Arhive kategorije: Historija Bosne

The Bosnian Muslims in the Second World War

Greater Surbiton

This September, my latest book, ‘The Bosnian Muslims in the Second World War: A History’, will be published by C. Hurst and Co. According to its blurb: ‘The story of the Bosnian Muslims in World War II is an epic frequently alluded to in discussions of the 1990s Balkan conflicts, but almost as frequently misunderstood or falsified. This first comprehensive study of the topic in any language sets the record straight. Based on extensive research in the archives of Bosnia-Herzegovina, Serbia and Croatia, it traces the history of Bosnia and its Muslims from the Nazi German and Fascist Italian occupation of Yugoslavia in 1941, through the years of the Yugoslav civil war, and up to the seizure of power by the Communists and their establishment of a new Yugoslav state. The book explores the reasons for Muslim opposition to the new order established by the Nazis and Fascists in…

View original post 2.434 more words

Predstavka stanovnika sela Rakovac u vezi krađe stoke, 09.11.1745.

L 33/d1:

Bujuruldija kajmekamova.

Tešanjskom gospodinu kadiji, neka mu se uveća učenost, ponosima sličnih i jednakih, ajanima, oficirima i drugim službenicima, neka im se uveća rang.

Stanovnici sela Rakovac1 u nahiji Maglaj, navedeni kadiluk, uputili su predstavku i naveli da su im ukrali:

Mitru dvije kobile, Mustafi Čelebniću jednu kobilu, Šahbazu jednu kravu i Juri pet komada košnica.

jakovici josevac

Neka se stanovnici sela koja se nalaze u navedenom kadiluku: Brusnica, Jaković2, Hrastovac3, Rakovac, Bukovica4, Bakotići5 Jošavac6, Bilo Polje7 na ovom mjestu ispitaju i kontrolišu.

U vezi s tim napisana je ova bujuruldija i šalje se po određenom inspektoru. Kada stigne, potrebno je na izložen način posredstvom suda i naimenovanog inspektora, nakon detaljne kontrole i inspekcije kradljivce pohvatati i predati navedenom inspektoru, a zatim ih dovesti i nama predati. Ne činite im nikakav popust i olakšice. Ako se ovakvi kod vas pojave, uzmite im imena i opis i sa izvještajem nama ih pošaljite. Ne činite drugačije. Postupajte u skladu sa bujuruldijom. Čuvajte se i izbjegavajte suprotne postupke.

Dana: 24. ševvala 1158. (9.11.1745) godine.

1Danas u općini Maglaj postoje naselja Donji i Gornji Rakovac.
2Naselje Jaković neubicirano.
3Naselje Hrastovac neubicirano. Možda je riječ o današnjem selu Rastovcu kod Maglaja.
4Danas Gornja i Donja Bukovica kod Maglaja.
5Naselje kod Maglaja.
6Naselje Jošavac kod Maglaja.
7Naselje Bilo Polje, danas Bijelo Polje, kod Maglaja.
(Tešanjski sidžil, str. 109-110)

Tužba Abduselama protiv Bile sina Novakovog, 1742. godina

L 9/d3:

Saopćava se:

Abduselam, čauš, sin Mustafin, požalio se na Bilu, sina Novakova, u njegovom prisustvu i izjavio:

“Godinu dana prije datuma u sidžilu spomenuti nevjernik mi je u prisustvu muslimana rekao da sam pas i hajduk. Obratio mi se i s drugim sramnim riječima. Moja je molba da se izvrši zakonska presuda.”

Sudska je rasprava izvršena uz svjedočenje
Mehmed-age, sina Mustafinog, prvog azapa i
Abdulmumin-age.
Oni su dobrovoljno svjedočili.
Registrovano.

Svjedoci čina:
Mula Sulejman, sin Abdulatif-age, iz Maglaja,
Sulejman-aga, iz Maglaja,
Ahmed-beg, sin hadži Murteze, iz Rogatice,
sudski pozivar, i drugi.

(Tešanjski sidžil, str. 39)

L 15/d4:

Predstavka smjernog podanika sljedeća je:

Abduselam, čauš iz Maglaja, koji se nalazi u kadiluku Tešanj podnio je tužbu sudu protiv Bile iz sela Bakotići u Maglajskoj nahiji, zbog jakih uvreda. Kada je sud uputio sudski poziv i tužbu, spomenuti nije došao. Pošto je vidljivo odsustvo poslušnosti, neka Vaša visost izvoli narediti.
Vječna je naredba i zapovjed na Vratima Pravde!
Zapisano: 28. ševvala 1154. (9.1.1742) godine.

