Izvještaj o vandalizmu u Maglaju. Isti događaj koji se desio 11. 07. 2020. na kraljev rođendan ili imendan opisan je u listovima “Obrana” i “Pravda”

Obijest.

Pišu nam iz Maglaja:

„Prilikom proslave kraljevog imendana ovdje je u večer opštinska uprava most preko Bosne i svoje zgrade osvijetlila i okitila zastavama, što su također i mnogi građani učinili. Te večeri nekako poslije 9 sati sakupilo se nekoliko maglajskih mladića, pa su prolazili gradom manifestujući i pjevajući narodnu himnu. To bi sve zasluživalo pohvalu i odobravanje, da se nije desilo nešto – što je vrlo loše djelovalo na mirne maglajske građane – a što nas podsjeća na nemile demonstracije iz 914. god.

Među tim manifestantima našla se tada nažalost dva-tri mladića, koji iz objesti polupaše kamenjem gotovo sve prozore na stanu ovdašnjeg posjednika Uzeirbega Uzeirbegovića i nabacaše se grudama zemlje i blata na lice iste kuće, navodno radi toga, što Uzeirbegovi prozori ne bijahu dovoljno osvjetljeni… Uzme li se u obzir, da je g. Uzeirbeg jedan vrlo miran čovjek, koji se još nikome zamjerio nije i koji je kao iskren prijatelj našeg jedinstva i sloge poznat, onda se zbilja čovjek mora zgražati nesmotrenosti ovakog ispada.

Lijepo bi bilo kada bi maglajski predstojnik počinitelje ovog ispada malko podučio o svrsi narodne sloge i jedinstva i kad bi im kazao da se ne slavi imendan vladara uz ovake divlje i nekulturne ispade.

(List “Obrana” 17. 07. 1920. godine)

Maglaj, u julu.

(»Herojizam« u Maglaju.) Nije šala kad ljude obuzme »herojizam«! Baš ko kad goveda ostanu bez čobana, a u njih udari obad, pa da sve potaru. Ovakim se bar »herojizmom« razmeće naše srpsko-pravoslavno pleme u Bosni i Hercegovini te u Sandžaku i Maćedoniji, osobito od sloma centralnih vlasti i našeg oslobođenja pa ovamo nikako da se ustavi. Stid jok, obraz jok, obziri prema narodnom jedinstvu, prema konsolidovanju i stabilizovanju mlade nam države jok. Ama ništa baš kao da ovo niko i ne vidi i ne čuje, i kao da i Talijani i Švabi i Madžari i Rumunji i Bugari, pa čak i Arnauti, koji na nas i na našu nesređenu državu neprestano reže, neće iz ovog svega praviti sebi politički kapital i prvom ga prilikom iskoristiti, pa će nam onda svjema biti potegni, povuci, jer uza suho i sirovo gori.

Nakon toliko paljevina od prevrata pa ovamo, nakon tolike pljačke, nakon tolike otimačine zemlje, nakon tolike psovke sa strane Srba pravoslavnih svega onoga, što nam je najnježnije i najsvetije, nakon toliko tvornih napadaja i t. d. i t. d., evo nam opet braća Srbi baciše rukavicu i 11. jula o. g. uoči Petrovdana u večer u predsjednika mjesnog odbora naše organizacije Uzejrbega Uzejrbegovića na najdrskiji način polupaše prozore i djecu mu isprepadaše, a što? što bajagi nije zapalio svijeća uoči kraljeva rođendana, ma da to nje učino ni Dr. Živan Marković ni Gradska čitaonica, čije se kuće također nalaze u istom sokaku gdje i Uzejrbegova, ama je Uzejrbeg musliman, »feudalac«, »Azijata« i t. d. pa treba da osjeti pesnicu srpskih uličnih »heroja« i fakinaže, među kojom se nalazio haman i jedan žalosni narodni »prosvetitelj« odnekle iz Srbije, koji vazda bunca i čitav teritorij SHS nazivlje Srbijom valjda nekakvom velikom Srbijom. (Usnila se koka u hambaru).

Niko se nije upitao, je li Uzejrbeg imao za što kupiti svijeće i upaliti ih uoči kraljeva rođendana? Zar mu opljačkati i zapaliti čardak, a hambar i koš izložiti na vatru pekući rakiju, zar mu oteti svu zemlju i oduzeti svaku mogućnost živovanja, pa ga još nagoniti, i ko da ga nagoni, da kupuje svijeće i da ih pali uoči rođendana kraljeva, koji to ne traži od ljudi, koji su stjerani na prosjački štap? E ovaki se paradoksi mogu da događaju samo u nas, gdje su stražnja kola prometnuta naprijed i nigdje, – nigdje više.

Ovaki drski ispadi i ovako shvaćene državljanske dužnosti mogu da budu samo u zemlji gdje se ne samo u izvjesnom dijelu štampe nego i s oltara svakom svečanom zgodom neprestano gnjavi o nekakvu petstoljetnom robovanju i masa vazda nahuckava na nas muslimane, pa nije ni čudo šta ulica radi.

Ali neise, ko god ore i pobrnaće i treba da pobrna. pa kad li tad li, samo treba da ovaka zlodjela svoje nebraće dobro pamtimo.

P.

(List “Pravda” 20. 07. 1920. godine)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s