Nekrolog Zaim ef. Dizdareviću, imamu i hatibu Kuršumlije džamije u periodu 1953-1958. (Preporod od 01. 01. 1991.)

Fatiha za naše merhume

HADŽI ZAIM EF. DIZDAREVIĆ

imam, muallim i pedagog

U ponedjeljak, 30. ramazana 1411. godine (16. aprila 1991. godi­ne) na ahiret je ispraćen hadži Zaim ef. Dizdarević, imam i muallim u mirovini iz Sokola kod Gračanice. Rođen je 1901. godine u ugled­noj porodici Dizdarevića u Sokolu od oca hadži Uzejra i majke Zlate.

Poslije završetka mekteba u rodnom Sokolu počeo je pohađati nastavu u Osman-kapetanovoj medresi u Gračanici. Nastavu je pohađao pred muderizom hfz. Mustafa ef. Šiljićem. Ovu medresa je uživala veliki ugled u ovim krajevima zbog čega su se roditelji najčešće odlučivali da pošalju svo­je sinove u ovu medresu. Ovu medresu je završio veliki broj poznatih intelektualaca, imama-hatiba i muallima koji su dali veliki doprinos u širenju islamskog uče­nja, očuvanju islamske kulture i tradicije, a među njima je bio i naš rahmetlija.

Po završetku Medrese ostao je u njoj više godina i obavljao duž­nost sohtabaše. U isto vrijeme obavljao je dužnost imama-hatiba u Oloviji džamiji i muallima u mektebi-ibtidaiji u Gračanici. Dužnost muallima je obavljao do zabrane rada mekteba.

Poslije iznenadne smrti imama u Budimli Ahmetpašinoj džamiji – Bijeloj džamiji, hfz. Bekir ef. Like, koji je umro pred džamijom kao mutekif, hadži Zaim ef. preuzima dužnost imama i hatiba u ovoj džamiji. Obavljajući navedene po­slove ulagao je maksimum truda i pedagoške nadarenosti i sa sigur­nošću se može reći da je uspješno obavljao svoju muallimsku dužnost s dosta pedagoškog umijeća kao u mektebi-ibtidaiji tako još vi­še u radu s đacima Medrese, što sam i lično osjećao u kontaktima s njim i ne samo ja. Svi smo ga cije­nili i voljeli, a on je prema nama bio stariji kolega, muallim i rodi­telj. Znalački je otkrivao naše pro­bleme bilo u nastavi ili van nje, pronalazio bi najbolja rješenja, u ponekad teškim i konfliktnim situ­acijama za nas i za rad u Medresi. Među gračaničkom ilmijom i šire bio je poznat i cijenjen kao bes­kompromisan borac za vjeru i pro­vođenje islamskih propisa u vjeri zbog čega je optuživan kao reakci­onar i neprijatelj naroda od strane lokalnih moćnika toga doba. Zbog svog nepokolebljivog držanja, za­štitnika vjere islama i zaštite va­kufske imovine bio je optužen kao narodni neprijatelj i osuđen na 18 mjeseci zatvora, koji je izdržao po zatvorima u Bosni.

Poslije izlaska iz zatvora, od 1953. do 1958. godine, radio je u Maglaju kao imam-hatib u Kuršumli džamiji. Svojim nesebičnim radom i zalaganjem vrlo brzo je stekao ugled vjerskog službenika kojeg Maglajlije neće dugo zabo­raviti. 

Iz Maglaja je premješten u Ve­liku Brijesnicu, općina Doboj, gdje je službovao nepunu godinu kao imam-hatib.

Na zahtjev svojih Sokoljana, iako uz veliko protivljenje tadaš­njih vlasti, prešao je na rad u svoj rodni Soko i obavljao dužnost imama-hatiba i vjeroučitelja do zaslužene mirovine 1975. godine. Po­slije odlaska u mirovinu bio je ak­tivan u džematu, a posebno se angažovao oko izgradnje velike i lije­pe džamije koja se ističe svojom arhitekturom kao što se isticao ne­kad stari grad u ovom mjestu.

Iza njega su ostale četiri kćeri i sin Muhamed ef. koji je naslijedio rahmetli babu u džamiji i svim drugim poslovima vjerskog službe­nika. Dženazu je klanjalo hadži Zaim ef., preko 700 džematlija iz bliže i dalje okoline, kao i preko 50 njegovih starijih i mlađih kole­ga sa područja Gračanice, Gradačca, Doboja, Srebrenika i drugih mjesta.

Rahmetullahi alejhi rahmeten vasi’ah!

Šerbečić hadži Tahira Ibrahim