Merhum Mehmed Mulabdić – “Narodna Uzdanica” 1944.

Merhum Mehmed Mulabdić

Umro je 17. lipnja 1943. u Zvorniku kao umirovljeni učitelj — školski upravitelj i izpraćen do hladnoga groba od mnogobrojna građanstva i činovništva, gdje mu je šeriatski sudija Abdurahman ef. Pašić izrekao nekoliko toplih rieči, koje su prisutne do suza ganule. Merhum Mehmed bio je čovjek riedkih vrlina: tih i miran u životu, radin kao pčela, idealno pošten i dobar čovjek, pravi musliman, da je od svog djetinjstva kroz cio život savjestno vršio sve svoje islamske dužnosti. To je karakteristika Merhum Mehmeda Mulabdića.

Merhum se rodio u Maglaju godine 1885., svršio je mektebi sibjan, zatim osnovnu školu, trgovačku školu i učiteljsku školu u Sarajevu 1904. Služio je kratko vrieme u Pazariću i Trnovu (kotar Sarajevo), zatim u Zvorniku, u Skelanima (kotar Zvornik) i ubrzo opet povraćen je u Zvornik, gdje ostaje sve do svoje smrti. U Zvorniku se u to doba oženio od bivšeg načelnika Hadži Hasanage Omerkavazovića, izrodio je liepo potomstvo: četiri sina i dvie kćeri i sve liepo odgojio. Sinovi su mu: dva bankovni činovnici, jedan geometar, a jedan najmlađi trgovac. Treći mu sin po redu merhum Nusret bio je činovnik poštanske štedionice, bio je upisan i na visokoj komercionalnoj školi u Zagrebu, ali vršeći vojnu dužnost poginuo je po­četkom godine 1942. u borbi sa neprijateljem na položaju u Majevici.

Za vrieme svog službovanja merhum Mehmed bio je izabran za tajnika u kotarskom vakufskom povjerenstvu, bio je dulje vremena predsjednik odbora »Narodne Uzdanice«, predsjednik Muslimanske čitaonice, predsjednik Crvenog križa i pokopnog družtva »Muavenet«. Sarađivao je u svim muslimanskim dobrotvornim poslovima, a na­ročito se iztakao zadnje dvie godine u sakupljanju pomoći za naše muhadžire. Merhum Mehmed bio je i proganjan za svoj narodni i nesebični rad. Za muslimansku čitaonicu, što nije sa članovima dao da mienja svoj pravac, bio je premješten u Srbiju u jedno selo u Azbukovačkom srezu, gdje bi morao ići sa mnogobrojnom svojom porodicom i sa bolestnom ženom, koja je uobće bila svojom bolešću vezana za postelju. Onda je umirovljen i prije navršenog vremena. Od to doba živio je u Zvorniku radeći sve do smrti za narod i sirotinju.

Rahmetulahi alejhi rahmelen vasiah!

Edhem Mulabdić

Mehmed Mulabdić je bio amidža Edhemov. Tu informaciju saznajemo u sljedećem video zapisu gdje Mehmedova unuka, kći Mehmedovog sina Dževada govori o svojoj porodici i vezama sa Edhem efendijom. Osim nje o Edhemu govori rahm. Kasim Drnda, a posebno je zanimljiva priča rahm. Omera Ahmetbegovića koji opisuje svoj susret sa piscem 50ih godina dvadesetog vijeka na ulici u Maglaju.

Sa tribine o Edhemu Mulabdiću, Maglaj, 1995. ili 1996. godina from TVZM on Vimeo.

 

Advertisements

Dražbeni izrok, SL 06. 06. 1904. (Terzimehić r. Arifović Čimka i djeca)

Br. 2866/gr. 1904. IV. 6/1903.  1317 1—1

Kotarski ured kao sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu ovrhovoditelja Mehmeda Mulabdića iz Maglaja, zbog dužnih 220 K spp., dozvolio javnu dražbu nepokretnina ovršenika Čimke rogj. Arifović udove Terzimehić i mldb. Arifa, Hamze, Huseina, Mahmuta i Urfete Terzimehić iz Maglaja, u grunt. ulošku br. 259, kat. općine Maglaj, u A I. upisanih.

