Savo MOMIROVIĆ: FORMIRANJE I RAD PARTIJSKE ĆELIJE U ZAVIDOVIĆIMA

Godine 1938. napustio sam posao kod “Našičke” u Begovom Hanu i prešao u Zavidoviće, gdje sam se zaposlio u “Šipadovom” pogonu stovarišta balvana. Ubrzo, već na prvoj skupštini, izabran sam za sindikalnog povjerenika, a odmah zatim i za predsjednika podružnice Ujedinjenih radničkih sindikata (URSS) “Šipadovih” radnika u Zavidovićima.

Rad naše sindikalne podružnice bio je intenzivan i njen uticaj na radnike daleko jači od uticaja Jugoras-a i HRS-a, premda su ove dvije organizacije pokušavale, na sve moguće načine, da nas ometu. U to vrijeme KPJ je djelovala putem Ursa i ja sam se, kao sindikalni aktivista, povezao s velikim brojem naprednih ljudi i komunista, u prvom redu sa studentom agronomije Petrom Dokićem, poštanskim činovnikom Fikretom Dedićem, Đurom Došenom, Mirkom Popovićem, Ivicom Stanojem… Oni su mi pomagali jer su i intelektualno i teoretski bili jači od mene.

Jednoga dana, septembra 1940. godine, Petar Dokić,1 koji mi je već ranije govorio o KPJ, njenoj borbi i ciljevima, pozvao me je na razgovor u stan Sime Malinovića, u Zavidovićima. Kada sam došao u Simin stan, našao sam tu Fikreta Dedića i dva nepoznata čovjeka. Ubrzo su stigli Petar, Musto Kupusović, Jakov Đidara i Simo. Posjedali smo i riječ je uzeo Petar. Koliko se sjećam, rekao je da smo pozvani na veoma ozbiljan sastanak, da su prisutni drugovi, koje ne poznajemo, partijski rukovodioci iz Tuzle i Doboja2 te da će nam drug iz Tuzle saopštiti o čemu se radi.

Tada je drug iz Tuzle ustao i obratio nam se otprilike ovim riječima:

– Drugovi, iako vas do danas nisam vidio, poznajem vaš rad i djelovanje. Od večeras vi ste članovi KPJ jer ste to povjerenje zaslužili. Partija od vas očekuje da ćete u budućnosti s još više volje izvršavati zadatke koji će se pred vas postavljati. Posebno morate obratiti pažnju na konspiraciju: niko osim nas ovdje prisutnih ne smije znati da ste članovi Partije. Morate biti budni prema neprijatelju, izbjegavati problematično društvo, paziti na svoj lični život. Svaka i najmanja neopreznost može vas odvesti na robiju. Član Partije nije lako biti i zato svaki od vas treba da se pojedinačno izjasni da li prihvata tu tešku, ali časnu dužnost…

Zatim je govorio Simo Malinović. Poslije njega sam govorio ja, a zatim su Musto i Jakov izrazili spremnost da budu članovi KPJ i zahvalnost na povjerenju koje im je na taj način ukazano. Svi smo bili ponosni što smo postali članovi KPJ.

Petar Dokić je predložio da se odmah formira partijska ćelija i izabere njen sekretar. Za sekretara je predložio Simu Malinovića, sa čim smo se Musto Kupusović, Jakov Đidara i ja složili.

Tako je formirana partijska ćelija u preduzeću “Šipad” u Zavidovićima.

Sastanke ćelije održavali smo svakih 15 dana u Siminom stanu, ili, ako je bilo lijepo vrijeme, kod Mustine kuće u selu Majdan.3 Pored nas četvorice, sastancima su prisustvovali Petar Dokić i Fikret Dedić, ili barem jedan od njih dvojice. Oni su nam pomagali u izučavanju marksističke literature.

Sve direktive koje smo dobivali i zaključke koje smo donosili sprovodili smo, uglavnom, putem sindikalne podružnice Ursa. Tako smo postupali sve do kraja decembra 1940. godine, kada je vlada Cvetković-Maček zabranila rad Ursa. U novim uslovima promijenili smo metode rada: osnovali smo Kulturno-prosvjetno društvo “Rad” i tako zadržali dotadašnje prostorije povjereništva Ursa. Formirali smo u tom društvu tamburašku, horsku, dramsku i literarnu sekciju, u koje smo okupljali radnike i radničku omladinu, te uz pomoć naprednih studenata i srednjoškolaca organizovali razne priredbe, izdavali zidne novine itd.

Srednja Bosna u NOB, Članci i sjećanja, knjiga I, str. 137., Vojno izdavački zavod, Beograd, 1976.

1Petar Dokić, student agronomije, bio je veoma aktivan u studentskom pokretu u Beogradu, kao član uprave bosanskohercegovačkog studentskog udruženja “Petar Kočić” i uprave Udruženja studenata šumara i agronoma u Zemunu. U radu na terenu bio je povezan s Mjesnim komitetom KPJ u Doboju i Tuzli. Otac mu je bio željezničar u Bradićima, između Maglaja i Zavidovića, i Petar se pred rat našao na tom terenu po partijskom zadatku i bio tijesno povezan s partijskom ćelijom u Maglaju i sekretarom Fikretom Dedićem. Napomena Redakcije.

2Poslije sam saznao da su to bili Cvijetin Mijatović (iz Tuzle) i Josip Jovanović (iz Doboja).

3Ime Mustafa Kupusović (iz Zavidovića) se nalazi na Popisu imena logoraša komunista i aktivista NOP-a koncentracionog logora »Danica«, kraj Koprivnice, koji su poslali sami logoraši Odboru za logore i zatvore Pokrajinskog odbora Narodne pomoći za Hrvatsku koji je sačinjen janauara 1942. (Knjiga Sjeverozapadna Hrvatska u NOB i Socijalističkoj revoluciji II. – Građa 1941. – 1945. Zagreb 1984. dok. br. 24)

U knjizi Jusufa Mujkića – Zavidovići kroz historiju II, u prilogu: ŽRTVE CIVILNOG STANOVNIŠTVA od okupatora i njegovih pomagača u periodu 1941-1945. god. na području zavidovićkog sreza po mjesnim narodnim odborima, u podacima za Zavidovići selo na spisku je i Mustafa (Mustafe) Kupusović (str. 556). Osim Mustafe u istoj knjizi je spomenut Kupusović (Mustafe) Mahmut iz Majdana koji je u avgustu 1941. stupio u Ozrenski partizanski odred i koji je u januaru 1942. zarobljen i odveden u logor Jasenovac gdje je ubijen (str. 109). Moguće je da je ovdje greškom umjesto Mustafe evidentirano Mahmut.

(NAPOMENA TVZM)

DSCF3719 savo m. web

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s