Salim Obralić: Počiteljski tespih | Al Jazeera Balkans

Salim Obralić: Počiteljski tespih | Al Jazeera Balkans.

Rekao je kako je, a rođen je 1945. u Maglaju, napunio dva tespiha. Prvi mu je bilo djetinjstvo, učenje, srednja škola, akademija, postdiplomski rad, putovanja, a drugi rad u Počitelju.

Na onaj prvi podsjeća i izloženi diptih „Od Maglaja do Počitelja“. Na prvoj slici Majka. Na glavi šamija, ona bijela, skromnih bosanskih žena, sa, na četiri kraja, diskretnom, izblijedjelom šarom ruža.

Okrenuta je leđima, pa ipak, na njenom licu vidite mudrost i brigu Zijine (Dizdarevića) „Majke“: “Pripazi sinko, grad je dušmanin. Ne idi sredinom đade, satraće te štogod, ama nemoj ni plaho uz kraj – da te, boj se, ne udari nešta s krova, vego hajde ‘nako, ‘nako…”

Na slici i obrisi drvenih izribanih podnica na kojima je Obralić načinio prve korake, ostavljajući ih posljednjih decenija na počiteljskoj kaldrmi (na drugoj slici ovog diptiha).

Na pitanje šta je to što je ponio iz rodne kuće, iz Maglaja, Obralić kazuje:

“To je ono od čega svi počinjemo, naši roditelji, ambijent u kojem odrastamo, to je najbitnije što nas određuje kao ljude. Mene je odredilo, a možda i povezalo sa Počiteljom to što sam rođen u mahali, u starom gradu.”

“I Maglaj je grad sa kulom, tvrđavom, starim kućama, starinskim načinom života… Tu sam povukao, možda, i tu malu nostalgičnu liniju prema prošlim vremenima, prema tom nekom načinu života, čvrstom, moralnijem, tačnijem, radnijem, predanijem… I, naravno, i sav taj svijet u toj čaršiji.”

“To je kraj sličan sa Počiteljom, i taj moj pogled iz Maglaja je bio okrenut prema rijeci Bosni, kao ovaj iz Počitelja prema Neretvi – to je tačka koju sam našao. Nekako, ona prva slika koju nosimo u sebi, prva slika koju smo vidjeli gdje smo rođeni, linija koja dijeli nebo i zemlju, duboko vjerujem da je to početak.

Ta linija, odnos neba i zemlje, to je u mom slučaju crtež, kao osnova svakog likovnog djela.”

*A „linija“ Počitelja?

“Ne može svako kupiti kuću u Počitelju, mnogi su i zaželjeli i htjeli, ali se moraš identifikovati, mora se naći duboka veza, duboki razlog.”

“U likovnom smislu, vjerovatno je to ta svjetlost, ta neka slutnja, maštovitost tog predjela kao i u Maglaju mog djetinjstva, kuće, ljudi, sjenke, noć, promjena godišnjih doba.”

“Za mene kao slikara bio je važan momenat koji se ureže u nekoj promjeni, kad se nešto događa, neki momenat za kojim tragaš. On se, vjerovatno, i u Počitelju poklopio sa nekim dječijim utiscima iz Maglaja. Čovjek ne može pobjeći od sebe, čovjek je stalno isto, kao što kaže Oscar Wilde: “Čovjek je u svakom trenutku svog života sve ono što je bio i što će biti.”

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s