Za dražbu tih nepokretnina koja će se obdržavati kod ovog suda u uredovnoj sobi br. 1, odregjuje se prvi rok u subotu dana 25. jula 1904. u 11 sati prije podne. Na ovom roku prodati će se nepokretnine za naj­više ponugjenu svotu, ali ne ispod oglasne cijene odregjene na 300 K.

…

Kotarski ured kao sud. Maglaj, 16. maja 1904.

Huso (Alije) Salkić – Serija Dražbenih izroka objavljenih u Sar. listu u periodu 1910. do 1913.

Sarajevski list, 07. 07. 1910.

O. 198/1  1910   2213 1—1

Kotarski sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu Trivune Petrović iz Maglaja, po Mi­lanu J. Maksimoviću, odvj. iz Tuzle, zbog 1740 K 460 K spp., dozvolio javnu ovršnu dražbu nepokret­nina ovršenika Huse Salkića umrl. Alije iz Maglaja, što su upisane:

1/2 u A I. grunt. uloška br. 1330, kat. općine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 1658 K

19/24 u A I. grunt. ul. br. 2007, kat. općine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 76K 60 h.

1/3 u A I. gr. ul. br. 1332, kat. opć. Maglaj,vrsti miilk i mirije, s oglasnom cijenom od 14 K 92 h.

1/2 u A I. gr. ul. br. 1261, kat. opć. Maglaj,vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 24 K 50 h.

1/3 u A I. gr. ul. br. 1333, kat. opć. Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 51 K 65 h.

1/2 u A I. gr. ul. br. 772, kat. općine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 13 K.

Za dražbu, koja će se obdržavati kod ovog suda, odregjuje se prvi rok u petak dana 2. sep­tembra 1910. u 11 sati prije podne.

…

Kotarski sud. Maglaj, 1. aprila 1910.

Sarajevski list, 12. 12. 1910.

 

O. 198/3 1910. 4072 1—1

Kotarski sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu Trivune Petrović iz Maglaja, zbog 1740 i 460 K spp., dozvolio javnu ovršnu dražbu nepo­kretnina ovršenika Huse Salkića umrlog Alije iz Maglaja, što su upisane:

1/2 u A I. grunt. uloška br. 1330, katastr. općine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 1658 K.

19/24 u A I. grunt. uloška br. 2007, katastr. op­ćine Maglaj, vrsti mulk, s oglasnom cijenom od 76 K 60 h.

1/3 u A I. grunt. uloška br. 1332, katastr. općine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 14 K 92 h.

1/2 u A I. grunt. uloška br. 1261, katastr. op­ćine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 24 K 50 h.

1/3 u A I. grunt. uloška br. 1333, katastr. općine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 51 K 65 h.

1/2 u A I. grunt. uloška br. 772, katastr. općine Maglaj, vrsti mulk, s oglasnom cijenom od 13 K.

Za dražbu, koja će se obdržavati kod ovog suda, odregjuje se drugi rok u četvrtak, dana 26. januara 1911. u 11 sati prije podne.

…

Kotarski sud. Maglaj, 18. novembra 1910.

SL, 02. 02. 1912. Huso Salkić

SL, 06. 06. 1912.

SL, 06. 06. 1913.

 

SL, 10. 10. 1913.

Izrok objavljen 04. 04. 1911, identičan je sa ostalima, jedina razlika je ta što se kao ovršenik navodi Huso Salkić “umrlog Ibre” umjesto “umrlog Alije”. Najvjerovatnije je u pitanju greška.

O 1/4 1911. 1071  1— 1

Kotarski sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu Trivune Petrović iz Jablanice, zbog 1740 K i 460 K spp., dozvolio javnu ovršnu dražbu nepokretnina ovršenika Huse Salkića, umrl. Ibre iz Maglaja, što su upisane:

U A I., grunt. ul. broj 1261, kat. općine Ma­glaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 24 K 50 h.

