Arhive kategorije: Maglajska ulema

Bošnjak 1894. Javna zahvala za čestitke povodom ženidbe – Hafiz Mehmed Ali Dukatar

Javna zahvala.

Povodom moje ženidbe od S i n a n ef. iz Maglaja primio sam mnogobrojne čestitke što pismene što brzojavne. Pošto se svakome ne mogu na po se zahvaliti na izraženim srdačnim željama, to im se evo putem javnosti najtoplije zahvaljujem, kličući, da ih dobri Bog poživi !

U Žepču, dne 29. oktobra 1894.

Hafiz M. A. Dukatar

Mehmed Ali ef. Dukatar rođen je u Žepču oko 1870. godine, gdje je pohađao mekteb. Gazi Husrev-begovu medresu i Daru-l-muallimin završio je u Sarajevu. Dok je boravio u Sarajevu, sedam kira’eta je završio pred h. hfz. Šakir-ef- Tuzlom. Dužnost muallima obavljao je u Tešnju, Brčkom i Banja Luci. Radeći u Banjoj Luci slušao je predavanja muftije Muhammeda Šefket- ef. Kurta, koji mu je dodijelio idžazet.

Nakon što je položio ispit za vjeroučitelja – profesora u srednjim školama, predavao je vjeronauku u Banjoj Luci, Bihaću, Tuzli i, napokon, u Prvoj gimnaziji u Sarajevu.

Hfz. Mehmed je bio jedan od osnivača imamsko-muallimskog udruženja koje je osnovano 1909. godine.

Obavljao je dužnost prvog predsjednika ovog udruženja. Dok je bio profesor u Gimaziji u Tuzli, vršio je dužnost predsjednika „Mirkata“ (udruženje uleme). Preselio je na Ahiret 23. maja 1935. godine u Sarajevu gdje je i ukopan.

(Preuzeto sa https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/post/mehmed-ali-ef-dukatar)

Bošnjak 1894. Dopis iz Maglaja u vezi s uspostavljanjem mektebi ibtidaije i dr,

Naši dopisi.

U Maglaju, početkom ramazana.

Cijenjeni gospodine uredniče! Odavna Vam se ne javih iz ovih krajeva, te mi evo istom sad ramazanska duga noć dade prilike, da Vam koješta priopćim.

Opće korisni i kulturni zaključak naše uleme tamo o našim mektebima istisnuo je lijep plod i ovamo na našoj površini u našoj varošici. Naš g. predstojnik sazvao je naše gragjane, te se vijećalo i o jednom mektebi ibtidaiji u nas. Plod ovog sastanka bijaše lijep: u svrhu podignuća jednog mektebi ibtidaije bje upisano od gragjanstva preko 400 for. dobrovoljnih priloga. Hvala g. predstojniku a i svjesnom gragjanstvu na tom zauzimanju.

No naša buduća mektebi ibtidaija ne će ni na ovome samo ostati. Evo čujmo: Vasi muhtar Mehaga Ćilimak iz Tuzle i nasljednici rahmetli Hadži Hanume Kapetanovićke uredili su, te na temelju njezine oporuke odredili sulusa godišnje oko 300 forinti u dobrotvorne svrhe. Od ovih 300 for. ići će pola hodži, koji će biti u budućoj mektebi ibtidaiji, a druga pola imamu i mujezinu naše starodrevne i krasne Kuršumlije džamije.

Eto i to su dobri plodovi patriotičnih misli i želja vaši muhtara rahmetli Hadži hanume i našljednika joj, a dobra pomoć našoj ibtidaiji. Usputice moram ovdje istaknuti, da već osim našeg obljubljenog ruždije hodže, koji je u stanju upravljati zavodom, kao što je ruždija, imamo lijepa hodžu za mektebi ibtidaiju, i to našeg rogjenog domaćeg sina po imenu Salih efendiju. U Carigradu je nacrpio nauke i došao sad ovamo, da koristi svom rodu, te već sad godinu kako bez ikakve subvencije podučava našu dječicu. Kako je ovaj čovjek mlad i prikladan, a posvetio sve brige mektebu, mogao bi se upotrebiti i u džamiju dotičnu, jer ovom sadanjem imamu – budi bez zamjerke rečeno – kanda je preče baš kad ezan uči, zamaknuti ispod Hasina Hana kud god za poslom. On je uzrok, da se u dotičnoj čaršijskoj džamiji ni vaz ne kazuje, a s toga, jer će sam priznati, da on tome nije dorasto, a drugomu ne će da dozvoli kazivati, a Salih efendija bi mogao kazivati, te još vrlo prikladno za našeg svijeta.

