žitarica i soli.

Izvidni postupak sud je vodio 3 sata, pretresavši sve momente, koji bi mogli osvijetliti pravedno donošenje presude, te je po vijećanju suda uprava zadruge riješena krivnje. Pored toga pred sudom za suzbijanje špekulacije i nedopuštene trgovine vođeno je više rasprava, te su donešene i osude. Tako je osuđen opančar Hasanić Husein na 1 mjesec prisilnog rada sa lišenjem slobode i oduzimanjem cjelokupne zaplijenjene robe zato što je skuplje prodavao opanke; Terzimehić Sejfulah na 5.000 dinara novčane kazne zato što je kupovao sapun preko maksimirane cijene; Ibrahim Mulamehić na 3 mjeseca prisilnog rada sa lišenjem slobode zbog toga što je skuplje prodavao sita; Hamdo Agić na 3000 dinara novčane kazne radi skuplje prodanog konca. – Z. S.

(S. dnevnik, 29. 1. 1946)

SUĐENJE ŠPEKULANTIMA U MAGLAJU

Maglaj, 5 februar. Pred narodnim sudom u Maglaju održano je suđenje po Zakonu o nedopuštenoj špekulaciji i privrednoj sabotaži sekretaru i poslovođi Zemljoradničke zadruge Maglaj-grad, radi toga što je u toj zadruzi prodana roba skuplje od određene cijene.

U toj zadruzi prodane su dvije polovne haljine po 150 dinara mjesto po 80, koliko su bile procijenjene.

Sekretar zadruge Naim Mehinagić brani se da kod razvrstavanja robu nije mogao pravilno ocijeniti. Poslovođa zadruge Aziz Omersoftić veli da je robu primio bez zaduženja, a po cijeniku kojeg je izdao ONO cijena štofanoj haljini je 150 dinara. – Nakon ispitivanja svjedoka sud je proglasio krivim oba optužena, pa je kaznio Naima Mehinagića sa 6 mjeseci prinudnog rada, a Aziza Omersoftića sa 4 mjeseca prinudnog rada i novčanom kaznom od 8000 dinara. – Z. S.

(S. dnevnik, 6. 2. 1946)

SUĐENJE ŠPEKULANTIMA U MAGLAJU

Maglaj, 6 februar. Pred Sreskim sudom u Maglaju održano je nekoliko pretresa po suzbijanju nedopuštene trgovine. Obnovljen je postupak protiv Husejna Mulalića, trgovca iz Maglaja, koji je bio ranije kažnjen radi skuplje prodavanog karbita po cijeni od 25-30 dinara. Sud je donio zaključak da je imenovani kriv, a i on sam krivnju priznaje, te ga osudio na tri mjeseca prisilnog rada i 18.000 dinara globe. Zatim je donesena presuda Idrizu Kadribašiću, cipelaru iz Maglaja, koji je prodavao ženske cipele po 1800 dinara. Sud ga je osudio na tri mjeseca prinudnog rada, uzevši u obzir vrlo siromašno stanje osuđenog. Kupci cipela Teodora Stojanović i Mara Vasić kažnjene su sa po 500 dinara novčane kazne radi toga što su kupile robu po nedozvoljenim cijenama, a o tome nisu izvijestile narodne vlasti.