1/3 u A I., grunt. ul. broj 1333, kat. općine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 51 K 65 h.

1/2 u A I., grunt. ul. broj 1330, kat. općine Maglaj, vrsti mirije, s oglasnom cijenom od 1658 kruna.

1/3  u A I., grunt. ul. broj 1332, kat. općinen Maglaj, vrsti mulk, s oglasnom cijenom od 14 K 92 h.

19/24 u A I., grunt. ul. broj 2007, kat. općine Maglaj, vrsti mulk, s oglasnom cijenom od 76 K 60 h.

 1/2 u A I., grunt. ul. broj 772, kat. općine  Maglaj, vrsti mulk, s oglasnom cijenom od 13 K.

Za dražbu, koja će se obdržavati kod ovog suda, odregjuje se drugi rok u četvrtak dana 18. maja 1911. u 11 sati prije podne.

…

Kotarski sud. Maglaj, 21. marta 1911.

 

Dražbeni izroci, SL, 09. 09. 1912. i 12. 12. 2012. (Salkić Ibre Suljo, Salkić Huso, Osmanagić)

O. 283/1 1912.  2969 1-1  3709

Kotarski sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu slaboumnog Šahbega Osmanagića, po tutorici Kaniti Osmanagić iz Maglaja, zbog rаzvrgnuća zajednice spp., dozvolio javnu ovršnu dražbu nepokretnina ovršenika Sulje Salkića umrl. Ibre iz Maglaja, što su upisane:

U A I. grunt. ul. br. 573, kat. općine Maglaj, vrsti mulk, s oglasnom cijenom od 300 K.

Za dražbu, koja će se obdržavati kod ovog suda, odregjuje se prvi rok u srijedu dana 16. ok­tobra 1912. u 11 sati prije podne.

…

Kotarski sud. Maglaj, 13. augusta 1912.

 

O. 283/2 1912. 5380 1— 1 5415

Kotarski sud u Maglaju daje na znanje, da je na molbu slaboumnog Šahbega Osmanagića, po tutorici Kaniti Osmanagić iz Maglaja, zbog razvrgnuća zajednice spp., dozvolio javnu ovršnu dražbu nepokretnina ovršenika Huse Salkića iz Maglaja, što su upisane:

U A L grunt. ul. broj 573, kat. opć. Maglaj, vrsti mulk, s oglasnom cijenom od 300 K.

Za dražbu, koja će se obdržavati kod ovog suda, određuje se drugi rok u srijedu dana 15. ja­nuara 1913. u 11 sati prije podne.

…

Kotarski sud. Maglaj, 7. novembra 1912.

Mehmed ef. Hulusija – Nekrolog u “Narodnoj Uzdanici” 1943.

Merhum Mehmed ef. Hulusija

umirovljeni gruntovnički ravnatelj

Izgubih Te, druže, a tvoj gubitak za me je tim teži, što si bio zdrav kao kremen, pa u toliko je iznenadna tvoja smrt još veći udarac za one, koji su te voljeli. Božijoj sudbini sve podliježe.

Više od pedeset godina kako smo se upoznali; malo je reći drugovi, istomišljenici, braća smo mi bili, tako se voljeli. A uz to smo bili kao i neki zemljaci, Maglaj i Zepče kao dvije mahale, a on još i po majci Maglajac. Osim lijepe naravi u njega je bilo još jedno rijetko svojstvo, to je jaka volja za obrazovanjem sam po sebi, knjigom i lektirom. I zaista je tim postigao čudo jedno.