Derviš Ebu Bekir, kadija u kadiluku Tešanj

(Tešanjski sidžil, str. 57)

čauš – oficir, niži zapovjednik
azap – pripadnik posebnog reda turske pješadije; prvobitno je služio u pomorskoj i riječnoj floti a zatim – kao laka pješadija, u tvrđavama, u prvom redu onim koje su se nalazile na plovnim rijekama; azapi su plaćenička vojska ali su neki mogli da imaju i timare.

Tužba protiv Hamze, spahije sela Brusna, 1744. – 1745. godina

L 23/d3:

Neka je hvala moćnom, milostivom, mom sultanu!
Podnosioci predstavke posadnici su tvrđava Tešnja, Zepča i Maglaja.

Još od sultanovog osvojenja zemlje selo Brusnica sultanov je has. Posadnici ove tri tvrđave dobili su ga u odžakluk i malikanu. I dok jedno vrijeme nije bila ničiji timar, spahija sela Brusne po imenu Hamza, odlučivši se na nepravedan postupak, dobio je bez deftera i selo Brusnicu koje je naša malikana. Suprotno saopćenju, od stanovnika sela uzeo je i pokupio desetinu. Pošto je ovim smjernim podanicima oštetio plaću i učinio potpunu nepravdu, od vaše uzvišene milosti molimo:

– kada izvolite pogledati prepis deftera koji posjedujemo i ustanovite od kada je selo Brusnica sultanov has, odžakluk i malikana ovih smjernih podanika i kada ustanovite činjenično stanje, da naredite Bosanskom Divanu da pozove spomenutog Hamzu i da mu sudi;
– da tešanjskom gospodinu kadiji uputite časni ferman.

Vječna je naredba našeg sultana.
Smjerni podanici, posadnici tvrđave Tešanj, Žepče i Maglaj

(Tešanjski sidžil, str. 89)

L 23a/d3:

Predstavka smjernih dobrožitelja sljedeća je:

Uzrok pisanju predstavke i podnosioci predstavke posadnici su Tešnja, Žepča i Maglaja.
Još od sultanovog osvojenja selo Brusnica sultanov je has. Postalo je odžakluk i malikana posadnika spomenutih tvrđava. Iako se niko u to ne smije miješati, spahija Hamza, suprotno saopćenju, izjavio je:

“Na osnovu ranijeg kadijinog izvještaja i časnog sultanovog berata uživalac sam sela Brusnice. Granice spomenutog sela miješaju se sa područjem Brusne, koja je moj timar.”

Pošto se on umiješao, ovi smjerni dobroželjitelji uputili su Bosanskom Divanu predstavku sa željom da se u prisustvu parnič­nih strana utvrdi činjenično stanje i o tome obavijesti Bosanski Divan. Kada je stigla naredba i zavedena u sidžil, zakupnik sultanovog hasa, Abdulmumin, pozvao je spomenutog Hamzu na sud da, na osnovu sultanove naredbe, dostavljene čestitom dobrotvoru valiji, da izjavu. Kada je izvršen uvid u sultanov ferman i kopiju deftera sa tugrom, ustanovilo se da je selo Brusnica sultanov has, a selo Brusna spahijin timar. Pošto je na osnovu deftera jasno da je to jedno od sela sultanovog hasa, zabranjeno je spomenutom spahiji Hamzi da se miješa u selo Brusnicu, a što je u skladu sa sultanovim fermanom i defterom.

Spomenuti spahija Hamza odgovorio je: “l ja posjedujem zakonska dokumenta!” Kada se zatražilo da pokaže dokumente, odgovorio je: “Zbog ranijeg sudskog spora nalaze se u Travniku.” Nije pokazao dokumenta. Ponovo se na raspravi nije pojavio. Izvještaj je poslan Visokoj Porti na osnovu činjeničnog stanja.

Napisano: 1. safera 1157. (16.3.1744) godine.

(Tešanjski sidžil, str. 91)

L 34/d6:

Izjava spahije Hamze.
“Na osnovu kadijine odluke, izvještaja i bujuruldije koje posjedujem, drugima je zabranjeno miješanje u područja: obradivo zemljište Brusna, pašnjak Kozla, Dugoš i Zaravnica.”

Dana: 19. džumadel-ahira 1158. (19. 7.1745) godine.