PRETRES RATNOM DOBITNIKU U MAGLAJU

Maglaj, 6 februar. Pred komisijom za ratnu dobit pri Sreskom sudu u Maglaju održana je rasprava po utvrđivanju ratne dobiti Hajdaru Arifagiću iz Maglaja. Po završenom pretresu komisija je donijela odluku kojom se Arifagić Hajdar iz Maglaja proglašuje ratnim dobitnikom zato što je kao državni službenik obavljao razne trgovačke poslove za vrijeme okupatorske uprave i na taj način postigao dobit u vrijednosti od 173.545 dinara, a u vremenu od 6 IV 1941 do 16 IV 1946 godine. Za vrijeme bivše Jugoslavije do 6 IV 1941 god. imao je nepokretnog imetka samo u vrijednosti od Din 2.800.- i svoje mjesečne prinadležnosti. Navedeni ratni dobitnik koristio je za vrijeme okupacije svoj privilegovani položaj, te je zgrnio toliku dobit da je podigao za sebe novu kuću za stanovanje, zatim počeo podizati još jednu zgradu, i kupio zemljište zvano “Borje” na kojem je podigao ljetnikovac. Pored naprijed navedene ratne dobiti pomenuti je nabavio raznog građevinskog materijala u većoj količini. Obzirom na izloženo, a pošto je ustanovljena ratna dobit, sud je donio odluku kojom se oduzimaju nekretnine ustanovljene da su nabavljene iz sredstava ratne dobiti kao i građevinski materijal, sve u iznosu od 173.545 dinara. – Z. S.

(S. dnevnik, 7. 2. 1946)

ZEMLJORADNIK – TRGOVAC TERZIMEHIĆ I NJEGOV ORTAK NA AGRARNOJ RASPRAVI U MAGLAJU POKUŠALI SU DA IZIGRAJU ZAKON O AGRARNOJ REFORMI

Maglaj, 7 april. Uz veliko interesovanje građanstva ovdje je održana agrarna rasprava Nazifu Terzimehiću. Nazif Terzimehić ukupno posjeduje 82 dunuma i 127kv. metara zemlje, te s njim živi i njegova sestrična koja posjeduje 20 dunuma zemlje. Terzimehić je po zanimanju trgovac. On je radio i danas radi u zajednici sa trgovcem Čejvan Ibrahimom iz Maglaja. Pored zemlje posjeduje i 2 kuće. Na raspravi Terzimehić je uporno dokazivao da je zemljoradnik.

Pretstavnik agrarnih interesenata Osman Idrizović daje svoj iskaz. On kaže: “Ovaj se nije ni javio da pada pod udar agrarne reforme. Bavio se stalno trgovinom”. Drugi agrarni interesenti kažu da je Terzimehić nedavno osuđen zbog špekulacije.

Žena Nazifova izjavljuje da je njihovo glavno zanimanje zemljoradnja i bijesno napada pretstavnika agrarnih interesenata. Na izjavu agrarnih interesenata koji su dokazali da je Terzimehić nezemljoradnik javio se Čejvan Ibrahim Terzimehićev ortak koji je počeo dokazivati da je Terzimehić zemljoradnik.

Poslije vijećanja komisija je donijela odluku kojom se Nazif Terzimehić proglašava nezemljoradnikom te mu se oduzima po zakonu sav višak zemlje u zemljišni fond. Z. S.

(S. dnevnik, 8. 4. 1946)

Nekoliko podataka o Sulejmanu Sulji Mujezinoviću dopisniku Jugoslavenskog lista iz Maglaja

U nekim od prethodnih postova imali smo priliku upoznati se sa izvještavanjem “Jugoslavenskog lista” o događajima u Maglaju 20ih i 30ih godina XX vijeka. Autor tih članaka, odnosno dopisnik lista iz Maglaja bio je, možemo sa sigurnošću tvrditi Sulejman (Suljo) Mujezinović (1899-1963). Iako su ti članci obično potpisani samo inicijalima S.M, ponekad je napisano i puno prezime. Osim toga, on se često spominje i sadržaju, kao učesnik u skupovima, događajima ili aktivnostima o kojima je izvještavao.

Sulejman je bio trgovac “manufakturne robe” kako je navedeno u čestitci povodom katoličkog Božića, koju je JL objavio 25. 12. 1928. Vjerovatno je nastavio porodični posao jer se otac Husein kao trgovac pojavljuje u izvorima odn. štampi u godinama Prvog svjetskog rata, a poslije više ne.

