Pravda 26. 11. 1921.

Naši dopisi.

Maglaj, 23. novembra.

Čokorilovac Aleksa Jovanović, uljez iz Žepča, i drug mu kovač Joco Simić, bivši »jakšićevac«, otvoreno priznaju, da su baš oni glavom začetnici napadaju na g. predstojnika Mujezinovića po opće poznatom propalici Numanoviću kojeg je otac iz kuće istjerao, jer mu je zadavao bezbroj muka i patnja. Taj pokvareni tip pripravan je na svako zločinstvo, te se je takim pokazao i 1914. god. zbog čega već i odgovara, a ruka mu je zbodena u tučnjavi napadnuvši mirnog svog komšiju.

Bio je porezni ovrhovoditelj, pa je baš na tužbu istih tipova otpušten prošle godine, a već ove godine potražuju se porezne daće od raznih težaka, premda su Numanoviću platili. Tako su ga nedavno tražili uprav sedamdeset težaka, da ga »pozovu na odgovornost«, jer im se plaćeni porez ište, ali se je zlikovac sakrio.

Mnogi su građani razbijali o njegova leđa i paču stolice i batine, pa eto takog tipa nagovoriše pokvareni individui a la uljez Jovanović et Co., da mučki napane savjesnog i poštenog g. Mujezinovića, koji kod provađanja raznih naređenja ne pazi na vjersku pripadnost, što je samo odlika njegove objektivnosti.

Priznadoše taj svoj zločin napisavši dopis od 6. novembra u »Srpskoj Riječi« broj 234, i kojeg dadoše potpisati po zločincu Numanoviću u zatvoru, a po sudskom podvorniku Mišiću poslaše na uredništvo »Srpske Riječi« preko ovdašnjeg poštanskog ureda. Nije im to dosta bilo, nego je čokorilovac Jovanović poslao popratno pismo na uredništvo i molio, da se gornje objelodani. U tom dopisu što su ga mizerije sklepale – navode, da je g. Mujezinović nagovorio policajca Salku Bašića, da glasno zove zlikovca Numanovića, neka prizna, da su ga Srbi nagovorili. O naivnosti!

Ta ko je još toliko lud, da u to povjeruje? Čim je za to čuo navedeni policajac, pljunuo je na đonobraz obojici čokorilovaca, da ih cijela Bosna oprati ne može.

Nijeste umjeli da stvar udesite na drugačiji način, jer vas je mržnja proti gospodinu Mujezinoviću spriječila da udesite na vjerojatniji način.

To su »vidili« svi građani i znadu tu prozirnu, ali sasma naivnu denunciju, ali kojom ste sebe čokorilovci otkrili.

Koliko ja poznam g. Mujezinovića, a to mu svjedoči i rad kao upravitelja ispostave u Zavidoviću, vršio je svoju dužnost savjesno i revno, pa ga je i »Seka Daša« više puta u zvijezde okivala.

Uvijek se je držao objektivnog postupka, ali gornjim čokorilovcima ne miriše, jer je musliman, pa se ne stide, da proti poštenih činovnika muslimana iznose otvorene laži i denuncije, samo jer su muslimani.

Dobro bi bilo da okružni sud u Tuzli malo pretrese, kako je podvornik Mišić smio da se brine za ovakove laži i denunciie, koje su samo na štetu ugleda miesnog suda.

Čuje se mnogo toga preko mjesnih sudbenih uza, pa bi bolje bilo da g. savjetnik Mirosavljević tomu posveti malo veću pasku, a ne da rastjeruje opštinski sud i govorom da ubija voliu drugim članovima za tom zakonitom institucijom.

(Pravda – Glasilo Jugoslovenske muslimanske organizacije, broj 126 (364) od 26. 11. 1921)

U dopisu se spominje izvjesni Numanović, bivši porezni ovrhovoditelj. Može se utvrditi da se radi o Ibrahimu Numanoviću koji je spomenut kao maglajlija – član Udruženja poreskih ovrhovoditelja – u obavijesti o održavanju glavne skupštine 21. 3. 1920. što je objavljena u Jugoslavenskom listu 25. 3. 1920.

Prepiske putem stranačkih glasila poput ove koju smo pratili u tri zadnja posta bile su uobičajene u to vrijeme. O tome je pisao Enes S. Omerović u radu objavljenom u časopisu “Historijska traganja” br. 11 iz 2013. godine

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s