“VIŠE NEGO PODVIG” Članak objavljen u listu “Natron” 31. 09. 1971.

VIŠE NEGO PODVIG

Dvanaest porodica vlastitim sredstvima izgradili vodovod

Novo naselje od nekih tridesetak kuća ispod Misurića, blizu maglajske željezničke stanice, nazvaše neki ljudi Potkozjak. Po izvoru Kozjak koji se odmah tu iznad novopodignutih kuća na Sikoli nalazi. Žive tu zajedno ljudi iz Bradića, Rakovca, Bukovice, a sa vrha Sikole saselio se tu i Nusret Nalić sa svojim mnogobrojnim sinovima i zetovima u nove udobne stanove.

Sve ispade lijepo i po planu, ali šta sada sa vodom koje nedostaje u naselju. Jednoga dana sastaše se Pero Vilić, otpravnik vozova, Pero Milovanović i Naim Nalić i, eto ideje o akciji za izgradnju vodovoda vlastitim sredstvima. Pridruži im se još devet porodica. Međusobnim razrezom sakupiše u gotovom novcu milion šesto sedamdeset hiljada i 768 starih dinara.

Eh, a sada treba pronaći izvor. A kako? U selu ih ima dosta ali… Obratiše se oni prvo hadžiji — M. H. — i on im dozvoli da koriste izvor sa njegove zemlje. Ali ne lezi vraže…! Taman kad su, nakon šestodnevnog rada iskopali 50 kubika zemlje, on se predomisli i odbi ih. Odgovorile ga — kaže — komšije. Odbi ih i neki Huso, pa Mustafa — iako im je obećano da će im se izgraditi besplatno česma i korito i da bi se uzimao samo višak vode — poslije podmirenja vlastitih potreba.

»Ono što dade dan, to noć pojede« … rekoše organizatori ove akcije aludirajući na sebične komšije.

No, ipak, vjera u čovjeka nije napuštala Peru Vilića i drugove mu. Krenuše oni dalje selom… Stari, već odavno djed, Avdo Jusufbašić dozvoli da uzmu njegov izvor i to sudskim ugovorom vječno i da prokopaju kanal preko njegove zemlje dužine 150 metara. I njega su komšije podgovarale, ali on je rekao: »Moja riječ koja je preko jezika prešla, više se ne vraća…« Obratili su se oni, zatim i Muji Ćatiću za dozvolu da na njegovoj zemlji izgrade bazen i sprovedu kanal. »Neka slobodno rade, pa taman kad bi prešli preko pola bašte«, rekao je u odgovoru Mujo. Nije zahtijevao, ali mu je nadoknađena šteta pričinjena gaženjem povrća.

Sada dolazi akcija, prvo zajednička, otkopavanja izvora i betoniranje bazena u što je utrošeno 32.600 radnih časova dobrovoljnog rada u vrijednosti od 2.087.200 starih dinara. Radilo je i staro i mlado i žene i djeca. Sedmogodišnji dječaci su u konzervama nosili šljunak i drugi materijal.

Kopanje kanala do kuće, dugog 1.056 metara, razdijeljeno je po domaćinstvima. Vodovod je izgrađen za mjesec i deset dana.

Kad se sakupljenoj sumi gotovog novca doda vrijednost dobrovoljnih radova, vodovod ukupno košta 4,256.968 starih dinara. Ili po svakom domaćinstvu 354.748 dinara.

Na svečanom skupu povodom završetka vodovoda, upućena je velika zahvalnost i preduzećima »Grama« i »Park« čiji su kamioni besplatno prevozili šljunak i još neki materijal.

Pero Vilić je tom prilikom odao veliko priznanje djedu Avdi i sinu mu Sulji, koji je tu bio prisutan, a zatim mu je uručio, za poklon, lijep džepni sat.

I Mujo Ćatić je simbolično nagrađen jednim finim upaljačem za cigarete.

U organizaciji izgradnje i korištenja ovog novog vodovoda nije ništa prepušteno slučajnosti, što u toj akciji, takođe treba posebno cijeniti Ovi vrijedni domaćini su se dogovorili da, u cilju održavanja vodovoda, mjesečno ulažu na štednu knjižicu po članu domaćinstva po 3 dinara. Napravili i sudski ugovor koji reguliše njihove međusobne odnose. Tim ugovorom se zabranjuje pojedinačno priključivanje novih porodica. To mogu odobriti samo svi zajednički. »Propisano« je i to u što se sve voda može koristiti, a šta je to što se smatra nepotrebno prosipanje vode.

Asim LOŠIĆ

 

vise nego podvig

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s