Sulejmanova majka se zvala Fata i bila je iz porodice Mahmutagić (kći Ragiba). Prema onome što je uklesano na nišanima, rođena je 1884. a umrla 1945. Imala je sestru Nizu udatu za Ibru Lošića iz Liješnice.

Husein i Fata su osim Sulejmana imali još sinove Huseina, Adema i Šukriju, te kćer Zlatu, ali o njima nemam nikakvih drugih podataka.

Supruga Sulejmanova je Zineta rođena Lošić (1904-1966).

U broju od 17. 8. 1929. Sulejman se javno zahvaljuje doktoru Izudinu Džananoviću koji je tada bio sreski ljekar, što je uspješno izliječio njegovu suprugu:

Pošta iz Maglaja

JAVNA ZAHVALA.

Smatram se i osjećam dužnim da izrazim ovim putem zahvalnost sreskom ljekaru gospodinu Dr. Izudinu Džananoviću za potpuno ozdravljenje moje supruge, majke troje djece, koji se je odazvao u svako doba ne požalivši ni najmanje vremena, uloživši sav svoj trud da joj spasi život i ublaži bolove, na čemu je hvala Bogu i uspio.

Maglaj, 15. augusta 1929.

Sulejman Mujezinović, trgovac

Od to troje djece koja se ovdje spominju bi mogli biti Sadeta (1925-1984) udata za Mrehić Safeta i Zijad (1929-1979), a kasnije su rođeni Midhat (1931-1988), Enver (1933-1965) i Hidajet (1937-2009)

Sulejman je bio vrlo aktivan u društvenom životu. Osim što je kako smo vidjeli pisao za novine o dešavanjima u Maglaju, bio je član više udruženja kao što su Muslimanski klub, Gajret, Sokolsko društvo. Međutim, čini se da je najaktivniji bio i najviše ostao zapamćen kao član i predsjednik Dobrovoljne vatrogasne čete, a kasnije iza rata – Dobrovoljnog vatrogasnog društva. U knjizi o gradskom džematu Maglaja, Dž. Omerović spominje Sulejmana još kao pedantnog matičara i najboljeg maglajskog glumca (amatera).

Suad Sudo Mrehić je unuk Sulejmanov. U razgovoru sa F. Zupčevićem za emisiju Galerija likova, govoreći o djetinjstvu i odrastanju u Donjoj mahali, Suad spominje i djeda Sulju:

[vimeo 802619436 w=640 h=564]

Pravda 19. 6. 1924. Merhum Husejn ef. Smajlagić

INNA LILLAHI! Maglaj, 16. juna. Ovdje je prošle nedjelje preselio na ahiret naš ugledni građanin Husejn ef. Smajlagić u svojoj 66. godini, a nakon 6-mjesečne bolesti, koju je merhum strpljivo snosio. Merhum Husejn ef. bijaše obdaren lijepim duševnim sposobnostima čelik karaktera i lijepe ćudi a bez ikakva naročita isticanja. No istakao se on mimo mnoge naše prosječne ljude i za dugo vremena prije i poslije sebe rijetkom sposobnošću i vrlinama, a to je tim, što je od dvadesetero svoje djece, što je izrodio, četrnaestero, koja ostaju iza njega i to devet sinova i pet kćeri, lijepo odgojio, svako od njih uputio za posao i tada im dao pravac u životu, kojim treba da ide svaki pošteni musliman i čestiti građanin. Ni jedno od te djece, koja su već odrasla, nije skrenulo ni za dlaku na stranu a to je u današnjim vremenima velik uspjeh.

