Mehmed ef. Hulusija – Nekrolog u “Narodnoj Uzdanici” 1943.

Merhum Mehmed ef. Hulusija

umirovljeni gruntovnički ravnatelj

Izgubih Te, druže, a tvoj gubitak za me je tim teži, što si bio zdrav kao kremen, pa u toliko je iznenadna tvoja smrt još veći udarac za one, koji su te voljeli. Božijoj sudbini sve podliježe.

Više od pedeset godina kako smo se upoznali; malo je reći drugovi, istomišljenici, braća smo mi bili, tako se voljeli. A uz to smo bili kao i neki zemljaci, Maglaj i Zepče kao dvije mahale, a on još i po majci Maglajac. Osim lijepe naravi u njega je bilo još jedno rijetko svojstvo, to je jaka volja za obrazovanjem sam po sebi, knjigom i lektirom. I zaista je tim postigao čudo jedno.

Merhum Mehmed ef. Hulusija rodio se u Žepču godine 1870., gdje mu je otac Abdulah ef. služio u svom rodnom mjestu kao kadija. Kad je po svojim godinama trebao da ide u srednju školu, on onda pohađa tek osnovnu, koju svršava 1885., dakle kao mladić od 15 godina. Otac ga je bio poslao u medresu u Sarajevo, ali zbog sla­bosti a teška života u medresi, razbolje se i otac ga povrati kući. Tadaga otac uzme sebi u kancelariju šeriatskog suda, gdje je sticao pisarsku praksu, te ubrzo bude uzet u općinu za bilježnika, ali nakon godinu-dvije ostavi tu službu i ode u gruntovnicu. Nakon dobre prakse u gruntovnici osposobi se za gruntovničara, te položi ispit i bude ime­novan. U toj se struci tako dobro spremio, da je kasnije napisao i štampao knjigu o gruntovnici. Tokom svoga službovanja u zvanju gruntovničara služio je u Gradačcu, Brčkom, Gračanici, Kladnju, Tuzli, Ključu, Varcar-Vakufu, Maglaju i Žepču, gdje je g. 1923. i umirovljen.

Kako se vidi, merhum Mehmed ef. je bio lišen mogućnosti, da se sustavno obrazuje, jer onda, kad je njemu bilo vrijeme da uči, srednjih škola u nas nije bilo. A u koliko je i bilo, konzervativna okolina nije mu dala da se školuje. Zato se merhum Mehmed ef. bacio na privatno svoje usavršavanje, nabavljao knjige, čitao puno a naročito je puno čitao i usavršavao se u sudskoj i privatno-pravnoj struci, na što ga je poticalo i samo njegovo zvanje, a i kratka praksa kod oca u šeriatskom sudu utjecala je na njega, da se u toj struci sve više usavršavao. Čitao je razne zakone i naredbe, prepisivao sebi čitava poglavlja, a pravna i sudska štampana djela nabavljao i puno čitao. Ta njegova velika volja za svojim usavršavanjem učinila je čudo, upućen je bio u svim građansko-sudskim pitanjima, zatim sticao op­sežnu naobrazbu iz svih grana nauke, naročito povijesti, književnosti i drugih struka. Njegova knjižnica, koja je došla u vlasništvo sina mu Abdulaha, školskog upravitelja u miru, broji preko 1000 djela, ali uz to na hiljade brojeva raznih novina i revija, puno izrezaka iz novina, književnih listova, znanstvenih revija i masu jednu prijepisa iz raznih naučnih djela.

Merhum Mehmed ef. radio je i na književnom polju, ali tek po­četničke, feljtonske stvari u »Sarajevskom Listu«, »Bošnjaku«, »Bo­sanskoj Pošti«, »Nadi«, »Beharu« i u »činovničkom Listu«. Od godine 1918. ističe se i na političkom polju. Živo učestvuje 1918./19. pri osnivanju J. M. O. stranke, godine 1923. na izborima kandidira kao zamjenik, godine 1927. biran je u oblasnu skupštinu travničku za kotar Žepče i izabran u oblasni odbor, gdje je bio povjerenik za trgovinu, obrt i šume. U oblasnoj skupštini isticao se svojim sređenim a često i oštrim govorima, radio je i zauzimao se za kotar Žepče. U skupštini je ostao sve do 6. siječnja 1929. U izborima 1938. bio je ponuđen za zamjenika Dr. Džaferu Kulenoviću za žepački kotar, ali se nije primio. Iza skupštinskih izbora 1938. bio je i u banskom vijeću u Sarajevu.

Merhum Mehmed ef. bijaše i dobar domaćin i dobar gospodar. S uživanjem je radio na svom imanju kao vrijedan gospodar. Bio je i dobar pčelar. Karakteristično je za merhuma, kako je on svoje porodično ime promijenio. On se do g. 1908. zvao H. Sejdović. Na neki način saznao je, da je njihovo porodično ime Hulusija, a sinovi njegova djeda ili pradjeda, kome je bilo ime Hadžiseid, prozvaše se H. Sejdović. On je to prezime njihove porodice dozvolom ministarstva u Beču promijenio u Hulusija.

Rahmetli Mehmed ef. bijaše vrlo poznat i vrlo popularan gotovo u cijeloj Bosni. Svuda je imao poznanstva, svuda su ga primali rado u društvo, a osobito u Sarajevu, gdje bi ga ahbabi zadržavali dane i hefte na sijelima i sastancima.

Mehmed ef. je umro naglom smrću u Zagrebu dana 13. veljače 1942., a ukopan je u muslimanskom dijelu gradskog groblja u Mirogoju na parceli 152, grob broj 217.

Alah rahmetejle!

Edhem Mulabdić

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s