Merhum Mehmed ef. Hulusija rodio se u Žepču godine 1870., gdje mu je otac Abdulah ef. služio u svom rodnom mjestu kao kadija. Kad je po svojim godinama trebao da ide u srednju školu, on onda pohađa tek osnovnu, koju svršava 1885., dakle kao mladić od 15 godina. Otac ga je bio poslao u medresu u Sarajevo, ali zbog sla­bosti a teška života u medresi, razbolje se i otac ga povrati kući. Tadaga otac uzme sebi u kancelariju šeriatskog suda, gdje je sticao pisarsku praksu, te ubrzo bude uzet u općinu za bilježnika, ali nakon godinu-dvije ostavi tu službu i ode u gruntovnicu. Nakon dobre prakse u gruntovnici osposobi se za gruntovničara, te položi ispit i bude ime­novan. U toj se struci tako dobro spremio, da je kasnije napisao i štampao knjigu o gruntovnici. Tokom svoga službovanja u zvanju gruntovničara služio je u Gradačcu, Brčkom, Gračanici, Kladnju, Tuzli, Ključu, Varcar-Vakufu, Maglaju i Žepču, gdje je g. 1923. i umirovljen.

Kako se vidi, merhum Mehmed ef. je bio lišen mogućnosti, da se sustavno obrazuje, jer onda, kad je njemu bilo vrijeme da uči, srednjih škola u nas nije bilo. A u koliko je i bilo, konzervativna okolina nije mu dala da se školuje. Zato se merhum Mehmed ef. bacio na privatno svoje usavršavanje, nabavljao knjige, čitao puno a naročito je puno čitao i usavršavao se u sudskoj i privatno-pravnoj struci, na što ga je poticalo i samo njegovo zvanje, a i kratka praksa kod oca u šeriatskom sudu utjecala je na njega, da se u toj struci sve više usavršavao. Čitao je razne zakone i naredbe, prepisivao sebi čitava poglavlja, a pravna i sudska štampana djela nabavljao i puno čitao. Ta njegova velika volja za svojim usavršavanjem učinila je čudo, upućen je bio u svim građansko-sudskim pitanjima, zatim sticao op­sežnu naobrazbu iz svih grana nauke, naročito povijesti, književnosti i drugih struka. Njegova knjižnica, koja je došla u vlasništvo sina mu Abdulaha, školskog upravitelja u miru, broji preko 1000 djela, ali uz to na hiljade brojeva raznih novina i revija, puno izrezaka iz novina, književnih listova, znanstvenih revija i masu jednu prijepisa iz raznih naučnih djela.

Merhum Mehmed ef. radio je i na književnom polju, ali tek po­četničke, feljtonske stvari u »Sarajevskom Listu«, »Bošnjaku«, »Bo­sanskoj Pošti«, »Nadi«, »Beharu« i u »činovničkom Listu«. Od godine 1918. ističe se i na političkom polju. Živo učestvuje 1918./19. pri osnivanju J. M. O. stranke, godine 1923. na izborima kandidira kao zamjenik, godine 1927. biran je u oblasnu skupštinu travničku za kotar Žepče i izabran u oblasni odbor, gdje je bio povjerenik za trgovinu, obrt i šume. U oblasnoj skupštini isticao se svojim sređenim a često i oštrim govorima, radio je i zauzimao se za kotar Žepče. U skupštini je ostao sve do 6. siječnja 1929. U izborima 1938. bio je ponuđen za zamjenika Dr. Džaferu Kulenoviću za žepački kotar, ali se nije primio. Iza skupštinskih izbora 1938. bio je i u banskom vijeću u Sarajevu.

Merhum Mehmed ef. bijaše i dobar domaćin i dobar gospodar. S uživanjem je radio na svom imanju kao vrijedan gospodar. Bio je i dobar pčelar. Karakteristično je za merhuma, kako je on svoje porodično ime promijenio. On se do g. 1908. zvao H. Sejdović. Na neki način saznao je, da je njihovo porodično ime Hulusija, a sinovi njegova djeda ili pradjeda, kome je bilo ime Hadžiseid, prozvaše se H. Sejdović. On je to prezime njihove porodice dozvolom ministarstva u Beču promijenio u Hulusija.