Merhum Husejn ef. je sin Mustafe Smajlagića, koji je prije dvadesetak godina umro kao zadnji u našoj varošici koji jе još nosio starinski kauk. No nebih rekao, da od svoje kompenzativnosti nije htio fesa da ustakne, jer on je jedan od prvih građana, koji negdje oko 1870. dade svog sina u ruždiju, koja se tada u nas osnova i na koju vikahu onda mnogi i slobodoumniji i tako je Husejn ef. jedan od prvih učenika naše ruždije, ali on bijaše i po svom napretku u nauci prvi, koji po svršetku njezinu stupi u državnu službu. Austrijska okupacija zateče ga već kao mal-mudira (poreznika). Interesantna je mala uspomena iz njegova života što ga naš prvi predstojnik iza okupacije Stojisavljević po imenu zadrža i dalje u istom svojstvu u službi i preporuči mu da što prije nauči novo pismo (latinicu) i da se tako pomalo uvodi u tu službu i u novom duhu i načinu, a uz jednog poreznog činovnika (po imenu Vasa), koji je za taj ured dobavljen i počeo već raditi. Husejn ef. se bio i sklonio na to, ali svagdanje moderne bezbožničke psovke gosp. Vase, koje je sipao na narod, kad je uplaćivao porez, ogadiše Husejn ef. to zvanje i on istupi iz službe i zatrgovči se. Tako je radio dok mlađi njegovi ne preuzeše njegove poslove. Mnogobrojno prisustvo građana dženazi a i prisustvo neke gg. činovnika pokazaše lijepu počast uspomeni dobrog i čestitog Husejn ef. Neka mu dragi Bog podijeli firdevsi ala dženet, a ožalošćenoj porodici, svojti i prijateljima sabur i utjehu.

Allah rahmet ejleje!

Edhem Mulabdić

Još jedan nekrolog iz pera Edhema Mulabdića, pun dragocjenih informacija.

Husejn ef. je umro u 66. godini, što znači da je rođen oko 1868.

Njegovi sinovi bili su Hazim, Salim (1889-1967), Osman, Mehmedalija, Nurija (1894-1963), Avdo (1894-1967), Dželal (1897-1964), Refik, Hamza i Hakim (1914-1993) a kćeri Ramiza Porobić, Hazba Mešić, Hava Ibrahimefendić, Ridžalka Mulić i Melećhana Širbegović.

U broju od 4. 6. te iste godine u “Pravdi” je objavljena javna zahvala gdje se braća Smajlagić zahvaljuju na brojnim izrazima saučešća povodom smrti njihovog oca:

JAVNA ZAHVALA.

Prilikom smrti našeg neprežaljenog oca Husejn ef. Smajlagića primili smo mnogo i pismenih i usmenih izražaja saučešća od svojih prijatelja i znanaca. Svima tim prijateljima i znancima izražavamo ovim putem najtopliju našu zahvalnost.

Maglaj, 30. juna 1924.

Braća Smajlagić, sinovi merhum Husejn ef.

Žalba trgovaca iz Maglaja upućena višim nivoima vlasti, u kojoj se žale na visoke takse koje odbijaju trgovce od prodaje na maglajskoj pijaci. Jugoslavenski list 16. 4. 1929.

Žalba trgovaca iz Maglaja

Maglaj, 8. aprila.

Ovih dana su trgovci grada Maglaja uputili žalbu na Velikog Župana i na Oblasnog Komesara tuzlanske oblasti, u kojima se žale protiv povišenja uvoznine budžetom gradske općine u Maglaju za god. 1929.-30. Žalbe, jedna i druga su istog sadržaja, a između ostalog u onoj upućenoj Velikom Županu stoji:

»Gradsko poglavarstvo u Maglaju svojim proračunom za god. 1929.-30. povisilo je u mnoge budžetne stavke, a naročito one, koje se tiču direktno nas trgovaca, t. j. uvoznine. Mjesto Maglaj samo po sebi mrtvo je mjesto, te se nalazi u stalnom opadanju, što se tiče trgovine, prometa i prometnog života uopće.

U neposrednoj blizini Maglaja nalaze se mjesta Doboj i Zavidović, koji u tom pogledu i samim svojim položajem, te radi svoga prometa konkurišu mu u tom.