Ali megju tim to su samo moje i nekog gragjanstva skromne misli, a da li će se kad ta stvar urediti, to je dakako pitanje. No ipak se nadam, da će mi kad tad ova želja biti uslišana kao i ona, što sam Vam pisao: da se općinski dohoci pobiru ispred općine bez zakupnika.

I sad hvala Bogu općinski se dohoci pobiru ispred općine, a osoblju, koje to izvršuje, ma da bi mogao prigovarati, ne ću, jer se bojim, da to ne bude uzrok, pa da se ovaj red poremeti, Bilo ih je i takih, koji su prigovarali onom mom predlogu, da se to ispred općine pobire, te su me grdili i psovali; ali ja njiha ne ću, makar da bi imao razloga recimo za hatur jedne c ……….. i horoza. Dalje o tome ne ću, svršetak oni bolje znaju, već im ovo iznosim za to, nek znaju, da još ko zna.

Ne mogu se sad uz lijepi ramazan potužiti ni na kasapa. Zaista debela goveda kolje. Istina prije je bilo da recimo općina osiječe cijenu mesu, ali da ona ne ostane dugo, a sad je sasvim drugačije. Općina je uredila, da kasap imade dvije vrsti mesa: prvo i drugo, te da je prvom cijena 50, a drugom 40 novč. Sad pošto nema nikakve kontrole nad kasapom, moglo bi se dogoditi, da kasap proda sve pod drugu vrstu t. j. da proda i debelo pod cijenu mršavoga, pa je on tada na šteti. Stoga bi trebala neka kontrola, da se take stvari ne dogagjaju, makar dok je ovo ramazana. Istina da u nas imade i takih ljudi, koji ti vele, kad mu se potužiš na meso: nek fukara travu jede, za nje nije meso; ali to nije pravo, moj kume, uz ovi mubareć dan treba i fukara da se mesa okusi.

Maglajlija

Bošnjak 1896. Dopis iz Maglaja o žalosti povodom smrti Salih ef. Numanovića

Žalost

Piše nam prijatelj iz Maglaja: Ima već tomu dvije godine, kad se i kod nas otvori mektebi ibtidaija. Kako se tome svak kod nas obradovao, o tom je već pisano u cijenjenom „Bošnjaku”, a još je veća radost bila, kad nam je kao hodža postavljen naš obljubljeni gragjanin Salih ef. Numanović. I eto pošto nam je cvao taj naš mekteb dvije godine, sad na jednoć osirotismo: jer evo baš pred sami bajram nesmiljena bolja shrva nam našeg obljubljenog gragjanina i hodžu Salih ef. Numanovića i on teslim učini svoju plemenitu dušu. Kolika je ta žalost dirnula svakog ovdje, ne mogu vam opisati. On je već od djetinstva svog bio uzor mladić, a kad je otišao u Carigrad, svak se veselio, jer je svak znao, da će se povratiti otuda kao učevan čovjek, koji će moći i htjeti koristiti svom rodnom mjestu, pa se u tom zaista nijesmo ni prevarili. Kad se nakon 7-8 godina povratio, odmah je svojevoljno počeo podučavati žensku i mušku djecu, a kašnje t. j. prije dvije godine bude postavljen kao mualimi evel u mektebi ibtidaiji. Njega ne oplakuje samo njegovih dvoje sitne dječice sa ucviljenom majkom svojom, već cijela varoš.

Rahmetulahi-alejhi!

El-Hidaje 1942. Izvještaj o obilježavanju Mevluda u Maglaju

PROSLAVA MEVLUDA U MAGLAJU.

