Arhive kategorije: Maglajska ulema

El-Hidaje 1942. Izvještaj o obilježavanju Mevluda u Maglaju

PROSLAVA MEVLUDA U MAGLAJU.

I do sada je svake godine učen Mevlud, ali ove godine, i pokraj teških prilika, u kojima se nalazi skoro cio svijet, proslavljen je taj dan – dan rođenja Muhameda a. s. kao nikada do sada. Povjerenik El-Hidaje u Maglaju Hasan ef. Avdić, uz pomoć nekoliko omladinaca organizirao je priredbu Mevluda kako za muške tako i za ženske, na ovakav način.

Na sam dan Mevluda u ponedeljak proučen je Bašagića Mevlud za žene sa arapskim ilahijama, koje su učile učenice niže ženske stručne škole. Prije učenja Mevluda povjerenik Avdić je održao predavanje o značaju samoga Mevluda, a uz to se dotakao i samih naših prilika u kojima danas živimo. Naročito se je dotakao morala, koji je u opadanju, i upozorio majke na njihovu dužnost. Zatim je zamolio prisutne da što više pažnje posvete svojoj djeci u vjerskom pogledu, jer je to jedini način i spas za naš bolji i napredniji život. Kao sredstvo za što bolji vjerski odgoj preporučio je list El-Hidaju i istakao važnost toga lista, a između ostalog rekao je, da ni jedna muslimanska kuća ne bi smjela biti, a da nije pretplatnik toga lista. Tada je zamolio za prilog u korist toga lista, čemu su se prisutne rado odazvale sa svojim prilozima i šta više mnoge su žalile što nisu prije o tome obaviještene, jer bi inače mnogo više dale.

Nakon predavanja, koje je ostavilo jak utisak, otpočelo je sa učenjem Mevluda, koji je također najpomnije slušan i cijelo vrime praćen suzama, jer je to prisutnima bilo prvi puta čuti kako njihove kćerke sa svojim lijepim glasovima uče arapske ilahije i pojedine stihove iz Bašagićevog Mevluda, kao i samo recitovanje istog Mevluda, kojeg je recitovao Hamdija Stočanin, student prava. Mevlud je održan u Kuršumliji džamiji poslije podne namaza, koja je iako tako velika, bila dupke puna. Po završetku Mevluda ženama je podijeljeno šerbe, a djeci bonboni i tom prilikom mnoge su se zahvalile na tako lijepoj priredbi, šta više zamolile su, da se ovo više puta priredi i drugim danima.

Pošto je iz tehničkih razloga bilo nemoguće istoga dana i za muške održati Mevlud, stoga je taj Mevlud odgođen za petak, jer je svakako poželjno, da što više bude učesnika, a naročito sa sela. Radi toga je baš i izabran taj dan (petak), jer petkom sva obližnja sela dođu u Maglaj. Pa je tako u petak dne 3. IV. 1942. u Kuršumliji džamiji, poslije džume namaza, prvo održao opširno predavanje Hasan ef. Avdić, koje je bilo protkano sa Božijim i Muhamedovim a. s. riječima, a koje su prisutni sa najvećim interesovanjem saslušali. Na kraju predavanja objasnio je rad El-Hidaje i samu njezinu ulogu u svako doba vremena kao i sada. Ostvarenje njezinih ciljeva provodi se putem njezinog lista El-Hidaje. Zamolio je prisutne, da što više prate taj list i da budu pretplatnici toga lista. Zatim je apelirao na prisutne za prilog u korist toga lista, kako bi isti mogao u što većem broju izlaziti i da bi na takav način osim redovitih pretplatnika mogao se jedan izvjestan broj toga lista podijeliti besplatno, kako siromašnim muslimanima, tako, naročito među muhadžirima. Prisutni su te prijedloge ozbiljno shvatili, te su i svoje priloge dali.

Radi starog običaja nakon predavanja džem. imam Mustafa ef. Pirkić proučio je jedan odlomak iz Mevluda na turskom jeziku, a potom je omladina muslimanskog kluba, među kojima je bio dobar dio đaka srednjih škola otpočela sa učenjem Bašagića Mevluda. Po završenom mevludu, odraslima je podijeljeno šerbe, a djecima bonboni.