Jedan od uzroka, da se te dvije općine podižu na račun maglajske pijace, trgovine i prometa, jeste i u tom, što gradske općine tih dvaju mjesta privlače razne trgovce i uvoznike sa svojom nisko odmjerenom uvozninom, da tu svoju robu prodaju na njihovim pijacama, pa se događa, da više puta mnogi trgovci i mnoge općine, koje su bliže gradu Maglaju, prodaju svoju robu i produkte radije na pijaci grada Doboja.

Tako je za vagon brašna određena uvoznina za Maglaj Din 500.—, u Doboju međutim Din 100.—. Cement u Maglaju po vagonu Din 300.—, u Doboju Din 20.—. Cigla u Maglaju Din 80.—, u Doboju Din 25.—. Crijep u Maglaju Din 150.— a u Doboju Din 75.—. Grah u Maglaju Din 100.—, u Doboju Din 50.—; krompir u Maglaju Din 300.—, u Doboju 30.— kukuruz u Maglaju Din 300.— a u Doboju Din 50 i t. d.

Iz ovoga se jasno vidi, da je uvoznina prema novom općinskom budžetu za grad Maglaj nerazmjerno povišena i prema godini 1928., a i nerazmjerno je povišena prema uvoznini gradske općine u Doboju.

Očito je dakle, da ćemo mi trgovci grada Maglaja, koji i onako tek jedva promećemo, teško osjetiti i podnijeti ove povišene stavke i uvozninu.

Stoga molimo g. Velikog Župana, da ovu opravdanu našu žalbu uzme u pretres, te ovoj žalbi dade mjesta i predloži budžet općine grada Maglaja, glede povišenja uvoznine na robu, snizi prema budžetu, koji je vrijedio za god. 1928.-29.

S.M

Jugoslavenski list, 20. 02. 1929. Dopis iz Maglaja o izboru nove uprave Muslimanskog kluba.

NOVA UPRAVA MUSLIMANSKOG KLUBA U MAGLAJU.

Maglaj, 18. februara.

Prije par dana, muslimanski Klub u Maglaju održao je svoju godišnju glavnu skupštinu u svojim prostorijama koja je bila dobro posjećena i potrajala duboko u noć. Na istoj izabrana je nova uprava u koju su unišli mladi i agilni ljudi.

Predsjednik g. Sulejman Mujezinović, trgovac,

podpredsjednik g. Mehmedalija Smajić, trgovac,

tajnik g. Tahir Misirlić, učitelj,

blagajnik g. Ibrahim Smajić, trgovac,

knjižničar g. Akif Emrić,

kuće nadzornik, g. Mehmedalija Lokmić, obućar,

te odbornici bez funkcije gg. Osman Obralić i Fadil Muradbašić,

zamjenici: gg. Osman Kadribašić, Sejfulah Terzimehić i Ibrahim Šehić,

revizori: gg. Mujo Delibegović i Salih Obralić.

S.M.

Jugoslavenski list 06. 01. 1928. Dopis o preuzimanju dužnosti komesara (načelnika općine)

Pošta iz Maglaja

NOVI KOMESAR ZA OPĆINU MAGLAJ.

U utorak dana 3. o. mj. preuzeo je gosp. Began Karahusić trgovac u Maglaju, dužnost komesara od gosp. Alekse JovanovIća trgovca u Maglaju, koji je istu dužnost obavljao kroz više godina. Novi komesar član je JMO., koja će derigirati još 3 svoja člana.

Srazmjer članova u novom vijeću biće 4 od JMO, a 2 od radikala, što odgovara rezultatu zadnjih izbora za Narodnu Skupštinu.

1880. Bosansko-hercegovačke novine. Iskaz donacija za siromašne građane (podaci za Maglaj – vjerovatno greškom upisano Vlasenica i Srebrenica)

III. Izkaz dobrovoljnih prinosaka za siromašne žitelje bosansko – hercegovačke skupljenih u kotaru Brčka

Obćina Vlasenica i Srebrenica.