Rahmetli Mehmed ef. bijaše vrlo poznat i vrlo popularan gotovo u cijeloj Bosni. Svuda je imao poznanstva, svuda su ga primali rado u društvo, a osobito u Sarajevu, gdje bi ga ahbabi zadržavali dane i hefte na sijelima i sastancima.

Mehmed ef. je umro naglom smrću u Zagrebu dana 13. veljače 1942., a ukopan je u muslimanskom dijelu gradskog groblja u Mirogoju na parceli 152, grob broj 217.

Alah rahmetejle!

Edhem Mulabdić

“Islamski Svijet” 1934. – Bilješka o upisu H. Osmanagića i članova njegove obitelji kao utemeljitelja “Narodne Uzdanice”

Iz „Narodne Uzdanice”

Novi utemeljitelji »Narodne Uzdanice«.

Merhum Emina Nura Mujagić rođena Mulabdić iz Tešnja, majka Mustafa ef. Mujagića, rač. inšpektora u p. u Sarajevu upisana je za uteme­ljitelja N. Uzdanice u koju je svrhu njen sin Mustafa ef. položio društvu dotični prinos.

Upisani su kao utemeljitelji N. Uzdanice: Halil Osmanagić šumar i gospođa Sedika Osmanagić rođena Hrustić iz Maglaja, zatim merhum Sabitaga Osmanagić, Hasiba Osmanagić rođena Halilbegović, Eminaga Hrustić i Bisera Hrustić rođena Šaćiragić, za koje je dotični prinos dru­štvu položio Halil Osmanagić. Neka mu dragi Bog u sevap upiše ovaj dar za merhume, a nji­ma firdevsi ala dženet!

Merhum Mujaga Osmanagić – “Narodna Uzdanica” 1943

Merhum Mujaga Osmanagić

iz Maglaja

Iz obične građanske kuće u Maglaju, rođen negdje. 1875., od oca merhum Osmanage Osmanagića, nekadanjeg posjednika. Jedva da je Mujaga imao koji razred osnovne škole, ali od prirode inteli­gentan, dotjerivao se lektirom i u praktičnom životu očuvao sa starijim bratom merhum Ibrahimagom iza oca naslijeđen priličan osrednji posjed i podizao ga, ali 1918. izgubi sve potezom pera agrarne reforme. Srećom sačuvao je dosta slobodne zemlje, na kojoj je držao dosta blaga i živio do 1941., kada mu jedne noći prilikom četničke navale sve plamen uništi. Ovo iza travnja 1941. do 11. srpnja 1942. proživio je nešto u Tuzli a nešto u Žepču kod rođaka Halila Osmanagića, šumara, gdje ga i smrt nađe 11. srpnja o. g.

Vrlo je interesantan merhum Mujaga svojim životom i nazorima, pa zaslužuje i više pažnje od obične uspomene, koju mu kao rođak i prijatelj i dobar poznavalac želim među nama da sačuvam.

Medu prvim našim mladićima, koji su god. 1885. sabrani, iz svakog grada po jedan, u Sarajevo u Morića han, prvi naš konvikt uređen za našu školsku mladež od strane naše centralne vakufske uprave, dođe Mujaga Osmanagić. Ali tu provede samo jednu godinu i vrati se kući u Maglaj. Kad je ovdje svršio osnovnu školu, stupi u porezni ured kao vježbenik, gdje ostade 7—8 godina. Teška služba za njegov slabašni organizam prisili ga, da se okani službe, gdje je već bio postao oficijal. Česta posjeta liječniku svrati pažnju liječnika na Mujagu, pa kad saznade za njegove privatne prilike, da je on inače mali posjednik, udari ga liječnik grditi, šta će njemu činovnička ka­rijera kad može da živi kao samostalan čovjek. I on se okani službe.

