Pravda 10. 11. 1921. Nastavak prepiske u vezi sa izvrtanjem činjenica o događajima u Maglaju, o kojima su pisali dopisnici nekih listova

Naši dopisi.

U Maglaju, 4. novembra.

Pisac članka u „Srpskoj Riječi” od 19. X. 1921. broj: 216 odmah na početku lojalno priznaje, da je u danima oslobođenja pružio ruku pomirnicu svima, osim onih, koji to nijesu zaslužili. – Ako si, Čokorilo, ikada istinu rekao, to se može uzeti vjerodostojnim, jer ste pružili, a i sad držite ruku o ruku baš sa nekolicinom, kojima je nijeste smjeli pružiti. Vi to činite, jer su oni nekoliko puta vrijeđali ne samo pojedine muslimane, nego i islamske svetinje, pa to Tebi i Tvojim drugovima godi.

Druge koristi od njih neviđeste, pa da bi se Vaš ogavni ponos i simpatija takovim propalicama mogla razumjeti. Sama ta činjenica negira Tvoju tvrdnju, da si bio uvijek prijatelj sloge sa braćom muslimanima. Ta, poznato je svima muslimanima grada Maglaja, da ste upriličavali sviranje u svojoj čitaonici baš u momentu obavljanja molitve u džamiji, pa je li to, Čokorilo, pošteno i bratski? Sve to mi znamo, ali si bio u odboru prvi, iz čega slijedi, da si taj ogavni »bratski« postupak upriličavao.

Eto na taj si način pružao svoju prljavu ruku izlijevajući ogavnu mržnju prama najsvetijem svakome muslimanu. Niko se između Vas ne nađe, da to zapriječi, što je znakom, da ste sve to solidarno radili.

Tako ste u danima slobode otpočeli učvršćivati »bratsku slogu«. Djela Te pokazuju neprijateljem svega, što je muslimanima sveto, pa što otvoreno istini pljuješ u lice?

Mislite li, pošteni čitaoci, da je maglajski Čokorilo sa svojim kovačem otkinuo Austriji glavu? Slava ti upokojeni Oslobodioče! Tebi cijeli svijet priznaje junačka djela, da si braću oslobodio od tuđina sa hrabrim svojim vojnicima, i za vrijeme tih uzvišenih Tvojih djela maglajski je kovač i njegov drug tražio mišiju rupu, pa i pored toga drznu se, da negira tu zbilju i istinu i pripiše je sebi! Da nije bilo poštenih muslimana Smailagića, bila bi Ti glava otkinuta, ali istom svom spasitelju Ti vraćaš – špionažom, da ga strovališ u propast.

Eto, zar nije ni to Tvoja »bratska ruka«.

Znamo mi tebe, Čokorilo vrlo dobro jer su Tvoja djela u našem tefteru zabilježena, kao i Tvoga duševnog vođe koji je poznat – hvala Bogu – po svojim djelima za vrijeme rata, i njegova prijeteljstva sa Kvesićem i drugovima. Poznato je vrlo dobro i upravljanje Borića i njegova našljednika »Trijeznog Petašaina« i uloga Tvoja i drugova Ti.

Ti si, Čokorilo, bio advokat poznatog pijanice Pupića i pored škandala u čitaonici, što je napravio, Vi ste ga žirom spašavali, a g. Mujezinović poštenim i urednim životom nije do danas trebao zaštitnika, pa ga ni u buduće neće trebati.

Uspjeh državnog zajma u ovom siromašnom mjestancu pokazuje agilan i intenzivan rad kot. predstojnika Mujezinovića bez bajoneta i sile, da se s njime ne može usporediti niti nekoliko austrijskih zajmova, koje ste i Vi, tolike »patriote«, upisivali.

Milo bi mi bilo znati, da li ste Vi danas na djelu pokazali kod upisa, što ne vjerujem, jer se ni jedan od takovih »domoljuba« ne odazva za vrijeme obdržavanja sastanaka sa kotarskim predstojnikom Mujezinovićem, pa Ti je sada žao i boli te u duši, da još tu čast ne obnašaš.

Teško je s Čokorilom govoriti o istini, jer je on neće, što se je konstantovalo u više mahova, pa Ti opet dovikujem, da u stvari Arifagića zlobno izvrćeš istinu, jer je Tvoj proto sam javno priznao, da ga Arifagić ni jednom riječju uvrijedio nije, čime je dokumentovano, da je tobožnje izvješće Balorde, druga Pupića, potpuno lažno.