Ces. kralj, nadporučnik i kotarski upravitelj Stjepan Stojsavljović, 30 for.;

ces. kr. poreznik Vaso Manojlović, 1 for.;

Kadia Mahmud Hamdy, 10 for.;

ces. kr. kotarski liečnik Emanuel Maydl, 3 for.;

ces. kr. kotarski kancelista Anton Mlinarić, 2 for.;

sudbeni pisar Mustafa Mulobotić, 3 for.;

sudbeni prisjednik Suljaga Širbegović, 5 for.;

sudbeni prisjednik Suljaga Numanović, 5 fr.;

načelnik Mustajbeg Uzeirbegović, 18 for.; 70 novč.; ili 2 Napoleona,

bilježnik Jovan Čokić, 2 for.;

veleposjednik Salibeg Uzeirbegović, 30 for.;

trgovac Atif Arapčić, 10 for.;

trgovac Ibrahim Mulabdić, 3 for.;

trgovac Agan Mulalić, 1 for.;

trgovac Mulazimaga Mehinagić, 1 for.;

trgovac Anto Arsenović, 1 for.; 50 novč.;

trgovac Gjurko Šimić, 1 for.;

trgovac Smajo Herceg, 30 novč.

Po njima su se zvale maglajske ulice (3. dio)

Ulica Darka Cvijanovića

Sa dužnim poštovanjem sjećamo se Darka Cvijanovića naprednog omladinca koji je položio svoj život za slobodu. Njegovo ime nosi jedna ulica u Maglaju i na taj način donekle smo dali obilježje uspomeni na Darka koji je rođen 26. aprila 1925. godine u Maglaju, u trgovačkoj porodici Nikifora Cvijanovića.

Darko je završio osnovnu školu u Maglaju, a imao je sreću da gimnaziju pohađa u Tuzli, gdje se u to — predratno doba, osjećao uticaj napredne omladine. Svojim ponašanjem i druželjubivošću stekao je mnoge prijatelje, a mrzio je šovinizam i nacionalizam, mrzio je one koji su težili nacionalnoj podvojenosti. On je od malena, već u trgovini svoga oca osjetio i vidio šta znači neravnopravan položaj velikog broja radnika, susretao se sa onima koji ranim vozom putuju na Usoru, a vidio je i grupe poljoprivrednih radnika koji su sa svojim alatom čekali na ćaršiji da ih neko zovne u nadnicu, da bi za rad od jutra do mraka primili toliko da održe goli život. Iako sam nije oskudjevao, on je osjećao nepravdu.

Rat ga je zatekao u Tuzli, morao je da prekine školovanje i da se vrati u Maglaj. Njegovo djelovanje, njegove napredne ideje osjećale su se i u Maglaju, on je stalno govorio »brat je mio, koje vjere bio«. U to vrijeme u Maglaju je boravila iskusna ilegalka Tamara Begović iz Brčkog, bila je tu u posjeti rođacima. Na veče uoči prvog oslobođenja Maglaja, kotarski predstojnik Panić dijelio je stotinjak pušaka i municiju građanima Maglaja, očekujući da će oni pružiti otpor oslobodiocima ali već sutradan sve puške su predate partizanskim jedinicama koje su oslobodile Maglaj, a da iz njih nije ispaljen ni jedan metak. U toj akciji je imao uticaja i Darko, a i Tamara. Odmah poslije toga drugarica Tamara odlazi u Brčko, a sa njom se tamo sklanja i Darko Cvijanović, da bi se spasili od gnjeva ustaških zlikovaca, poslije povlačenja boraca Partizanskog odreda.

