Pokušaj identifikacije lica koja se spominju u Maglajskom i Tešanjskom sidžilu 1840. i 1745. godine

Vis (Kota 603), Smrdin, Karačić, Lučići i Lug na Austrougarskoj karti iz 1875

Vis (kota 603), Smrdin, Karačić, Lučići i Lug na austro-ugarskoj karti iz 1869-1887

U sačuvanim fragmentima Sidžila Maglajskog Kadiluka nalazi se sljedeća bilješka:

(bez datuma)
Zahtjev kršćana iz sela Lučić za sprovođenje sudske istrage u vezi sa ubistvom
VI-27/dok. VIII
U selu Lučić u jafti Bradić u maglajskom kadiluku ove srijede u rečenom selu bio je dan kada se u to selo dolazi na izlet te se raja susjednih sela okupila. I dok je zimija Stojan sin Antuna iz sela Lug u kadiluku Žepča sjedio, zimija Anto iz sela Debis (Vis?) u maglajskom kadiluku i njegov brat Ivaša napali su ovog Stojana i udarili iz puške, te je on od toga preminuo. Brat ubijenog Ilija prišao je šerijatskom sudu i zatražio da se ovo djelo istraži. … nije dovršeno

U vezi sa ovim događajem je i sljedeća bilješka:

(18. IV 1840.)  VI-8/dok. III

Prije izvjesnog vremena, na naredbu našeg gospodara moćnog Fadil-paše i pošto je vezan za garante, oslobođen je Ivaša sin Bore, koji je bio zatvoren zbog krvnog delikta koji se dogodio u selu Lučić. Sada su pred šerijatskim sudom postali garanti za njega mahalski starješina Isa iz sela Smrdina, i štićenik Sava sin Petra iz sela Karaši. Od danas pa nadalje, ako bude potrebno da se spomenuti privede ili pojavi na šerijatskom sudu, bilo da ga je pozvao šerijatski sud ili zabit, rečeni Isa i rečeni Sava su garanti da će pomenutog privesti i preedati, što je ovdje zabilježeno 15. Safera 1256. (18. IV 1840.)

Dakle Anto i Ivaša sinovi Bore su iz sela Debis ili Vis. Vjerovatno se radi o Visu u Bakotiću, jer su garanti za Ivašu iz obližnjih sela Smrdina i Karačića. Moglo bi se zaključiti da su bili katolici na što upućuju njihova imena koja su tipično katolička, zatim, išli su na teferič u katoličko selo Lučić, a poznato je da su na Visu živjeli katolici i to Antolovići. O njima Milenko S. Filipović piše:

Antolovići, kojih su sada 5 porodica na Visu u Bakotićima, jedini su pretstavnici i ostatak od nekada brojnijih katolika u ovom kraju. Oni znaju da je bilo katolika i u Tuku iznad Visa, gde je posle kuge ostao od njih samo neki Sovo, pa i on posle prešao u selo Bradiće na levoj strani Bosne, gde od njega vode poreklo Sovići. I katolici s Visa izbegli su bili na levu stranu Bosne. Sami Antolovići ne znaju ništa o svom poreklu sem da im je to prezime iz novijeg vremena, a ranije da su se zvali Jelkići. Ta Jelka sa decom bila se je povratila ispreko Bosne na svoju starinu.
Antolovići imaju svoje staro groblje na Visu i tvrde da je to groblje, kao i brankovićsko groblje na levoj strani Bosne, najstarije u ovom kraju. Na groblju na Visu drže “ljetnu misu” o sv. Anti, i to radi zaveta: zemlje su im “zavjetne” od vremena.

M. S. Filipović, Ozrenjaci ili Maglajci, etnološki prikaz; GZM, 1952.

Jednu fotografiju sa groblja na Visu i nekoliko informacija o Antolovićima iznosi Franjo Marić u knjizi “Kronologija žepačkog kraja 1458-2008” :

vis stari nadg spomenik

Natpis na nadgrobnom spomeniku iz starinskoga groblja Vis napisan je bosančicom. Naselje Vis nalazi se s desne strane rijeke Bosne iznad Bočinje, točnije Bakotića. Danas je u naselju Vis samo jedna hrvatska katolička obitelj Antolovića i pripada župi Maglaj. Prema nadgrobnim spomenicima, na Visu su nekada živjele katoličke hrvatske obitelji prezimena Antolović. Prema podacima iz 1855. godine Vis je pripadao župi Osovi i tada je imao 3 katoličke obitelji s 23 katolika. Godine 1864. Vis je imao 26 katolika.

Spomenik je nastao vjerojatno krajem 18. stoljeća

Prema spomenutoj austro-ugarskoj karti iz 1869-1887, zaselak “Antalović” što je vjerovatno pogrešno upisano “Antolović” postoji i u selu Golešnica koje graniči sa selom Lug iz koga su ubijeni Stojan sin Antuna i njegov brat ilija spomenuti u slučaju zabilježenom u sidžilu.