Ne možeš, Čokorilo, uprijeti prstom, da je starac Arifagić denuncirao i јеdnoga Srbina pravoslavne vjere i da bi zbog njegova takova ogavnog djela iko nastradao, kao što Vi danas lažno denuncirate poštene i svijesne državne činovnike muslimane. Zar nije Arifagić spravan?

Kao obično, Vi se ne crvenite i ne sramite, kad iznosite neistinu, jer svi građani bez razlike vrlo dobro znaju, da niti prstom makli nijeste, da djelom pokažete u danima upisa svoj patentirani patriotizam.

Cijeli uspjeh od preko 90 000 Din- u ovom poplavom i sušom nastradalom kotaru, može da se pripiše samo osobi g. Mujezinovića. Ta nisi, valjda čitao dopise svoje »Seke – Daše«, gdje osuđuje takove patriote u gračaničkom kotaru, pa si Ti sa svojom družinom istu opravdanu i objektivnu kritiku zaslužio.

Ja adžeba, Čokorilo, koji to još osim Tebe i Tvoga kovača ne voli i ne begeniše kotarskog predstojnika Mujezinovića?

Od takovih tipova i ne traži se nikakova simpatija, pa je pružite objeručke poznatom pijanici »treznom« Petrašinu Pupiću, a ne ispravnom i savjesnom kotarskom predstojniku Mujezinoviću, jer stara poslovica kaže – Ko nema oraha u džepu, ne boji se ni zveke. Utuvite sebi to u »bašunu«.

Zar nijesi čuo po čaršiji zucanje, da sad kotarski ured odgovara svome nazivu, i ako u njemu devet »turaka« sjedi, što se za ere Vašeg »treznog Pupića i vatrenog Srbina pravoslavne Vjere nikada nije čulo, nego da je sresko načelstvo na sve drugu sličilo, a ne na oblast?

Deder se Čokorilo interesuj upisom i uspjehom državnog zajma u žepačkom kotaru, ali bez firmi, pa ćeš viđati, šta je i koliko je polučio Vaš eksponent bivši pisar – Joca Milosavljević. –

Ne pišem ove retke radi Tebe, anonimni pišče, i da obranim kotarskog predstojnika Mujezinovića, nego da za uvijek ilustriram poštenoj javnosti Tebe pravoslavca objektivnim prikazom i neka ona sudi, kakovih tipova među nama ima, i tko stvara trzavice i narušenje poredka u mladoj nam kraljevini.

Špijune i podli lašcu kako Ti je neugodno, što sam pogodio Tvoju pravu žicu, jer u istinu ruješ i obaraš svojim destruktivnim čokorilovskim djelima sve, što bi mirne građane bez razlike vjere sljubilo!

Ruj i uništuj žudeni nam ideal, ali znadni, Čokorilo, da bi zle posljedice mogle da panu i po Tvojoj paći, a kajanje bi bilo prekasno.

Polemiku voditi sa takovim tipovima nema smisla, jer si već sam u svojim zadnjim dopisima sebi u lice pljunuo. Predbacivaš opć. vijeću, da je austrijsko, a Ti misliš, Čokorilo, da ćeš doći za gradskog oca.

Znamo mi Tebe da bi svojim prokušanim karakterom ubrzo pridonio glavobolje svim oblastima, jer ne bi mogao trpiti nikakovih objektivnih predloga, osim onih, što je Tebi i takovim čokorilovštinom zadojenim tipovima u korist.

U prošlom broju neki Te od mojih prijatelja »preporučuje« gospodinu ministru, da budeš savjetnik Mujezinovića.

Osjetili smo mi, Čokorilo, Tvoje nebratsko djelovanje za vrijeme predšastnika sadanjeg kotarskog Predstojnika — pa neka nas Bog dragi toga u buduće sačuva.

Da je bio mjesto Mujezinovića Tvoj štićenika »trijezni« Petrašin za vrijeme podlog i prijevarnog zauzimanja pekare gospodina Edhembega Uzeirbegovića po pravoslavnom Gavri Simiću, nastale bi posljedice, koje bi samo takovi đonobrazi mogli na se preuzeti.

Hvala trezvenosti g. Mujezinovića pa se je sve mirnim načinom svršilo. Ne spominješ više ovaj slučaj, jer si sigurno pogledao pravorijek suda i osjetio ćušku, koju Ti je on dao radi zlobna iskrivljivanja činjenica.

Silom hoćete stvarajući komplot i služeći se najogavnijim sredstvima proti ispravnog kotarskog predstojnika Mujezinovića i Hodžića, da nekim svojim napravite mjesta. Pa radite. Konac će pokazati, da ste bili kratkih rukava u svojim paklenim lažima i nesavjesnim, perfidnim i zlobnim djelima.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s