I do sada je svake godine učen Mevlud, ali ove godine, i pokraj teških prilika, u kojima se nalazi skoro cio svijet, proslavljen je taj dan – dan rođenja Muhameda a. s. kao nikada do sada. Povjerenik El-Hidaje u Maglaju Hasan ef. Avdić, uz pomoć nekoliko omladinaca organizirao je priredbu Mevluda kako za muške tako i za ženske, na ovakav način.

Na sam dan Mevluda u ponedeljak proučen je Bašagića Mevlud za žene sa arapskim ilahijama, koje su učile učenice niže ženske stručne škole. Prije učenja Mevluda povjerenik Avdić je održao predavanje o značaju samoga Mevluda, a uz to se dotakao i samih naših prilika u kojima danas živimo. Naročito se je dotakao morala, koji je u opadanju, i upozorio majke na njihovu dužnost. Zatim je zamolio prisutne da što više pažnje posvete svojoj djeci u vjerskom pogledu, jer je to jedini način i spas za naš bolji i napredniji život. Kao sredstvo za što bolji vjerski odgoj preporučio je list El-Hidaju i istakao važnost toga lista, a između ostalog rekao je, da ni jedna muslimanska kuća ne bi smjela biti, a da nije pretplatnik toga lista. Tada je zamolio za prilog u korist toga lista, čemu su se prisutne rado odazvale sa svojim prilozima i šta više mnoge su žalile što nisu prije o tome obaviještene, jer bi inače mnogo više dale.

Nakon predavanja, koje je ostavilo jak utisak, otpočelo je sa učenjem Mevluda, koji je također najpomnije slušan i cijelo vrime praćen suzama, jer je to prisutnima bilo prvi puta čuti kako njihove kćerke sa svojim lijepim glasovima uče arapske ilahije i pojedine stihove iz Bašagićevog Mevluda, kao i samo recitovanje istog Mevluda, kojeg je recitovao Hamdija Stočanin, student prava. Mevlud je održan u Kuršumliji džamiji poslije podne namaza, koja je iako tako velika, bila dupke puna. Po završetku Mevluda ženama je podijeljeno šerbe, a djeci bonboni i tom prilikom mnoge su se zahvalile na tako lijepoj priredbi, šta više zamolile su, da se ovo više puta priredi i drugim danima.

Pošto je iz tehničkih razloga bilo nemoguće istoga dana i za muške održati Mevlud, stoga je taj Mevlud odgođen za petak, jer je svakako poželjno, da što više bude učesnika, a naročito sa sela. Radi toga je baš i izabran taj dan (petak), jer petkom sva obližnja sela dođu u Maglaj. Pa je tako u petak dne 3. IV. 1942. u Kuršumliji džamiji, poslije džume namaza, prvo održao opširno predavanje Hasan ef. Avdić, koje je bilo protkano sa Božijim i Muhamedovim a. s. riječima, a koje su prisutni sa najvećim interesovanjem saslušali. Na kraju predavanja objasnio je rad El-Hidaje i samu njezinu ulogu u svako doba vremena kao i sada. Ostvarenje njezinih ciljeva provodi se putem njezinog lista El-Hidaje. Zamolio je prisutne, da što više prate taj list i da budu pretplatnici toga lista. Zatim je apelirao na prisutne za prilog u korist toga lista, kako bi isti mogao u što većem broju izlaziti i da bi na takav način osim redovitih pretplatnika mogao se jedan izvjestan broj toga lista podijeliti besplatno, kako siromašnim muslimanima, tako, naročito među muhadžirima. Prisutni su te prijedloge ozbiljno shvatili, te su i svoje priloge dali.

Radi starog običaja nakon predavanja džem. imam Mustafa ef. Pirkić proučio je jedan odlomak iz Mevluda na turskom jeziku, a potom je omladina muslimanskog kluba, među kojima je bio dobar dio đaka srednjih škola otpočela sa učenjem Bašagića Mevluda. Po završenom mevludu, odraslima je podijeljeno šerbe, a djecima bonboni.