Na području Devetina i Globarice, dakle na suprotnoj obali Bosne, u odnosu na Vis i Bakotić, postoji rod prezimena Borić. Da se primijetiti da se to prezime pojavljuje isključivo na ovom području, što upućuje na zaključak da je rod i nastao upravo tu. Možda upravo od potomaka ovog Bore čiji se sinovi Ivaša i Anto spominju u Sidžilu? Možda se tu nalazi i rješenje nesigurnog čitanja naziva sela Debis / Vis: d-b-s arapskim pismom je slično kao d-b-t, kako je pisar možda želio upisati Devetine.

antolovici golijsnica lug

Za porodicu Antolović sa Visa bi mogao biti vezan i slučaj zabilježen u Tešanjskom sidžilu datiran 09. 11. 1745. gdje se navodi:

Stanovnici sela Rakovac u nahiji Maglaj, navedeni kadiluk, uputili su predstavku i naveli da su im ukrali:

Mitru dvije kobile, Mustafi Čelebniću jednu kobilu, Šahbazu jednu kravu i Juri pet komada košnica.

Neka se stanovnici sela koja se nalaze u navedenom kadiluku: Brusnica, Jaković, Hrastovac, Rakovac, Bukovica, Bakotići, Jošavac, Bilo Polje na ovom mjestu ispitaju i kontrolišu.

U vezi s tim napisana je ova bujuruldija i šalje se po određenom inspektoru. Kada stigne, potrebno je na izložen način posredstvom suda i naimenovanog inspektora, nakon detaljne kontrole i inspekcije kradljivce pohvatati i predati navedenom inspektoru, a zatim ih dovesti i nama predati. Ne činite im nikakav popust i olakšice. Ako se ovakvi kod vas pojave, uzmite im imena i opis i sa izvještajem nama ih pošaljite. Ne činite drugačije. Postupajte u skladu sa bujuruldijom. Čuvajte se i izbjegavajte suprotne postupke.

Dana: 24. ševvala 1158. (9.11.1745) godine.

Ovdje se spominje izvjesni Juro kome su ukrali pet komada košnica. U popisu katoličkih obitelji župe Žepče iz 1742. i 1768. godine, nalazi se ime Juro Antulović / Antolović. Da li bi to mogla biti ista osoba?

Godine 1742. kao kućnog starješinu jedne od 10 obitelji sela Lovnica, sa 8 odraslih i 9 djece nalazimo Juru Antulovića.  Vjerovatno se popis odnosi na mnogo šire područje  na desnoj obali Bosne, južno i sjeverno od ušća Krivaje, odn. današnjih Zavidovića.

popis lovnica 1742

Popis katoličkih obitelji u selu Lovnici 1742. godine (Vatikanski arhiv, vol. 720, fol. 153). Preuzeto iz: F. Marić, Kronika žepačkog kraja 1458-2008.

U sljedećem popisu, 26 godina kasnije, Juro Antolović se nalazi na popisu katoličkih obitelji sela Zavidovići, gdje je naveden kao starješina kuće sa 4 odraslih i 5 djece. Iako je vremenska udaljenost između dva događaja 23 godine, moguće je da se radi o istoj osobi. Navedeno je selo Zavidovići, međutim vjerovatno se popis odnosi na šire područje i na lijevoj i na desnoj obali Bosne prema Maglaju jer nema posebnog popisa za sela koja se tu nalaze. Pored Jurine navedeno je još 5 obitelji Antolovića i to Šimuna, Josipa, Stjepana, Ivana i Mate.

Popis katoličkih obitelji župe Žepče iz 1768. godine, podaci za selo Zavidovići. Preuzeto iz knjige Kronika žepačkog kraja 1458-2008, Franjo Marić

2 mišljenja za “Pokušaj identifikacije lica koja se spominju u Maglajskom i Tešanjskom sidžilu 1840. i 1745. godine

  1. Dragan

    Strasno interesantan popis..Nikola i Simo Vladicic su tih godina ,negdje oko 1755 sa porodicama odselili iz sela Perucica ,danasnje Tjentiste u centralnu Bosnu …Vjerovatno se radi o te dvije porodice ,odnosno dva brata sa djecom i otac…Da li Vam je poznato je li jos zivi porodica Vladicic i kuda su se dalje kretali,,,

    1. TVZM Autor članka

      Na zalost ne znam nista o toj porodici. Da li su odselili negdje drugo ili su njihovi potomci uzeli drukcije prezime. Da li su Nikola i Simo bili katolici ili pravoslavci? Postoje pravoslavni rodovi Nikolić i Simić u selima prema Ozrenu…

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s