Evo šta o Darku Cvijanoviću, njegovom djelovanju u Brčkom kažu dvojica boraca, Fadil Alikadić i Refik Piskavica:

Znamo da je drug Darko došao u Brčko, bio je kod Jusufa Begovića, oca Tamarinog, da je zajedno sa Tamarom radio za NOP i da je već početkom decembra 1941. godine bio primljen u Komunističku partiju Jugoslavije. Kada je u Brčkom provaljena Skojevska organizacija početkom januara 1942. godine, počelo je hapšenje, a Darko je zajedno sa Tamarom, Harizom Suljićem i Zaimom Mušanovićem napustio grad u namjeri da odu u partizane, ali su otkriveni na periferiji grada i uhapšeni.

alt
Slika je preuzeta iz članka Ataha Mahića o nekadašnjem KUD “Islahijjet” u Brčkom (TVZM)

Hariz Suljić je prilikom hapšenja izvršio samoubistvo pištoljem, a ostali su opkoljeni, pohvatani i dovedeni u zatvor u Brčko. Za vrijeme istrage u brčanskom zatvoru kao i u logoru Jasenovac, kuda je otpremljen, Darko je imao dobro držanje. U logoru se razbolio usljed fizičke iscrpljenosti i mučenja, a u aprilu 1942. godine spaljen je u jasenovačkom krematorijumu zajedno sa još 12 drugova iz te »brčanske grupe«.

Tako je završio svoj život ovaj divni mladić, ne dočekavši slobodu za koju se borio, bio je i ostao dosljedan svojim idealima, primjer kako se čuva bratstvo i jedinstvo.

Zijah SMAJLAGIĆ

(Članak objavljen u listu Natron, 31. maj 1977. godine)

Ulica Braće Bašić

Ulica koja vodi od Kuršumlije džamije prema gornjoj čaršiji nosi ime ove dvojice boraca za slobodu. Rođeni u Maglaju, Mehmed 1911, a Jusuf 1914. godine potiču iz siromašne patrijarhalne porodice Mustafe Bašića. Osnovnu školu su završili u Maglaju, pa ih je put kao i mnoge druge omladince iz Maglaja vodio na razne strane da potraže bolji život, jer u Maglaju se u to vrijeme nije moglo, očekivati zaposlenje. Mali je broj onih koji su uspjeli da se zaposle u ono nekoliko zanatskih radnji.

Mehmed je pohađao gimnaziju u Sarajevu i kasnije Pravni fakultet. Zaposlio se najprije u Jajcu, zatim je premješten u Bosansko Grahovo. Tu je dočekao okupaciju. Kao napredni omladinac bio je aktivan i organizovan, pa je kao takav ubijen od četnika odmah 1941. godine.

Jusuf se nakon završetka osnovne škole zaposlio u željezničkoj radioni u Sarajevu. Poznato je da je upravo tu stasao veliki broj članova SKOJ-a i Partije, da je u toj radioni radnički pokret i Partija imala snažno uporište. Jusuf se priključio naprednom pokretu, pa je među prvima izašao iz Sarajeva 1941. godine da bi učestvovao u borbama za oslobođenje. U međuvremenu bolovao je od tifusa, a čim se oporavio opet se uključio u borbu. Poginuo je negdje na granici Mađarske pred završetak rata. Ni danas se ne zna za grob ovog palog borca, ali maglajska ulica koja nosi ime braće Bašića ostaje kao stalno obilježje i sjećanje na pale drugove.

Z. SMAJLAGIĆ

(Članak objavljen u listu Natron, decembar 1977. godine)

SL 06. 06. 1903. Nenadović, Tahmiščić

Br. 2334/gr. 1903. IV. 3/1903.  1188 1—1

Kotarski ured kao sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu ovrhovoditelja Nurije Mulabdića iz Maglaja, zbog dužnih 253 K 40 h spp., dozvolio javnu dražbu nepokretnina ovršenice Zlatke H. Nenadovića iz Maglaja, u grunt. ul. br. 36, kat. općine Briesnica dol. u A I. upisanih.

Za dražbu tih nepokretnina, koja će se obdržavati kod ovog suda u uredovnoj sobi, odregjuje se prvi rok u subotu dana 13. juna 1903. u 11 sati prije podne.