Prilog u korist lista El-Hidaje što od muških što od ženskih, na čisto iznosi 1.000.— Kuna, na čemu se ovom prilikom najtoplije zahvaljuje.

Maglaj, 12. svibnja 1942.

Krzić Sulejman, uč. Šer. gimnazije.

List “Bošnjak” 1894. Dopis iz Maglaja u vezi sa izborom imama u Kuršumliji džamiji

Naši dopisi.

U Maglaju svršetkom juna 1894.

Cijenjeni gosp. uredniče!

Dok ne zagusti, ja ne zamačem pera. Sad je baš zagustilo, jer smo i mi i naša starodrevna džamija Kuršumlija izgubili imama. Naš stari i valjani imam gjoja zbog bolesti ostavio to mjesto, a meni se čini, da bi mogao tome i drugi uzrok biti, t. j. što uredno svoje plaće ne dobiva. Ali pustimo to; on ne će dalje, pa gotova stvar. Sad nasta pitanje, ko će ga naslijediti. Jedni rekosmo H. Mehmed ef. Hadžialić, a drugi Salih ef. Numanović. Ali vidi čuda! Ni jedan ni drugi nejmade sreće, ma da su oba osposobljena za to u Carigradu, već neko 16-godišnje dijete. Nit se tu pitao džemat ni niko, već jednostavno otišla trojica i dovela dijete od goveda. Sam otac dječiji bijaše u sumnji, da li će njegovo dijete biti u stanju „imam u Kršumliji,“ ali mu na to rekoše: „dok smo mi ovdje i ono će biti imam.“ Je li to dakle pravo? Naravski da nije, jer da mi nemamo sposobnijih za to, onda bi valjalo i za ovim čobančetom ruke svezati, ali ovako ne ide.

Moglo bi se posumnjati, da sam ja rogjak one dvojice, za koje velim, da bi mogli biti imami, pa da njih i zagovaram. Nije tako; jer koliko ja znam, želja je svega džemata koliko da ovo dijete ide natrag, toliko da naša čestita džamija dobije čestita imama. Neka dakle ona trojica ispitaju džemat, pa će se osvjedočiti.

A sad još koju o djetetu i njegovoj sposobnosti: Neko jutro u sabahu zavelo učiti Am-me sure, te će na jednom mjestu pomesti. U džematu se trefila dva Visočaka, te ga jedan popravi. Dijete i drugi put pomete, a oni ga poprave; a kad dijete i treći put pomete, džemat pusti ruke i ode dalje po sebi klanjati. Tako se zbiva mal ne svaki dan, te se i njegovi veli – nimeti mogu o tom uvjeriti. Nije dakle džamija, a na po se naša Kuršumlija mjesto, gdje se djeca pripravljaju, da budu imami. S toga molimo naše prvake, da ostave hatur na stranu, već u sporazumu sa cijelim džematom izaberu drugog imama, ako su radi, da se džemat ne raspe, a treba i to znati, da najpošlje ni džemat ne će ostati ukoran zbog svog ovakog imama, već tražiće ovom lijeka, gdje treba.

Imamo nekih promjena u općini t. j. novih članova, pa je sva prilika, da će poslovi dobro napredovati, jer jedan se odmah izrazio, da bi nekim u kahvi ljudima trebalo jezik pokratiti. Lijep alamet!

Maglajlija.

“Bošnjak” 1910. Članovi Muslimansko-muallimskog i imamskog društva iz Maglaja

U Muslimansko-muallimsko i imamsko društvo pristupiše
iz Maglaja kao redovni članovi i tobosnjak 2010. mualimsko - imamsko drustvo
II. reda;
Naim ef. Lokmić II. muallim,
III. reda:
Sulejman ef. Mulamehić III. mualim,
Smajil ef. Terzimehić muallim ženski,
kako pomagači:
Mehmed beg Širbegović načelnik,
Ibrahim ef. Krzić sud. pisar,
Zulfaga Muratbašić posjednik,
kao utemeljač:
Hafiz Nuri ef. Čejvan I. muallim