Nastanivši se u Milinu Selu nedaleko postaje Puračić, gdje je imao i dosta kmetova a i svoje slobodne zemlje, otpoče novi život. Našao je, tu puno zanimljivosti, i od prije je uživao u gajenju domaćeg blaga, i sad brzo njegov stan oživje od živadi, stoke i blaga svake ruke. Nabavljao je stručne gospodarske knjige i čitao puno, ali mučila ga najviše indolencija seljaka, koji nijesu bili pristupačni ničem novom; ta oni nijesu mogli da se otresu mnogih navika za koje i oni uviđaju, da su im na štetu.

Živeći tako osamljen, on se češće zabavljao i raznim spravama, bez ikakve prethodne obuke umio je kao pravi sahačija rastaviti i opet sastaviti svaki sat, šivaći stroj isto tako je popravljao i radio na njemu, popravljao gramofon, pušku, po nacrtima iz stručnih listova pravio praktičnu pušnicu za sušenje šljiva, a po običnom kazivanju jednoga, koji je vidio suhi mlin u Slavoniji, i on napravi model toga mlina, za koji jedan stručnjak reče, da je u teoriji posve dobar, samo što mu razni dijelovi nijesu međusobno u pravoj harmoniji.

Puno je muke imao, dok je seljake sklonio, da se u njihovu selu sagradi škola. Poklonio je za to dobro zemljište, ali seljaci se onda uhvatiše za jednu sitnicu, da buduća škola ne će biti točno na sredini sviju mahala, koje sačinjavaju područje škole. Konačno se našlo i takvo zemljište, koje se zamjenom za poklonjeno dobilo za školu.

Interesantan je slučaj merhum Mujage sa jednim kotarskim pred­stojnikom, s kojim je on za vrijeme svoje službe u poreznom uredu bio kao i drugi činovnici u odnosu podređenog, a u privatnim sa­stancima u čitaonici, na kuglani i t. d. bio je među njima čak drugarski odnos. Ali Mujagu je porazilo predstojnikovo držanje u jednoj ras­pravi, gdje je on nastupio kao aga prema svome kmetu. Jedan mu kmet umro, žena mu se udala u drugo selo i posve raskrstila sa kmetovskim selištem prvog svog muža. Mujaga traži, da se kmetovski odnos na toj zemlji briše, čemu se bivša kmetica ne protivi. Na to g. predstojnik istupa kao branilac kmetice i ne da, da se taj odnos briše, ne da da njezino kmetovsko pravo utrne. Taj je istup Mujagu prenerazio i nije mogao, da predstojniku poslije u privatnom razgovoru ne prigovori. Ali mu predstojnik očita bukvicu kao đaku, da on ne ra­zumije situaciju, on treba da zna, da je Austrija došla za to da uzme raju u zaštitu, a on kao aga, neka traži sebi naknadu, ima zemlje dosta, a ako je nema, neka se nagađa s kmetima i neka mu kmeti nagodbom ustupe neki dio zemlje, pa neka radi, drukčije ne može biti. I taj je slučaj doprinio da se on nastanio u svom selu.

Međutim kasnijim rješenjem agrarnog pitanja bio je uopće razo­čaran, a još više zakonom iza šestog januara, pa prvih godina nije uopće htio, da kod vlasti ističe zahtjev na svoje uzurpirane zemlje i šume; toliko je bio ogorčen na razne postupke vlasti. Shvaćao je to pitanje suviše patriarhalno. Ako je, kaže, ovo država, ona treba da uzme u zaštitu moje pravo.

Puno se bavio i čitanjem, prilično je bio savladao i njemački jezik i koristio se dosta stručnom literaturom na tom jeziku.

Merhum Mujaga bijaše jedan poseban čovjek, pogriješio je što nije udario temelj porodici, on se nije ženio, pa se i zbog toga dosta mučio deverajući sa slugama. Inače je bio povučen, samotan, a mirne ćudi, blag i mehak. Pomagao je vrijedne i siromašne, a mrzio i pro­gonio lijenčine prekoravajući ih cijeloga života zbog učmalosti i nehaja. Lijepu je uspomenu ostavio u svojoj sredini. Allah rahmetejle!

Edhem Mulabdić