Arhive kategorije: Hafizi

Bošnjak 1894. Javna zahvala za čestitke povodom ženidbe – Hafiz Mehmed Ali Dukatar

Javna zahvala.

Povodom moje ženidbe od S i n a n ef. iz Maglaja primio sam mnogobrojne čestitke što pismene što brzojavne. Pošto se svakome ne mogu na po se zahvaliti na izraženim srdačnim željama, to im se evo putem javnosti najtoplije zahvaljujem, kličući, da ih dobri Bog poživi !

U Žepču, dne 29. oktobra 1894.

Hafiz M. A. Dukatar

Mehmed Ali ef. Dukatar rođen je u Žepču oko 1870. godine, gdje je pohađao mekteb. Gazi Husrev-begovu medresu i Daru-l-muallimin završio je u Sarajevu. Dok je boravio u Sarajevu, sedam kira’eta je završio pred h. hfz. Šakir-ef- Tuzlom. Dužnost muallima obavljao je u Tešnju, Brčkom i Banja Luci. Radeći u Banjoj Luci slušao je predavanja muftije Muhammeda Šefket- ef. Kurta, koji mu je dodijelio idžazet.

Nakon što je položio ispit za vjeroučitelja – profesora u srednjim školama, predavao je vjeronauku u Banjoj Luci, Bihaću, Tuzli i, napokon, u Prvoj gimnaziji u Sarajevu.

Hfz. Mehmed je bio jedan od osnivača imamsko-muallimskog udruženja koje je osnovano 1909. godine.

Obavljao je dužnost prvog predsjednika ovog udruženja. Dok je bio profesor u Gimaziji u Tuzli, vršio je dužnost predsjednika „Mirkata“ (udruženje uleme). Preselio je na Ahiret 23. maja 1935. godine u Sarajevu gdje je i ukopan.

(Preuzeto sa https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/post/mehmed-ali-ef-dukatar)

List “Bošnjak” 1894. Dopis iz Maglaja u vezi sa izborom imama u Kuršumliji džamiji

Naši dopisi.

U Maglaju svršetkom juna 1894.

Cijenjeni gosp. uredniče!

Dok ne zagusti, ja ne zamačem pera. Sad je baš zagustilo, jer smo i mi i naša starodrevna džamija Kuršumlija izgubili imama. Naš stari i valjani imam gjoja zbog bolesti ostavio to mjesto, a meni se čini, da bi mogao tome i drugi uzrok biti, t. j. što uredno svoje plaće ne dobiva. Ali pustimo to; on ne će dalje, pa gotova stvar. Sad nasta pitanje, ko će ga naslijediti. Jedni rekosmo H. Mehmed ef. Hadžialić, a drugi Salih ef. Numanović. Ali vidi čuda! Ni jedan ni drugi nejmade sreće, ma da su oba osposobljena za to u Carigradu, već neko 16-godišnje dijete. Nit se tu pitao džemat ni niko, već jednostavno otišla trojica i dovela dijete od goveda. Sam otac dječiji bijaše u sumnji, da li će njegovo dijete biti u stanju „imam u Kršumliji,“ ali mu na to rekoše: „dok smo mi ovdje i ono će biti imam.“ Je li to dakle pravo? Naravski da nije, jer da mi nemamo sposobnijih za to, onda bi valjalo i za ovim čobančetom ruke svezati, ali ovako ne ide.

Moglo bi se posumnjati, da sam ja rogjak one dvojice, za koje velim, da bi mogli biti imami, pa da njih i zagovaram. Nije tako; jer koliko ja znam, želja je svega džemata koliko da ovo dijete ide natrag, toliko da naša čestita džamija dobije čestita imama. Neka dakle ona trojica ispitaju džemat, pa će se osvjedočiti.

A sad još koju o djetetu i njegovoj sposobnosti: Neko jutro u sabahu zavelo učiti Am-me sure, te će na jednom mjestu pomesti. U džematu se trefila dva Visočaka, te ga jedan popravi. Dijete i drugi put pomete, a oni ga poprave; a kad dijete i treći put pomete, džemat pusti ruke i ode dalje po sebi klanjati. Tako se zbiva mal ne svaki dan, te se i njegovi veli – nimeti mogu o tom uvjeriti. Nije dakle džamija, a na po se naša Kuršumlija mjesto, gdje se djeca pripravljaju, da budu imami. S toga molimo naše prvake, da ostave hatur na stranu, već u sporazumu sa cijelim džematom izaberu drugog imama, ako su radi, da se džemat ne raspe, a treba i to znati, da najpošlje ni džemat ne će ostati ukoran zbog svog ovakog imama, već tražiće ovom lijeka, gdje treba.

Imamo nekih promjena u općini t. j. novih članova, pa je sva prilika, da će poslovi dobro napredovati, jer jedan se odmah izrazio, da bi nekim u kahvi ljudima trebalo jezik pokratiti. Lijep alamet!

Maglajlija.

“Bošnjak” 1910. Članovi Muslimansko-muallimskog i imamskog društva iz Maglaja

U Muslimansko-muallimsko i imamsko društvo pristupiše
iz Maglaja kao redovni članovi i tobosnjak 2010. mualimsko - imamsko drustvo
II. reda;
Naim ef. Lokmić II. muallim,
III. reda:
Sulejman ef. Mulamehić III. mualim,
Smajil ef. Terzimehić muallim ženski,
kako pomagači:
Mehmed beg Širbegović načelnik,
Ibrahim ef. Krzić sud. pisar,
Zulfaga Muratbašić posjednik,
kao utemeljač:
Hafiz Nuri ef. Čejvan I. muallim