(Tešanjski sidžil, str. 112)

has – veliki feudalni posjed, koji je donosio prihod od najmanje sto hiljada akči godišnje; hasove su posjedovali, prije svega, sultani i članovi njihovih porodica, zatim najviši državni funkcioneri centralne vlasti, pa beglerbegovi i sandžak-begovi.
malikana – kao pravni termin označava zemljišna dobra ili neke državne prihode koje je država za određenu novčanu sumu prodavala u doživotan zakup. Ova ustanova javlja se krajem 17. stoljeća u vrijeme kada je Osmanska država, nakon Bečkog rata, finansijski bila krajnje iscrpljena. Da bi privremeno otklonila finansijske teškoće, država je počela prodavati svoje posjede u doživotni zakup. Uskoro su se javile negativne posljedice takve prakse što je dovelo do slabljenja osnovnih poluga države.

Spor između Sulejmana i Husejna iz džem. novih konjanika oko posjeda rahm. Mehmeda, 1746. g.

L 30 a/d2:
Neka je hvala njegovoj visosti, moćnom, plemenitom, mom sultanu!
Moj brat Mehmed, koji je ranije bio aga džemata novih konjanika u maglajskoj tvrđavi, u Bosanskom sandžaku umro je bez potomstva. Njegov posjed (agaluk), tretiran kao odžakluk, ostao je ovom smjernom podaniku. Bivši valija, moćni Jegen Mehmed-paša, ovom smjernom podaniku dao je časni berat, na osnovu kojeg je on postao uživalac agaluka. Iako nije dopušteno miješanje, Husejn se umiješao u moj agaluk i želi ga preoteti. Kako je ovom smjernom podaniku učinjena nepravda, od Vaše plemenite milosti molim sljedeće:
– da se na licu mjesta posredstvom zakona ispitaju oni koji su dobro upoznati sa situacijom,
– da se ispitaju ugledni stanovnici, zatim da se na osnovu njihovih izjava, ma kakve bile, pošalje izvještaj Bosanskom Divanu,
– da se u vezi s tim uputi časni ferman tešanjskom kadiji, maglajskom kapetanu i agama.
Vječna je naredba mog sultana!
Smjerni Sulejman

(Sidžil tešanjskog kadiluka, str. 103)

L 43/d3:
Stanovnici Maglaja Sulejman, sin Mehmed-efendije i Alija, sin hadži Mehmedov (*) u ime džemata novih konjanika, oficira i nefera maglajskog okruga došli su na sud i izjavili da je uzrok pisanju dokumenta agaluk spomenutog džemata. Husejn-aga, sin Mustafa-age najbliži je rođak po ocu bivšem agi Mehmedu koji je umro. Prema uslovima odžakluka agaluk pripada spomenutom Husejnu. On je uzeo agaluk malodobnom Sulejman-agi koji je umrli brat po majci. Od bosanskog valije očekujemo da donese odluku i o tome obavijesti Husejn-agu.
Zapisano u sidžil: 19. rebiul-evvela 1159. ( 11.4.1746) godine.
Svjedoci čina:
Ponos vršnjaka Mehmed-aga, sin Mustafe-age iz Maglaja,
ponos vršnjaka Ahmed-aga, sin Mustafe-age,
brat tešanjskog kapetana, Ahmed-aga Galijašević (Galijaš-oglu) iz Tešnja,
Husejn sudski pozivar i drugi.

(Sidžil tešanjskog kadiluka, str. 139)

nefer – običan vojnik

Teš sidžil str 103 Teš sidžil str 139

Abdulmumin-aga, žalba stanovnika Vozuće u vezi sa pristojbom za žir, 1745. g.

L 34a/d3:
Neka je hvala moćnom, plemenitom, mom sultanu!
Ovi smjerni podanici stanovnici su sela Vozuća u Maglajskoj nahiji. Po starom običaju onaj ko ima svinje zakupniku je davao jedanput godišnje pristojbu za žir. Odnedavno Maglajlija Abdulmumin-aga, postavljen za zakupnika za pedeset osmu (1745) godinu, uzima i pristojbu za mladunčad, što je suprotno običaju. Jednom uzima pristojbu za žir, za sve svinje, a kada donesu mlade, uzima ponovo pristojbu za žir i time ovu sirotinju uznemirava. S time nije saglasan vlasnik malikane, a ni naš gospodin kadija nije dao saglasnost. Međutim, spomenuti Abdulmumin-aga nije upozoren, pa i dalje time uznemirava ovu sirotinju. Od Vaše visosti očekujemo da se Abdulmumin-agi zabrani i ne dopusti činiti nepravdu ovoj sirotinji traženjem pristojbe na žir. Molimo da se u vezi s tim izda časna naredba!

Vječna je naredba sultanova!
Smjerne zimije sela Vozuća u Maglajskoj nahiji

Teš sidžil str 113