Na ovom roku prodati će se nepokretnine za najviše ponugjenu svotu, ali ne ispod oglasne cijene odregjene na 300 K.

Dražbeni uslovi i isprave…

Kotarski ured kao sud. Maglaj, 5. maja 1903.

 

Br. 929/gr. 1903. IV. 112/1902.   1189 1—1

Kotarski ured kao sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu ovrhovoditelja Mehmeda Mulabdića, trgovca iz Maglaja, zastupan po odvjetniku dru Maxu Rothu iz D. Tuzle, zbog dužnih 900 K spp , dozvolio javnu dražbu nepokretnina ovršenika Mujage Tahmiščića, posjednika iz Maglaja,

u gr. ul. br. 2, kat. općine Briesnica dol., u A I., teNenadovic, Tahmiscic SL 6 6 1903

u gr. ul. br. 541, kat. općine Maglaj, u A I. i II. upisanih.

Za dražbu tih nepokretnina, koja će se obdržavati kod ovog suda u uredovnoj sobi, odregjuje se drugi rok u srijedu dana 17. juna 1903. u 11 sahati prije podne.

Na ovom roku prodati će se nepokretnine za naj­više ponugjenu svotu, makar i ispod oglasne cijene od­regjene kako slijedi:

I. Za nekretnine upisane u A I. gr. ul. br. 541, kat. općine Maglaj, naime:

kat. čest. br. 264/2, ku­ćište sa dvorištem, u površini od 100 met.,

kat. čest. br. 264/1, bašča oko kuće, u površini od 1 dun. 620 met.,

kat. čest. br. 265/2, bašča oko kuće, u površini od 550 met., na 500 K.

II. Za nekretnine upisane u A II. gr. ul. br. 541, kat. općine Maglaj, naime:

kat. čest. br. 260, oranica „Bara”, u površini od 11 dun. 570 met.,

kat. čest. br. 261, oranica „Bara”, u površini od 9 dun. 680 met., na 650 K.

III. Za nekretnine upisane u A II. gr. ul. br. 541, kat. općine Maglaj, naime:

kat. čest. br. 697/1, ora­nica „Polje”, u površini od 4 dun. 920 met.,

kat. čest. br. 697/2, oranica „Polje”, u površini od 20 met.,

kat. čest. br. 698/3, oranica „Polje”, u površini od 3 dun. 730 met.,

kat. čest. br. 699/3, šuma obala kraj Bosne, u površini od 630 met., na 680 K.

IV. Za nekretnine upisane u A I. gr. ul. br. 2, kat. općine Briesnica dol., naime:

kmetovsko selište Jovanović, k. br. 2, sastojeći se od 22 komada parcela, u površini od preko 70 dun., na 500 K.

Dražbeni uslovi i isprave…

Kotarski ured kao sud. Maglaj, 25. marta 1903.

SL 10. 10. 1912. Lobenwein

O. 421/1 1912.   3337 1—1    4094

Kotarski sud u Maglaju, daje na znanje, da je na molbu Dioničke pivovare u Sarajevu, po Lobenwein SL 10 10 1912dru Josipu Fischeru, odvjetniku iz Sarajeva, zbog 2814 K 36 h spp., dozvolio javnu ovršnu dražbu nepokretnina ovršenika Antonije, Rudolfa i Ivana Lobenweina iz Maglaja, što su upisane:

U A I., grunt. ul. broj 49, kat. općine Maglaj, vrsti mulk, s oglasnom cijenom od 5000 K.

Za dražbu, koja će se obdržavati kod ovog suda, odregjuje se prvi rok u srijedu, dana 13. no­vembra 1912., u 11 sati prije podne.

Na ovom roku prodavače se te nepokretnine zа najviše ponugjenu svotu, ali ne ispod oglasne cijene.

Dražbeni uslovi i isprave…

Kotarsk i sud. Maglaj, 3. septembra 1912.