Prilog u korist lista El-Hidaje što od muških što od ženskih, na čisto iznosi 1.000.— Kuna, na čemu se ovom prilikom najtoplije zahvaljuje.

Maglaj, 12. svibnja 1942.

Krzić Sulejman, uč. Šer. gimnazije.

List “Bošnjak” 1894. Dopis iz Maglaja u vezi sa izborom imama u Kuršumliji džamiji

Naši dopisi.

U Maglaju svršetkom juna 1894.

Cijenjeni gosp. uredniče!

Dok ne zagusti, ja ne zamačem pera. Sad je baš zagustilo, jer smo i mi i naša starodrevna džamija Kuršumlija izgubili imama. Naš stari i valjani imam gjoja zbog bolesti ostavio to mjesto, a meni se čini, da bi mogao tome i drugi uzrok biti, t. j. što uredno svoje plaće ne dobiva. Ali pustimo to; on ne će dalje, pa gotova stvar. Sad nasta pitanje, ko će ga naslijediti. Jedni rekosmo H. Mehmed ef. Hadžialić, a drugi Salih ef. Numanović. Ali vidi čuda! Ni jedan ni drugi nejmade sreće, ma da su oba osposobljena za to u Carigradu, već neko 16-godišnje dijete. Nit se tu pitao džemat ni niko, već jednostavno otišla trojica i dovela dijete od goveda. Sam otac dječiji bijaše u sumnji, da li će njegovo dijete biti u stanju „imam u Kršumliji,“ ali mu na to rekoše: „dok smo mi ovdje i ono će biti imam.“ Je li to dakle pravo? Naravski da nije, jer da mi nemamo sposobnijih za to, onda bi valjalo i za ovim čobančetom ruke svezati, ali ovako ne ide.

Moglo bi se posumnjati, da sam ja rogjak one dvojice, za koje velim, da bi mogli biti imami, pa da njih i zagovaram. Nije tako; jer koliko ja znam, želja je svega džemata koliko da ovo dijete ide natrag, toliko da naša čestita džamija dobije čestita imama. Neka dakle ona trojica ispitaju džemat, pa će se osvjedočiti.

A sad još koju o djetetu i njegovoj sposobnosti: Neko jutro u sabahu zavelo učiti Am-me sure, te će na jednom mjestu pomesti. U džematu se trefila dva Visočaka, te ga jedan popravi. Dijete i drugi put pomete, a oni ga poprave; a kad dijete i treći put pomete, džemat pusti ruke i ode dalje po sebi klanjati. Tako se zbiva mal ne svaki dan, te se i njegovi veli – nimeti mogu o tom uvjeriti. Nije dakle džamija, a na po se naša Kuršumlija mjesto, gdje se djeca pripravljaju, da budu imami. S toga molimo naše prvake, da ostave hatur na stranu, već u sporazumu sa cijelim džematom izaberu drugog imama, ako su radi, da se džemat ne raspe, a treba i to znati, da najpošlje ni džemat ne će ostati ukoran zbog svog ovakog imama, već tražiće ovom lijeka, gdje treba.

Imamo nekih promjena u općini t. j. novih članova, pa je sva prilika, da će poslovi dobro napredovati, jer jedan se odmah izrazio, da bi nekim u kahvi ljudima trebalo jezik pokratiti. Lijep alamet!

Maglajlija.

“Bošnjak” 1910. Članovi Muslimansko-muallimskog i imamskog društva iz Maglaja

U Muslimansko-muallimsko i imamsko društvo pristupiše
iz Maglaja kao redovni članovi i tobosnjak 2010. mualimsko - imamsko drustvo
II. reda;
Naim ef. Lokmić II. muallim,
III. reda:
Sulejman ef. Mulamehić III. mualim,
Smajil ef. Terzimehić muallim ženski,
kako pomagači:
Mehmed beg Širbegović načelnik,
Ibrahim ef. Krzić sud. pisar,
Zulfaga Muratbašić posjednik,
kao utemeljač:
Hafiz Nuri ef. Čejvan I. muallim