Žalost
Piše nam prijatelj iz Maglaja: Ima već tomu dvije godine, kad se i kod nas otvori mektebi ibtidaija. Kako se tome svak kod nas obradovao, o tom je već pisano u cijenjenom „Bošnjaku”, a još je veća radost bila, kad nam je kao hodža postavljen naš obljubljeni gragjanin Salih ef. Numanović. I eto pošto nam je cvao taj naš mekteb dvije godine, sad na jednoć osirotismo: jer evo baš pred sami bajram nesmiljena bolja shrva nam našeg obljubljenog gragjanina i hodžu Salih ef. Numanovića i on teslim učini svoju plemenitu dušu. Kolika je ta žalost dirnula svakog ovdje, ne mogu vam opisati. On je već od djetinstva svog bio uzor mladić, a kad je otišao u Carigrad, svak se veselio, jer je svak znao, da će se povratiti otuda kao učevan čovjek, koji će moći i htjeti koristiti svom rodnom mjestu, pa se u tom zaista nijesmo ni prevarili. Kad se nakon 7-8 godina povratio, odmah je svojevoljno počeo podučavati žensku i mušku djecu, a kašnje t. j. prije dvije godine bude postavljen kao mualimi evel u mektebi ibtidaiji. Njega ne oplakuje samo njegovih dvoje sitne dječice sa ucviljenom majkom svojom, već cijela varoš.
Rahmetulahi-alejhi!
