Mustabeg H. Uzejrbegović. I sama slika ovog starinom bega i plemića odaje aristokratsku otmjenost, vitki viteški stas i vedro čelo njegovo privlači svačije oko, ko ga prvi put vidi. U ono burno vrijeme okupacije vijahu se oko glave njegove sove zloslutnice, jer svakom i droljavom klevetniku i zanosnom poborniku, a i najotmjenijem vojskovogji zapinjalo je oko za mladog stasitog kao slika lijepog bega viteza, pa je gotovo uprav s toga bio na nišanu kleveti, bivao praćen megj sto bajuneta i stenjao u okovu pobunjenih nezadovoljnika kao negda kakav kraljevski taoc. Ali on svagdje bijaše i otmjen i dostojanstven, i blag i umjeren, a nigda ohol ii osvetljiv.
Mustabeg se rodio 15. muharrema 1273. (p. hidžr.) (15. 09. 1856. nap. TVZM) u Maglaju u svom begovskom odžaku, u gnijezdu oca H. Uzejirbega. potomka starih kapetana. Svoju ranu mladost proveo bezbrižno, a kad se (god. 1872.) podiže u čaršiji golema zgrada za ruždiju i neuki narod došljedan svojoj tradiciji diže na nju viku i galamu, Mustabeg prvi ukorači u tu neobičnu gragjevinu i otvori vrata svojim vršnjacima u prvu sistematski uvagjanu prosvjetu u onom kraju. Kad je poslije četiri godine svršio taj zavod s odličnim uspjehom, možda bi se tada u mladom i vrlo darovitom begu pobudila želja za većom naukom, da mu oca tada ne ugrabi nesmiljena smrt, a kratko iza tog evo i onog velikog preokreta, onih burnih vremena okupacije, gdje su naši uglednici i prvaci imali da prežive tešku krizu. Tako je i naš Mustabeg tada lebdio izmegju smrti i života, megj dvije i tri vatre.
Iza toga je Mustabeg nastavio svoj život kao starješina, kao beg i hanedan, a tako još i danas živi na radost sirotinje i mnogih svojih prijatelja. Da je u nas u običaju vodit računa o svemu i isticati se, možda bi naš Mustabeg danas mogao slaviti dvadeset i petgodišnjicu načelnikovanja. Reprezentirajući svoj rodni grad kroz toliko godina u raznim zgodama upao je i starijim u oči, te je odlikovan od Njeg. Veličanstva viteškim redom Franje Josipa.
Mustabeg je vrlo impozantna i simpatična pojava, u životu umjeren, u društvu prijazan, a nadaren rijetkim duševnim sposobnostima, pa je s toga pored svog čestitog značaja u stanju vazda naputiti mlagjeg na nauku i na rad uopće. Koliki je prijatelj prosvjete vidi se i po tom, što je bio pri osnutku našeg »Gajreta« megju prvim njegovim dobrotvorima.
E.M.